Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 1n
Sutra: 22° 22° 1n
21. rujna 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Realni tečaj Jagodice Bobice

Snimio Nenad REBERŠAK
Snimio Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 27. svibanj 2018. u 14:02 2018-05-27T14:02:02+02:00

Populizam. Puna su nam ga usta, što populizma, što naroda koji bi da odlučuje baš kao da i dosad nije imao priliku uredno to činiti. Što je nama taj populizam, koliko daleko dopire, koga obuhvaća, valja li ga se plašiti, znamo li ga prepoznati, tko ga dovede k nama i kakav je to narod koji se ni s jagodama ne zna obračunati kako je to Pernar zamislio da treba!?

Članstvo Živog zida nanijelo je, nema koji dan, kašeta i kašeta s jagodama pred zgradu Hrvatske narodne banke, pa ih dijelilo naokolo. Oni koji svakodnevno Zagrebom hodaju znaju da to s jagodama i nije neki duboko promišljen potez. Ima, naime, tih jagoda ama baš na svakom uglu, od veljače do listopada. Čudo je zapravo i pravo pitanje, kako to i od čega rastu tako ustrajno te jagode i kako to da Zagrepčani nisu i ranijih povijesnih dekada bili svjesni da hrvatska metropola ljubi jagode onako kako Nizozemska ljubuje s tulipanima. No, ajde, poklonu se u zube ne gleda, koliko god nejasno bilo zbog čega su s jagodama došli živozidaši pred HNB. Bit' će da je u pitanju onaj neki štokholmski sindrom. Ili ona da prva ljubav zaborava nema.

Tu pred HNB-om je, naime, nekako sve i počelo, to ozbiljno obraćanje čelnika Živog zida šačici novinara koji su po zadatku morali bilježiti što Sinčić i Pernar govore. Jednom HNB, vazda HNB. No, nije se svima svidio performans s jagodama. Recimo, onom čovjeku koji tu negdje na uglu, u blizini iste te zgrade HNB-a, jagode prodaje već godinama. Tog mu je dana, primijetio je ljutit, Živi zid ukrao zaradu. A on od jagoda živi. A Ivan Pernar od jagoda ne živi. Pa je verbalno očitao Pernaru lekciju. Pa je Pernaru to bilo smiješno. Jer, smiješan je njemu svatko tko, kako reče gledajući se u objektiv neke kamerice da bi kasnije to stavio na Facebook, ne vidi širu sliku. Jagode pred HNB-om su, eto, dio šire neke slike. Koje!? Zna Pernar.

Njega je, naime, kako su dan poslije pisali mediji da je pisao on, sve to podsjetilo ni manje ni više nego, kako napisa, »na famozni Isusov govor na Gori«. Pita se vođa Živog zida, kako bi samo bilo da je lokalni neki pekar zamjerio onomad Isusu što je s par kruhova i ribica nahranio na tisuće ljudi. Bilo bi avaj i kuku, a bome bi nam i povijest išla u tko zna kojem smjeru da je pekar napao verbalno Isusa. Ma, nije to ono što Pernara muči. Gore je njemu što se povijest ponovila ne samo utoliko što frizurom Ivan Vilibor Sinčić malo daje na Sina Božjeg, već i tako da se i opet potvrdilo da narod kad ga nutkaš jestivom samo na jestivo misli, a ne misli na poruke onog koji govori dok jestivo dijeli. Pa kako su, misli na glas Pernar, onomad ljudi došli Isusu samo da bi se ribice i kruha mašili, tako su i sada navratili samo po jagode, a nije ih zanimalo da se jagodama htjelo ukazati na nerealni tečaj kune. Jagode protiv nerealnog tečaja kune! Jagodica Bobica protiv guvernera. Sveca mu svetog, pa to se ni Siniša Labrović sjetio nije, a zna se da se najbolji naš konceptualni umjetnik svakog vraga i popa sjeti.

Elem, u ovom kratkom političko-društvenom igrokazu nakupilo se toliko simbolike da bi maturantima što polažu onu završnu maturu trebalo dati da se ovime pozabave. Pile koje se izbavi iz kučina pa pojasni kako se to juriša na financijsku instituciju besplatnim jagodama, odmah treba angažirati da sjedi Sinčiću slijeva, ili Pernaru zdesna. Jagode, euro, narod koji jede, narod koji rogobori, narod koji ne sluša, narodski vođa jedan, narodski vođa dva, podsmijeh u narodskog vođe, Isus, Gora, ribice, kruh, jagode.... Ne, to nije populizam, već je to – rekli bi klinci koji slušaju radiopostaju s cajkama – vrh!

Populizam. Puna su nam ga usta, što populizma, što naroda koji bi da odlučuje baš kao da i dosad nije imao priliku uredno to činiti. Što je nama taj populizam, koliko daleko dopire, koga obuhvaća, valja li ga se plašiti, znamo li ga prepoznati, tko ga dovede k nama i kakav je to narod koji se ni s jagodama ne zna obračunati kako je to Pernar zamislio da treba!?

Populizam je, nema sumnje, drap, krem, safari boja u onih hlača i onih tregera u kojima je Zlatko Hasanbegović ušetao u zgradu Hrvatskog sabora. Indiana Jones, svega mu ako nije! Falio je samo šeširić na glavi i to bi bilo to. Gurui od mode požurili su ošajcati outfit tvrdeći da nije primjeren kući saborskoj, Furio Radin nije odolio da ne povuče kolegu za naramenicu u ime fotografiranja, a drugi su se zastupnici hihotali razoružani dječački iskreno zadovoljnim izrazom lica u Hasanbegovića. On se jednostavno u toj opravi arheologa amatera osjeća dobro, a i dobro mu stoji. I to je to. A narod se odmah zapalio.

Populizam je, sve se čini, i onaj novinski naslov od prije koji dan koji kaže da je premijer Plenković tražio sve mejlove Marine Dalić pa ih pažljivo pročitao. Lako je zamisliti premijera kako, u kovitlacu svekolikih zbivanja, jedva lovi išta vremena za iščitavanje tako obimne prepiske. Lako se s njim identificirati, jer kao da i sami nismo za života imali doma takav neki vikend kada se jednostavno moralo lupiti šakom o stol i kazati supruzi i djeci: »Tata ovaj vikend ne može na izlet!« Mora ostati doma, spustiti rolete da sunčeva svjetlost ne udara u oči, skuhati lonac kave i jednostavno odraditi posao. Klasici nikada nisu bili laki za čitanje, ma kad se mora, mora se.

Nego... populizam. Da nije to i ono nehajno, a drčno verbalno ratovanje gradonačelnika Zagreba Milana Bandića sa svakim tko ne vidi rezona da se mali milijun puta leti iz Zagreba u Rim na račun naš. Da je u Rimu petsto fontana već ih je sve mogao vlastitim rukama dotaknuti gradonačelnik, koliko je puta Rima vidio. Zna on, međutim, da smo samo jalni, da bi i mi u Rim da možemo, zna da nam golica maštu slatki život, zna da o tome možemo samo sanjati i da nam je svaka pikanterija koju će nam poput mrvice šutnuti s vremena na vrijeme pod kljun zlata vrijedna i dovoljna da u konačnici ne pitamo zašto. On dela, pa ga se nema što pitati. Njega je narod izabrao i to višekratno.

Narod odlučuje... Nije to od jučer. A ovi što su se tek sada sjetili da narod odlučuje, samo očajnički tragaju za svojim opsjenarskim trikom koji će im sutra omogućiti da u Rim putuju, da jagode dijele, da uzmu koji vikend slobodno i iščitavaju mejlove, da ulaze lakše u safari hlače, da donose naputke po kojima prednost za ravnateljska mjesta u školama imaju ratni veterani i njihova djeca, da mašu zastavicama na izvještajnom saboru stranačkom, da snimaju spotove u uredima odvjetničkim skockanim po uzoru na filmske serijale... Narod odlučuje da bi i narod tako. A zapravo, narod je uvijek odlučivao, ovako ili onako, pa nas evo tu negdje pred HNB-om kako zobljemo jagode i sanjamo Messija umjesto da slušamo Mesiju. Slovo više manje, volej tamo amo, jer misli narod da tu neke razlike i nema.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila