Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 3n
Sutra: 9° 9° 3n
16. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog S prvog na treći, HRT-ov put k sreći

S prvog na treći, HRT-ov put k sreći
S prvog na treći, HRT-ov put k sreći
Autor:
Objavljeno: 18. ožujak 2018. u 13:48 2018-03-18T13:48:48+01:00

Zli jezici uporno traže neku teoriju zavjere u »običnom« preseljenju glavnog ravnatelja, slijepi da vide genijalnost toga čina, ako ništa genijalnost poruke koja se selidbom odašilje djelatnicima

Kod nas doma, bratoubilački HDZ-ov rat glede Istanbulske konvencije.

Vani, Predsjednica koja potvrđuje kako voli govoriti ono što publika želi čuti, sjedili u publici intelektualci, radnici, stanari objekta Remetinec, Bujanec, ili prekooceanski potomci dužnosnika zloglasnog režima koji od nje traže da izbriše antifašizam iz svega. Slovenski premijer u ostavci, taman da se učini kako nikom na ovim prostorima ne cvjetaju ruže. Ima i prirodnih katastrofa, kao da nam ove neprirodne nisu dovoljne. A kada je tako, onda se zna dogoditi da neke lijepe stvari prođu ispod radara. Ne bi trebalo, kad se već radi o genijalnim rješenjima koji streme unapređenju svakolikog nam života.

Elem, u trenutku kad Blaženka Leib, nakon mali milijun godina predanog rada, odlazi s javnog servisa, mudro čelništvo HRT povuklo je potez koji stremi vratiti staru slavu nekad po svemu naj televizijskoj kući. Pročulo se, naime, da je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić preselio s prvog kata i velikog ravnateljskog ureda na treći kat, pa još u prostor manje kvadrature. U veliku sobu preselila se produkcija, odjel koji još malo pa HRT-u neće ni trebati s obzirom na onu in house proizvodnju. Kako ovo nije zemlja u kojoj se direktori i ravnatelji iz većeg sele u manje i kako je ured rađen da je prezentan i da svaki prijatelj drag vidi kad navrati kolika je snaga HRT-a, logičnim se činilo pitati - zašto!?

– Poštovani! Nakon podosta godina, Ured glavnog ravnatelja HRT-a preselio se s prvog na treći kat HRT-a. Zajedno s ravnateljem otišli su i svi njegovi ljudi, tajnice, savjetnik, ravnateljstvo, jamačno i više od desetak djelatnika. U »stari« ured se preselilo čelništvo produkcije. Molim vas pojašnjenje zbog čega se selidba dogodila, koji su to razlozi natjerali glavnog ravnatelja na selidbu, što to konkretno znači za poslovanje kuće i je li selidba koštala išta i koliko? - upit je odaslan HRT-u.

Obavješćujemo Vas kako je riječ o poslovnoj odluci utemeljenoj na stvaranju uvjeta za daljnje podizanje učinkovitosti i produktivnosti radnih procesa i poboljšanje svakodnevne organizacije rada. Takvi procesi i poboljšanja, kao i u svakoj drugoj organizaciji, neprestano su u tijeku i slijede proizvodne i poslovne potrebe svake organizacije – odgovoriše s HRT-a.

Glavni ravnatelj HRT-a ovaj je potez, slučajno ili ne, povukao prije nego je Vlada razmotrila Izvješće o poslovanju HRT-a za, pazi sada, 2016. godinu!?! Razmotrila, pa predložila Saboru da prihvati Izvješće, ali i da javni servis, zbog iskazanih problema u poslovanju, obveže na izradu plana smanjenja kreditnog zaduženja, racionalizacije troškova poslovanja, smanjenja troškova vanjskih suradnika, povećanja efikasnosti stalno zaposlenih djelatnika i provedbu restrukturiranja. Slučajno ili ne, glavni ravnatelj i njegovo ravnateljstvo odlučili su biti proaktivni i prije nego ih je Vlada peruškom pogladila po guzi te su sami započeli fazu racionalizacije troškova i to selidbom na treći kat! Nema što drugo biti motiv nego racionalizacija. Zli jezici, naime, uporno traže neku teoriju zavjere u »običnom« preseljenju, slijepi da vide genijalnost toga čina, ako ništa genijalnost poruke koja se selidbom odašilje djelatnicima. Jer, ako može ravnatelj iz većeg u manje, mogu svi. Ako može on na gore, pa što ne bi mogli i svi ti honorarni djelatnici, što dirinče godinama, bez njurganja prihvatiti početničke statuse i plaće. Da je Ranko Stojanac vidio ovo žrtvovanje vrhuške možda nikada ne bi s HRT-a ni otišao, niti bi Blaženka Leib u intervjuu »Slobodnoj Dalmaciji« imala zašto kazati kako ju je na prestanak suradnje natjerao nedostatak programskog sadržaja i tema koje je zanimaju i za koje smatra da bi ih trebalo biti u javnom medijskom prostoru naprosto zato jer se tiču javnog interesa. Da je selidbe bilo prije možda bi pričekali da se iz velikih automobila čelništvo HRT-a preseli na skutere ljeti, a u Smartove zimi. Uostalom, nije li Vlada rekla da »i dalje treba smanjivati troškove poslovanja, posebice u dijelu troškova vanjskih suradnika, i istovremeno poduzimati aktivnosti u cilju povećanja likvidnosti i smanjivanja zaduženosti«.

Za to vrijeme klinci u obližnjoj osnovnoj školi radit će na satu engleskog jezika zadaću na temu televizije, zadaću u kojoj će opisati njene dobre i loše strane. Pa će napisati da pojma nemaju kako HRT uopće ima obrazovni i školski program i kako im je najdraža serija »Moderna obitelj« koja ih i uči životu, i koja se ne emitira na HRT-u. Dok se glavni ravnatelj i njegova svita vraćaju na kat gdje ih je dobar dio stolovao prije nekih osam godina za prvog jalova pokušaja da po svom srede stanje na HRT-u, program će krojiti zagovornici predstava o Zvonku Bušiću, mrzitelji kurikuluma, ljubitelji ideje da vanjska produkcija treba raditi sve a kuća ništa, štedljivci kojima se prijenos Pričigina čini luksuzom možda i zato jer ti što pričaju i nisu po njihovom istančanom ideološkom ukusu.

Sve to svjesni da im se može zlorabiti činjenicu da pristojba ide i da će je pošten i pametan svijet, svim selidbama usprkos, plaćati i dalje samo da opstane ne samo javni servis već i audiovizualna nam industrija. I istina je da pristojba garantira kakav takav život AV pogonu i čuva javni sadržaj, istina je, eto, u teoriji i u Švicarskoj gdje su građani u velikom broju odbili na referendumu prijedlog da se pristojba ukine. Ne treba je ukinuti ni kod nas, ali trebalo bi za tih 80 kuna dobiti više od bijega iz veće u manju kancelariju.

A opet, u trenutku kad doma drma konvencija i kad ne znaš čija HDZ-ova struja crnu vudu prede da se uz pravo vreteno prikloniš, možda su bjegovi jedino što muškarcima, pa još na funkcijama u državnim tvrtkama, preostaje. Veliki ideolog »Živog blata« Vasilije Mitu je uostalom sve te strahove muškog svehrvatskog svijeta što je nesiguran u sebe i svoja čuvstva, sažeo u pjesmu koja kaže »Otet ću te njemu!«

– Otet ću te njemu, znaj, otet ću te njemu, bolja sam u svemu, za tebe lutko bolja sam! Otet ću te njemu, znaj, otet ću te njemu, žena voli ženu, bolje od takvih papaka! - veli refren.

Vaslije je kazao sve! Prepoznao je on koliko to društvance plaši mogućnost da žene više nisu tek model za vez kuhinjske krpe koja poručuje da kuharica pile peče svom čovjeku. A kada se svijet tako »radikalno« mijenja, možete ili na turneju po Latinskoj Americi, ili se popeti koji kat više, preseliti iz veće u manje i praviti se da vas nema dok, sada već i uz blagoslov Vlade, smanjujete troškove poslovanja tako da skriveni od svijeta kroz prozor nonšalantno gledate kako sve što vrijedi odlazi preko kapije.

A vama svejedno, jer pristojba kapa, kapa, kapa, a Vlada »strogo« blagosljiva.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka