Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
19. rujna 2019.
Foto: D. JELINEK
Foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 25. kolovoz 2019. u 12:12 2019-08-25T12:12:13+02:00

Tito. Bista Josipa Broza. Hm, ukloniti ili ostaviti. Ako je uklonim, napast će me lijevi, ako je ostavim, udarit će na me desni – tako je na glas razmišljala Predsjednica. Sekunda, dvije, tri i ode Tito!

Koliko god se to onomad činilo logičnim ljubiteljima unutarnjeg uređenja i njihovim čim češćim promjenama u skladu s trendovima, na kraju puta, odnosno mandata, jasno je da nije to bila laka odluka. Istini za volju, podaci, odnosno mailovi, pa bili ono fejk ili posve originalni, cure dozirano, malo po malo, ali se i na osnovu ovog što je procurilo lako da složiti mali scenarij velikih predsjedničkih dvojbi. Dramoleta je, nema sumnje, bilo, a možda je išao i ovako.

Dan je osvanuo sunčan i vedar da sunčaniji i vedriji i nije mogao biti. Da po ledini Predsjedničkih dvora umjesto pauna skakuće rasni pijetao, kukuriknuo bi valjda u četiri ujutro da ljudske oči imaju čim više vremena napasati se tom ljepotom. Bolje ovako, da je paun a ne pijetao, jamačno je pomislila Predsjednica kad se zorom suočila s ljepotom uokolo sebe.

Savršeno je to, taj mir dvora s jedne strane i ta svekolika odgovornost što je sa sobom nosi predsjednička dužnost s druge. Užitak i obaveza, promisli Predsjednica, pa ispusti zadovoljan, dubok uzdah. No, sunce k’o sunce ne zna ništa o dužnostima i obavezama, već zna ‘samo’ tražiti skrivene neosunčane kutke da se i do njih probije. Ona jedna zraka što je pala na staklene zidove zdanja na Pantovčaku bila je dovoljna da baci posve drugo svjetlo na stanje državničke stvari.

- Ovom prostoru treba osvježenje. Pod hitno! – shvatila je Predsjednica.

I u redu je to urediti dom po svom. Sličica tamo, sličica ‘vamo, ako može da je neke domoljubne tematike a ne neki modernisti, tkanina ova a ne ona, gdjekoji predmet koji će svjedočiti o osobnosti… Ništa previše, a opet dovoljno da se osjeća domaćin kao da je doma i da ne ostane ama ništa što će tu podsjećati na prethodnike, ako baš ne mora.

Lako moguće, da se pri sređivanju orila i neka pjesmica, recimo neki song iz klasika »Moje pjesme, moji snovi«, lako moguće da je posao išao glatko i brzo jer budućnost je kasnije pokazala da žara i dara za estetsko uljepšavanje u Predsjednice ima, a kad je tako onda je i lako moguće da u žaru ‘borbe’ poneki komadić namještaja, poneki ukras ili bistu jednostavno uklonite a da ni sami ne znate zašto.

Ili, ste to šećer ostavili za kraj!?

- Tito. Bista Josipa Broza. Hm, ukloniti ili ostaviti. Ako je uklonim napast će me lijevi, ako je ostavim udarit će na me desni – lako moguće da je tako na glas razmišljala Predsjednica.

Sekunda, dvije, tri i ode Tito!

Mediji su se brzo raspisali. Nije svaki dana da se nekadašnjeg najvećeg sina naroda i narodnosti, pa još u zemlji koja u temeljima i Ustavu ima antifašizam, tako protjeruje makar da je samo bista. Tko je mogao znati da jedan običan makeover kakvih Mirjana Mikulec napravi na desetke u danu, može izazvati toliko polemike.

Nevolja je tim veća što je onaj koji stoluje na Pantovčaku, barem tako teorija kaže, suveren svim građanima. A opet, oni vjerni glasači s desna koji su je i doveli do trona, oni su zadovoljni da zadovoljniji ne mogu biti. Pržila se te večeri Predsjednica k’o riba na gradelama, da bi se sjetila notorne činjenice i možebitna spasa – svog savjetnika! Pa je sjela, uzele pero u ruke te napisala mail: »Dragi Mate…«

No slutila ona tada nije da je uopće moguće da joj se se jedan nevin mail što ga je prouzročilo blago unutarnje uređenje životnog prostora, kojeg je pak potaknula jedna obična zraka sunca na jedan vedar dan, vrati poput bumeranga u lice. A dogodilo se. Kako, znaju svi koji su čuli za tekst u zadnjem broju Nacionala. Nekadašnji savjetnik Mate Radeljić dobio je poštu u kojoj ga Predsjednica pita da nije možda bilo ishitreno izbaciti Titovu bistu.

Ono što je trebala biti tajna korespondencija četiri godine poslije izlazi u tiskanom izdanju, a kao da nije dovoljno bilo natuknuti kako Predsjednica ipak gaji neke simpatije prema Titu, još se tu našlo materijala pa i onog koji kaže da je na nagovor srbijanskog kolega Vučića za njegova posjeta Zagrebu izbacila iz svih napisanih govora spomen velikosrpske agresije. Tito i Vučić! Pa to se bez milosti rješava, a ne da se mejlovi pišu i govori, pisani uz savjetničku podršku, brišu!

Elem, prepiska je ovih dana u žiži javnosti. Lome se koplja je li sve to lažna vijest i podmetanje, ili ipak nije, predviđa kakva nas kampanja čeka, a evo i HDZ je ozbiljnog nekog čovjeka odredio da kampanju Predsjednici vodi.

Svi se zapravo trude dokazati da mejlovi nisu pravi i da se nitko tu nije vrtio po postelji poput ribe na gradelama dvojeći je li mudro bistu Titovu izbaciti napolje ili ne. I šteta je što je tomu tako, ako već nije i posve poražavajuće. Jer i ova je epizoda još jedan prilog pomalo nevjerojatnoj činjenici da skoro pa svi kandidati za predsjednika žive u uvjerenju kako u nas izbore dobiva i rješava i na njih izlazi isključivo desno biračko tijelo. Pa ćemo se svim silama truditi kazati da za Tita gotovo i ne znamo i da je Vučić zadnji s kojim bi razgovarali.

Dodali se ovome nonšalantnost s kojom bivši ministar Kuščević rješava enigmu fotografije s kamina tvrdeći da na njoj nije Ante Pavelića već mu djed, ako ne i pradjed, jasno je da je premijer Andrej Plenković debelo u krivu kada veli da društvene klima veze nema s batinanjem gostiju kafića kraj Knina samo zato jer su se usudili na televiziji gledati euro utakmicu Crvene zvezde. Sve je to, na žalost, dio iste slagalice, istog vjerovanja da samo desnica Hrvata spašava. Drugih kao da i nema i kao da nisu važni, za što su doduše poprilično i sami krivi, pa bili oni impotentni poput oporbe ili pomireni sa svim poput brojnih apstinenata od glasanja.

Klima je, premijeru, loša i teško da će biti puno bolja dok nam se kamini diče ‘djedovima’ u uniformama, a bitke svih bitaka svode na to kome će se više svidjeti koja verzija priče o progonu jedne biste s Pantovčaka. Klima je loša dokle god je u fokusu samo zadovoljenje jednog malog dijela ovoga ionako maloga naroda. Klima je ajme dokle god od vlastita nosa ne vidimo dalje pa čak ni to da će nas na kraju klima glave doći, ali ne ona društvena.

Dok u nas djeca dobivaju batine jer gledaju »krivu« utakmicu, i dok rusvaj na desnici čini jedna obična brončana glava Titova, gori Amazona, gori Sibir. Ova će pluća ostati bez zraka, a onda će ionako biti svejedno i kakvo je jutro svanulo na Pantovčaku i šeta li tim dvorima Ona ili On pa još na radost onih desnih ili onih što su i od desnih desnije. Klima je loša kako god da čovjek okrene.

A kad je tako onda je sva moguće zamisliti, ali, na žalost, ne i ovaj scenarij.

Dan je i opet vedar i sunčan, desnica je dobila željenog šefa/icu države, onog koji upravo gleda zraku sunca koja je igrom slučaja pala na tranzistor u kutu dvora. Spiker kazuje kako su kod Knina pretučena i djeca jer su gledala utakmicu Zvezde. Premda je taj dan na dnevnom redu bilo preuređenje dvora, pali naš suveren automobil i kreće na teren da izvuče uši nasilnicima pa što god o tome birači koji su ga na tron doveli mislili. Misli on, dužnost mu je to, ako ne i obaveza.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.