Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
15. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Oprosti za kung fu

Pelješki most
Pelješki most
Autor:
Objavljeno: 5. veljača 2018. u 18:19 2018-02-05T18:19:52+01:00

Živnuo bi jug da je milina, jačale veze s prijateljskim narodom Kine, možda bi i koja ljubav buknula, a onda bi možda tkogod i zamijenio kineska prostranstva pitoresknim pelješkim krajobrazom

Nema prekjučer da je puk Dalmacije osjetio potres. Epicentar je, kažu, bio oko Zadvarja, malenog mjesta smještenog tu negdje između Omiša i Brela. Srećom, osim što se zemlja tresla i ljudi prepali mrvu, veće štete, one materijalne, nije bilo. Ma, nije ovo priča o šteti, nego o koristi. Da ne bi potresa, teško naime da bi netko dalje Splita i okolice i znao gdje je to Zadvarje, osim ako neku rodbinsku vezu s tim krajem nema. A šteta je, jer skoro će baš Zadvarje imati hotel za turističke radnike!

Gradi ga, pače evo ga je skoro izgradio, hotelijer i poduzetnik Jako Andabak koji je, sve se čini, shvatio da mu je lakše, možda i jeftinije, svakako praktičnije, smjestiti sezonce u objekt na razini hotela s tri zvjezdice, nego da su mu kojekuda razasuti, pa još kojekakve volje. One tri zvjezdice govore da će svaka soba imati televizor, kupaonicu, klimu, bit će i interneta, kuhinje zajedničke, praonice... Ma, lako za poduzetnika i hotelijera, jer kolika god je sreća u njega zato što je povukao mudar potez, još je veće sreće u mudrog čelništva Općine Zadvarje. Kako neće biti sretni kad će im se, ako sve bude kako se planira, broj stanovnika zahvaljujući hotelu udvostručiti, pa će ih umjesto 289 koliko ih po zadnjem popisu stanovnik ima, bivstovati tu između Brela i Omiša skoro pa 600, ako ne i više, makar jedan dio godine! A doda li se tome još i činjenica da Zadvarje ima i 300-tinjak ležajeva u privatnom smještaju, ležajeva što će se garant puniti kad navrati sezoncima rodbina i prijatelji, što da ih vide, što da se iz Zadvarje spuste na Cetinu i na more, živnut će pustopljina da je milina. Radit će se, družit će se, možda i koja ljubav bukne, a onda možda tkogod poželi i ostati, tu negdje između Omiša i Brela.

U Zadvarju se, dakle, sasvim konkretna priča valja. Pelješani o svojoj priči sezonskog karaktera još uvijek u teoriji pričaju. Nakon svog tog kamenja što se u zemlju položilo, a da se mosta i opet ne bi radilo, logično je da je samo teorija. Ali, sve se čini nikad mostu bliže bili nisu i nismo, pa se jedva čeka da dođu - Kinezi. Znaju odjednom svi kako se Kinezi sjajni radnici i dobri ljudi. Nema obitelji koja nema nekog tko je s njima radio negdje vani na velikom gradilištu, pa ima iskustva iz prve ruke. Računa se i na zaradu, jer lud bi bio Kinez da ne proba koju dagnju, gucne plavca malo, pozoblje smokvu. A ako im se svidi, onda je samo nebo granica, ako granice uopće bude za ulazak na ogromno kinesko tržište s našim delicijama, provjereno najkvalitetnijim na svijetu. Dakako, tu je i turizam, sobe koje onda ne bi bile pune samo tri mjeseca, već cijelu godinu. Živnuo bi jug da je milina, jačale veze s prijateljskim narodom Kine, možda bi i koja ljubav buknula, a onda bi možda tkogod i zamijenio kineska prostranstva pitoresknim pelješkim krajobrazom i tako učinio da smo mrvu mlađa, a ne svakim danom starija nacija.

Što je mjesto više pusto, svijest je jača i veća da nema zemlje bez ljudi. Ili, kako to lijepo reče novinarima Jutarnjeg lista načelnik općine Zadvarje Ivan Krželj: »Novi ljudi ovdje zapravo donose život.« Govori načelnik taman tako da nema potrebe prekontrolirati je li HDZ-ov, ili SDP-ov čovjek. Lakše bi se bilo okladiti da nedjeljom mrvu škicne onu HRT-ovu humorističnu seriju »Ko te šiša«, ne zato što je ludo dobra i smiješna, nego zato što se zaželio normalna života, onog što ga nedjeljom navečer čini i posve benigna humoristična serija. Na pustoj zemlji fali ljudi, sezonaca, Kineza, ovakvih i onakvih, bilo kakvih samo da su dobre volje i da život proključa. Ne fali tu ni slučaj Texo, ni ministrice Dalić, ne fali mrzitelja kazališnih predstava i ljubitelja cenzure, a najmanje fali onih koji se tako jako pate i muče s pravovjernošću svake vrste. Nedostaje ljudi Lici, Zagori, Gorskom kotaru, otocima, Slavoniji...

Jer, ljudi donose život, onako kako je ono malo tenisa donijelo veliko veselje Osijeku iz jednostavna razloga što je puk žedan i željan normalnog. Normalnog građanskog života, jer kad ga ima, onda se i radi i druži, onda i gdjekoja ljubav bukne i zagleda se netko u nekog taman tako da na tim našim pustopljinama onda i ostane, bez da se o tome snimaju filmovi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka