- I sada set blic pitanja – razdragano će naš novinar, uvjeren kako će baš taj set blic pitanja do ruba očaja dovesti našeg ponajvećeg izbornog favorita i posve izvjesnog budućeg premijera.

- Koliko košta – ha - kruh!? – novinar će slavodobitno.

- Hm, na koju težini mislite? Petsto, osamsto, kilo, kilo i dvjesto? Znate, ima raznih kruhova – doskoči u tren setu blic pitanja naš kandidata, na užas novinarski.

Sve što se dalje događalo već je dio legende, poglavito ako ste među onih šest posto nevoljna življa koje uredno gleda čak i predizborna užas sučeljavanja na malim ekranima. Normalan neki čovjek zato se s pravom pita – kog boli patka zna li lola pošto kruh!

Kakvo je to pitanje? Što nam odgovor na to pitanje govori!? Je li kandidat za premijera više čovjek ako ga žena jutrom pošalje po kruh za marendu, ili je smrdo koji se iz kuće da van u spizu samo kad je kruha gladan.

Je li razumno uz ovo pitati kandidate i što u taj kruh stavljaju; mortadelu, podrigušu kakvu, pršut ili paštetu? Hoće li nam ono što stišće između dvije fete kruha kojem zna cijenu dati taj žuđeni odgovor na upit – koga za premijera?

 Je li se odnarodio posve, ako ne zna da imamo od razne gramaže kruhova? Sigurno je neki socijalizma fan ako još misli da su svi kruhovi kilo teški, ako ne zna da danas imamo kalnički, alpski, krumpirov, bez brašna, s brašnom, kvasni, beskvasni! Je li ga razumno pitati i za higijenske navike, ili za cijenu unučića loze koju piju oni što za više od unučića i očaja nemaju? Je li razumno znati štuje li svinjokolju, jede li zeleno i naravno za koga navija!? Dinamo ili Hajduk, Rijeka ili Istra?

Navijate li uopće za koga, dragi naš pretendentu na premijersku stolicu, ili ste samo vatrenima odani kako je u predizborno vrijeme i red!? Jeste li vi svjesni kako narod živi? Ne znate koliko košta kruh!? Sram vas bilo! A narod bi vodili! Pih!

E, da to su nama krucijalan pitanja; koliko košta kruh, jeste li kupili mlijeko i po kojoj cijeni, jeste li danas bili brižan otac i majka koja djetetu kupuje zajutrak. To je ono po čemu ćemo pročitati čovjeka, poglavito ako se promeškolji dok odgovara pa nam micanjem svojih trepavica jasno otkrije koliko mu je neugodno bilo, dok bifla na brzinu naučene cijene, iz dućana u koji je za svaki slučaj svratio na putu do televizije.

Mislim, nikad ne znaš.

 A možda naš kandidat i njegovo društvo ništa bolje nisu ni zaslužili kad im je glavni slogan čitave kampanje „plan za novi dan“.

U izbore se ide k'o u špeceraj, k'o po provištu, k'o u spizu. Plan za novi dan; baciti smeće, odvesti auto na tehnički, kupiti kilo mesa za juhu i kruh od devet kuna s punim zrnom i to u kvartovskom dućanu da pomognemo, baš onako premijerski, male trgovce! Draga, imam plana za novi dana! Juhuuuu! E eto ti reklame za izbore koja se čini poput oglasa za uslugu našeg ponajvećeg tele-operatere, sva roza i blještava i poput raja na zemlji skockana.

O Bože, kako je lijepa ova zemlja! Pa kad je tako lijepa što će kome plan. Osim za odlazak u kupovinu, makar i mandata.

Na koncu taj niš koristan upit o cijeni kruha ne sugerira ništa drugo nego da je onaj kojeg se pita, eto, favorit. One koji se kunu da su najbolji kad je najgore, nitko ne pita takve stvari. I zašto bi. Kad te netko dovuče do dna, a onda slavodobitno veli da tek sad slijede najbolje njihovo izdanje, ne treba pitati ništa. Treba bježat glavom bez obzira. Jer, ti su se kruha nakusali, bez da su ikada pitali za cijenu.

Elam, svkog normalnog zabole neka stvar zna li aspirant na premijersku stolicu pošto kruh. Zna li on nas izvući iz dreka, e to je pitanje. Samo to o izvlačenju iz dreka malo tko pita, a i da pita k'o da bi mu tko odgovorio. Pa se sve svodi na pjesmu Aleksandra Stankovića znakovita naslova – „Neš ti pitanja“!

Neš ti pitanja

što te boli k. ko će biti ministar

ili što je Jaca mislila kad je rekla ono

što te boli k. ko je u zatvoru

i je li Mamić mafija

i gdje ljetuje Stazić

da ti možda nisi faktor za promjene

koji mijenja stvari

i kog se nešto pita

što prije shvatiš da si limitiran

vikendicom na Viru

kolesterolom u krvi

i flertom na poslu

to sretnija zemlja

što te ima glupavog

u važnoj statistici

o plaći i vjeroispovijesti

A onda, taman kad si razbistrio sebi sve vezano uz korelaciju cijene osnovnih prehrambenih proizvoda i mandata, eto ti dnevnih jednih novina, eminentnog novinara i divne recenzije. Restoran u kojem se snimke sigurnosnih kamere čuvaju godinama, u novinama koje su snimke tih istih kamera plasirale kad je trebalo, dobio je samo hvalu.

Čista petica uz opasku koja otprilike veli kako i u ova teška vremena restoranu ide bolje nego ikada i izvrstan je baš, svemu usprkos ili možda baš zato. Da narod, onaj koji bi jeftina kruha, dobije i svoju porciju skupih igara. I lekciju.

- I sada set blic pitanja – razdragano će naš novinar, uvjeren kako će baš set blic pitanja do ruba očaja dovesti našeg ponajvećeg izbornog favorita i posve izvjesnog budućeg premijera.

- Koliko košta objed – ha – recimo u Marcellinu!? – novinar će uz zavjerenički smiješak.

- Ha, ha, lagašna li pitanja. Pa, zar mislite da bi se kandidirao da taj film nisam gledao – brzo mu odgovori naš kandidata, nakon čega su se oba, slatko, posve odnarođeno, zna se, nasmijala.