Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 6
Sutra: 17° 21° 18
22. svibnja 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Roda par i PR

Foto Ivica Galović / PIXSELL
Foto Ivica Galović / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 23. travanj 2018. u 8:59 2018-04-23T08:59:44+02:00

Klepetan i Malena sezonsko su štivo, Istanbulska konvencija jednom se potpisuje, a dizanje šatora po Lijepoj Našoj je svevremensko

Ove godine neizvjesnosti zapravo nije ni bilo. Nacija nije ronila suze, niti je nervozno grickala nokte, zato što njega uporno nema i što se ne javlja. Ona nije ucviljeno sjedila u gnijezdu i natapala tugom opravice što ih hekla za potomstvo, dok ga strpljivo čeka. Nisu stizale, na sreću, ni vijesti da putem zločest neki svijet gađa mecima sve što iznad zemlje leti. Č

ak je i onom dobrom skrbniku dosadilo kukati na glas kako ga i koliko košta ta briga za drage goste što su mu zasjeli na vrh kuće, pa se tu udomaćile. Čovjek je jednostavno shvatio da pomoći od države nema i da je na njemu da gazi kako gazi, pa dok ide ide. Nije bilo ama nikakvog razloga za strepnju, već samo pregršt dobrih razloga za slatko iščekivanje. I onda je lola sletjela! I onda su ih uslikali kako se gledaju. I onda je slika govorila da je u njega perje od puta posmeđilo i da mu pranje treba, dok je u nje sve bijelo i svečano.

Kompletan medijski prostor, sve društvene mreže, ulice, trgovi, stanovi, domovi unisono su zaključili - to je ljubav! Dobro, ono malo površnosti pri donošenju ovako velikog zaključka i ne čudi. Svima nam je ljubav potrebna, neka dobra priča među svim tim lošim. Nema pritom veze što klasik o Klepetanu i Malenoj - naravno da je o njima ovdje riječ - ima više nastavaka nego su ih onomad imali Zagorkini romani štampani poglavlje po poglavlje, da ih se na kisoku kupuje i sakuplja. Svake godine nanovo nama je ista priča dokaz ljubavi, a da se nitko ne pita ni gdje lola luta, ni što po putu radi, ni zašto je uflekan toliko, ni kako je moguće da mu bolje polovica ama nikada ništa ne prigovori nego ga svaki put milo gleda spremna skuhati mu večeru, oprati robu, i ispeglati košulje.

– Vidi ih samo, ne treba njima Istanbulska - lako moguće da štovatelji ptičje ljubavi kazuju, dok udivljeno čitaju izvještaje o povratku razmetne ptičurine.

Ali, voljeli Malenu i Klepetana ili ne, ima jedna istina. Ovo je priča koja se izrodila u međunarodnu štoriju. Od svih vijesti iz Lijepe naše, bijeli svijet se najradije hvata ovoga. Bit će da i njima fali ljubavi, dokaz neki da ima smisla od kuće bježati pa se kući vraćati, koliko i čekati mjesecima da se dragi vrati, ili tek svrati, sve ovisno iz kojeg kuta se gleda. Ništa Modrić, ništa Mandžukić, ništa ni sjajni Dario Šarić, ništa golišave samoslike u viđenih HDZ-ovaca, ništa nadahnut, filozofski govor zastupnika Marka Vučetića kakvog čuli nismo od stoljeća sedmog. Mi smo zemlja Klepatana i Malene. A kada je tako, onda je strašno lako i na pticu biti ljubomoran, odnosno ljubomorna, ako ti već ptice što su u ljubavi nisu uzor.

Hrvatska ima Predsjednicu Republike. Predsjednica je to koja je, kako sama voli kazati, glas naroda. I ne ide joj to glasanje u ime naroda u pravilu loše. Govori ona taman tako da je oni, čiji je glas, savršeno razumiju. Recimo, kada kaže da se na žalost mladi iseljavaju zbog bolje plaće i lakšeg života, ona točno pogađa narodsku žicu. Šta ćeš nego biti u žalosti kad ti mladost iz zemlje ide tamo gdje mu je bolja plaća i lakši život, a ti kući ostaješ. Doduše, grdo bi bilo da odlaze tamo gdje im je sve lošije, i plaća i život, glupo malo, ali nećemo sad o logici, semantici i redu riječi u rečenici. Čini naša Predsjednica sve da voljena bude i najčešće joj to uspijeva. Osim kad je tema takva da je naroda njenog i tamo i vamo.

Evo recimo, ta nesretna Istanbulska konvencija. Svi su o njoj pričali, svi imali neko mišljenje, država se podijelila na pola, prosvjedovali i ovi i oni, a Predsjednica jedva da je našto malo stava izrekla. I kako bi, kad je tako lako tu pogriješiti, pa izdati svoje pravo biračko tijelo. Predugo je to s Istanbulskom trajalo da se ne bi svaki suveren, koji je ostao izvan teme, osjećao loše. Valjalo je vratiti primat. Na sreću, prokušana receptura postoji. I nije ju izmislio, kako naivci možda misle, Krešo Macan, već su je iz ničega kreirali odavna Klepetan i Malena! Pa dok se on uporno vraća kući 16. godinu za redom, Predsjednica je i opet izmjestila svoj ured s Pantovčaka po 15. put!

O kakav je to perpetuum mobile, ne bi ga se ni PR služba druga Tita posramila. Sve je tu; lokalni čelnici srdačni i gospodarstvenici s prigodnim darovima, djeca u narodnoj nošnji što iz škole bježe da je vide, zastavice državne, prigodne recitacije. Nevolja je jedino što je ime i prezime Predsjednice teško rimovati a da je himničan stih, makar uopće nije sporno da je, recimo, malo tko tako hrabar, k'o Kolinda naša Kitarović Grabar. Glas naroda krstari naokolo da ga se bolje čuje. Klepetan i Malena sezonsko su štivo, Istanbulska konvencija jednom se potpisuje, a dizanje šatora po Lijepoj našoj je svevremensko. Ta turneja vođena čistom đelozijom koja mira ne da dok niste prva vijest u Dnevniku, ta potreba da svako malo svoju vladu opominjete na nužnost hitnog djelovanja, dok tronuta glasa detektirate odavno očito, nastavit će se unedogled, koliko god bude trebalo. Jer, vrag nikad ne spava. Da spava, ne bi Šešelj krenuo gaziti hrvatsku zastavu dok ona hoda šibenskim arhipelegom. Da miruje, ne bi heroj postao Gordan Jandroković umalo Radić, dok ona opominje na strahote posrnule nam demografije. Nikad kraja toj borbi, ali, na sreću, ima dovoljno adresa u nas da se u njih ured smjesti, a i ti odnosi sa Srbijom su taman takvi da jedva čekaju da se Predsjednica uključi u njihovo rješavanje. Glavno da nije Istanbulska, da unutarnji glas i glas naroda ne dolaze u konflikt. Sve drugo ćemo nekako.

Elem, Klepetan i Malena. Dok naivci misle da je to priča o ljubavi, pametni znaju da je to mala škola velikog PR-a. Valja se samo uporno vraćati korijenima; krovu i Malenoj po 16. put, uredu za van po 15. put. Kad poželiš žiži biti bliži, ti budi poput Klepetana. Ne čudi onda da je, evo, opjevani ptičji par i kazališnu predstavu dobio. Prdstava se zove »Malena i Klepetan - ljubav na prvi klepet«. Igrat će se, a gdje drugdje, nego u zagrebačkom kazalištu »Žar Ptica«. Ima tu još ljubavi da je raubamo. Jedino što su se ptice ovaj put malo preračunale, pa će na tren gledati Predsjednici u leđa. Ona je na kazališne daske, naime, već istrčala. Nisu, doduše, bile rode u pitanju već labudovi, ali perje je svejedno efektno naokolo letjelo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Za zdravlje i dobro raspoloženje