Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 15° 1
Sutra: 15° 15° 1
12. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Parketar partije

IIustracija NL
IIustracija NL
Autor:
Objavljeno: 8. listopad 2017. u 10:21 2017-10-08T10:21:41+02:00

Gdje nestade ta demokracija, pitaju se zagovornici jalova parketa i kome uopće pisati apele osim, eto, Predsjednici

Agrokor? Katalonija? Bitka s Finskom na Rujevici!? Čast svemu, poglavito temi Agrokora u kojoj se normalan čovjek odavno ne može snaći, niti mu se snalazi sada kad je ionako, brzo i pragmatično, okrenuo leđa trgovinama Konzuma i pohitao tamo gdje će ih sve na neki stari Konzum podsjećati, ma teme su druge. Teme su naoko prizemnije, a opet veličanstveno nacionalne u svoj svojoj metafori, hiperboli, ili već toj nekoj jezičnoj figuri. Tema je parket, a bome i romobili i skejtovi.

Elem, ima škola osnovnih u nas koje su izgrađene prije jedno 60 godina. Na njima azbestni krovovi, jer ako smo nekad mogli imati mrvu azbesta na plinskim pećima s kojima smo se doma grijali, i ako smo mogli raditi u azbestnoj prašini, mogli smo i djecu tjerati da pod azbestnim krovovima uče o životu. No, da nismo škole gradili prije 60 godina, lako je moguće da bi nam se danas sva djeca gurala u tri, četiri postojeće zgrade s obzirom na to kojim se tempom škole u nas grade. U starim školama se zato s vremenom potrošilo sve, pa tako propade i parket. Daščice su se odavno odlijepile, ne daj Bože da 'ko padne pa se ozlijedi, a sve i da ne pada nitko nezgodno je po rupama gacati. Parket je zreo da ga se mijenja. Ali, avaj i kuku! Ljeto je potrošeno na sanaciju krova, pa bi parket valjalo mijenjati preko školske godine, jer ako se neće sad tko zna hoće li biti nove prigode, para, volje. Djeca će umjesto ujutro u školu ići koji tjedan u popodnevnu smjenu. Jest da nisu na to navikli, i jest da će se život i njima i njihovim roditeljima okrenuti naglavce, ali kad krenu iz osnovne škole dalje u život bit će zadovoljni što su onima iza sebe ostavili nešto posve konkretno. A i budimo iskreni, razigrat će se ti mali životi kad otkriju da ima života i u popodnevnoj smjeni. Ali, avaj i kuku! Jest da ima onih koji su za parket, ali ima i nešto sitno onih koji su protiv parketa! Začudo, ili baš naprotiv, ti koji su protiv su organizirani, naoružani jakim sredstvima, glasni i krajnje sugestivni dok iz dječje perspektive (!?) pišu pisma puna teških riječi i rečenica.

Krenu, doduše, ti dopisi benigno, krenu s »dječjim« priznanjem da se boje popodneva, jer tko će im spremiti ručak, tko s njima učiti, kako će popodne na sportske aktivnosti. Onda ide skrb za društvo, za kolege koji izdaleke putuju, za one koji pohađaju muzičku? Onda ide skrb za zdravlje, strah od isparavanja lakova i nečistoće. A onda se sve zaoštri. Pa se optuži škola da stavlja djecu i roditelje pred gotov čin. Pri tom se znakovito podvali rečenica koja kaže kako neki kažu da su razlozi svemu političke nervi.

Dovoljno za tvrdnju da se obnova parketa nameće kao da smo u nekom starom režimu iz prošlosti! E tu čitatelj mora pljunuti na pod dok s nebesa skida koloplet psovki na račun mrskog komunizma za kojeg su se parketi mijenjali kako se kome sprdne i tjeralo djecu da udišu lakove i gutaju prašinu u ime općenarodnog napretka. Nije ni čudo da danas imamo Gazdu i njemu slične, čega su se sve po putu nagutali. Gdje nestade ta demokracija, pitaju se zagovornici jalova parketa i kome uopće pisati apele osim, eto, Predsjednici! Ako, pak, promjene podova ipak bude, e tad im, ne dvoje, nema druge neko otići živjeti u neku državu gdje se obnova parketa ne radi tijekom godine! Amen i smrt fašizmu!

Nakon ovakvog protesta biti za parkete jednostavno se čini i previše opasno. Ne voli nitko da je antijunak u pismu koje ide Predsjednici, ili premijeru. Klima nije ta. Klima je takva da u jednoj drugoj osnovnoj školi zabrinut otac protestira protiv 'samovolje' ravantelja koji je zabranio djeci da parkiraju romobile i skejtove po hodnicima škole. Ojađen je, jer škola je izgledala europski, a sada nam eto tog balkanizma!? Taman da i opet pljuneš i stjeraš u krasnu neku stvar i Balkan, i Tita, i partiju. I da pišeš premijeru i Predsjednici. I da odeš u Švedsku, ako se ne dogodi čudo pa van prije odu oni koji bi parketom remetili dječju radost, i to u zemlju gdje su parketi odavno promijenjeni.

Možda sve ovo i zvuči tek kao puka šala i pošalica, ma em je akcija parketi osujećena, em su obrasci djelovanja tu. Možete birati koji vam paše; od onog da se svakojaka i svekolika frustracija u biračkog tijela liječi besmislenim napinjanjem mišića tamo gdje se to još može, preko živi istine da je uspjeh svake akcije zagarantiran čim se obrecnete na »stare režime iz prošlosti« i Balkan kao takav. A kruna svega je, dakako, pismo premijeru, ili Predsjednici. Tko će vjerovati institucijama i sustavu kad u seoskom zdrugu nitko ne može što glavar(i) može. Pa mu pišu svi, sve u nadi da će tkogod pisma prinijeti njegovoj pozornosti. Biti u dobre s parketarom partije u nas je ionako vazda bilo jedino važno, najvažnije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka