Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: -1° 1n
Sutra: -1° -1° 1n
16. prosinca 2018.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Išla braća da udome heteroglasača

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 2. prosinac 2018. u 17:27 2018-12-02T17:27:00+01:00

Ministar gospodarstva Darko Horvat krenuo je prošle subote put Zrinjevca kako bi s građanima razgovarao o pravima potrošača. Bio je dobro raspoložen, poslovično samouvjeren i uvjeren da je ono što govori tako i nikako drugačije, svejedno priča li o pravu na raklamaciju cipela što im se odlijepio potplat, ili o udomljavanju djece. Novinari, vrag ih odnio, nisu naime imali što drugo nego i njega pitati koju glede Zakona o udomljavanju i rezolutna stava resorne ministrice Nade Murganić da nipošto ne da istospolnim zajednicama da udomljavaju djecu. Dakako da je ministar Horvat o tome znao sve što jedan visoki dužnosnik HDZ-a treba znati. U najkraćem, reče on da misli isto kao i ministrica i da je to stav HDZ-a, baš kao i to da je njemu potpuno prirodno da dijete ima i oca i majku. To je za njega normalno, odnosno sve je njemu normalno, ali mu je to da dijete ima i oca i majku mrvicu normalnije.

Tko će ga znati je li više kriv amandman HNS-a kojim traže od partnerskog HDZ-a da se istospolnim zajednicama ipak dade pravo na udomljavanje, ili je kriv novinarski mrtav dan od vikenda, ma te se subote rasplamsala vatra. Užarila se polemika toliko da ni »Otvoreno« HRT-a nije imala kud nego staviti je na dnevni red. Na Drugom PSG i Liverpool. Terenom se rastrčali plačljivko Neymar i Mbappe. Ma, ne da vrag mira. Ide se, mazohistički, na Prvi, tamo gdje već u startu ojađeno lice u ministrice garantira ako ne dobru zabavu, ono barem dobar materijal za sociološku studiju. Jer, tema je ovo na kojoj se lijepo vidi i kakvim sve predrasudama i stereotipima politička elita robuje, i što sve koristi ne bi li se dodvorila biračkom tijelu, i što zapravo misli o puku hrvatskom i društvu u kojem živimo. Svega se uplelo u priču koja je, kad nema fige u džepu, zapravo krajnje jednostavna.

Vidi se, ljuta je ministrica Murganić, ako ne i osobno povrijeđena zato što se HNS usudio dovesti u pitanje cijeli zakon radi jednog amandmana. Čuje se otprilike kako veli da su stranke ovu temu odlučile iskoristiti da se bolje pozicioniraju i da ušićare štogod simpatija svoga biračkog tijela, baš kao da HDZ ne čini isto. Lako je, naime, junačiti se premijeru, fingirati snagu dok govori kako nema popusta HNS-u, kad dobro zna da je to isti onaj njemu dobri i na sve spreman HNS, i kad zna da jedan amandman, a onda i najavljena gromoglasna suzdržanost HNS-a pri glasanju, ne mijenja ništa. Naći će se već netko da digne ruku za »normalno« poput, primjerice, Branimira Glavaša. S druge strane, kad te pastva ne voli jer puštaš Istanbulsku konvenciju, pa te ne voli jer nemaš ništa protiv puta u Marakeš, logično je da negdje moraš povući crtu.

Što su homoseksualni parovi naspram vjernog glasača koji se taman počeo nešto kolebati!? Ništa! Udomi glasača! Preče nego udomiti klince i klinceze što po domovima žive. Drugo što je u tom »Otvorenom« poprilično išlo na živce je konstantan spomen stigme. Djeca tako udomljena biti će stigmatizirana, tvrdi zakonodavac. Zašto bi bila!? Jer smo mi takvo društvo, na to će zakonodavac! Samo, čija je, pobogu, zadaća da uredi društvo u kojem stigme biti neće?! Da se o stigmi razmišljalo i da se baš uvijek ziheraški slušao glas naroda, nitko se dan danas javno razveo ne bi, žene još uvijek ne bi vozile automobile, muškarci ne bi išli na porodiljne dopuste, a vjerojatno ni glasačko pravo ne bi svakom dali. Nije ovo društvo tako razvijeno i napredno da može podnijeti da istospolni parovi usvajaju djecu!? Eto ga na! Oni što su nam ga skrojili ne dvoje da su nam ga skrojili tako da mi niti možemo, niti znamo bolje. Očito nismo društvo koje misli pomicati granice i očito smo bagra koja će pravo dijete koje vidi da šeta ulicom s udomiteljima koji žive u istospolnoj zajednici zatući kamenom. E, zato bi valjalo, smatra zakonodavac, sve pomno istražiti. Znanstveno, dakako. Jer, istraživanja na koja se poziva 200 uglednih znanstvenika rađena su tamo daleko, u drugim nekim kulturama, drugačijim uređenjima. Bit' će da nije naše dijete bez roditeljske skrbi jednako željno ljubavi roditeljske kao dijete u kakvoj Americi, a garant ni ti gej parovi nisu isti u nas i vani. Nama treba naše istraživanje. Pa neka traje makar koliko saborski manadati traju, da briga pređe na drugoga.

Elem, naučili smo štošta; društvo nam je nevaljano, homoseksualni parovi su suspektni, ima ih mali milijun i svi će pomodarski pohrliti udomljivati djecu, djeca će biti stigmatizirana, a onda će stigmom gonjena više piti i pušiti. Tako se eto brani tradicionalno, brak muškarca i žene ma koliko loš bio i koliko god nesretne djece iz »normalnih« iliti »stabilnih« obitelji izlazilo. Pri tom ćemo zaboraviti štošta, recimo činjenicu da je udomitelja sve manje dok mi branimo onima koji to žele i mogu da udomljavaju. Ali, i to je objasnio ministar Horvat prošlu subotu. Na upit je li on to misli da dijete ne može imati adekvatnu skrb u istospolnoj zajednici, kazao je: »Ako je obitelj normalna obitelj, ako u toj obitelji funkcioniraju svi oni odnosi zbog čega se ta obitelj kao osnovni nukleus jednog dobrog društva sastala i živi, u zajedničkim prostorima sa zajedničkim ciljevima, onda otac i majka prvenstveno imaju zadatak da stvore kvalitetne uvjete, i materijalne i one druge, da ta obitelj funkcionira. Da li je u ovom trenutku moguće baš u svim obiteljima u RH stvoriti identične uvjete, mislim da ne. Svi smo ljudi, svi smo drugačiji, nekome to uspijeva bolje, nekom malo lošije.«

Obitelj, pa normalna, pa nukleus društva! Društva u kojeg ni njegovi kreatori ne vjeruju, ne vjeruju da išta valja i da može išta podnijeti što nije od stoljeće sedmoga uklesano u tvrdi kamen. A da stvar bude gora, iskreni ministar zapravo je otkrio kako je, na koncu, sve to samo politika. Jer...
– Ja mislim da sve ono što je priroda dala, prirodi bi trebalo i ostaviti. Sve što se događa u ovih proteklih nekoliko dana mislim da je više pomodarstvo nego bilo kakva potreba. Ali, spram toga što se događa i na koji način se ta problematika rješava na prostoru EU, nisam siguran da ćemo dugo uspjeti odoljevati a da ne prihvatimo stajališta koja su u ovom trenutku možda čak imalo populistička. Ne možemo ih ignorirati niti u jednoj Njemačkoj, niti u skandinavskim zemljama, niti u zemljama našeg okruženja – kazao je Horvat.
Hrvatska predziđe kršćanstva. Opet! Ali, avaj, samo dok ne dođe depeša iz bijelog svijeta da je svaki otpor uzaludan. Jedno je junačenje za po doma, drugo za po vani. Od čega se onda, da je samo znati, branimo, ili još bolje što to branimo!? Zvučat će možda kome i ružno, no ovdje se samo vlastito dupe spašava. Sve drugo, pa i interes djece, u drugom je planu. Nego, bi »Otvoreno«. S pola uha slušali su ga i oni na kojima svijet ostaje. Niti misle da će itko biti od njih stigmatiziran, niti imaju išta protiv da se živi s dvije mame, ili dvije tate. Sa starcima je ionako, svakom pubertetliji najveća tlaka.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka