Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 1
Sutra: 10° 10° 1
16. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

kolumna O man, O man, zašto si nas ostavio?

Željka Markić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Željka Markić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 21. siječanj 2018. u 12:13 2018-01-21T12:13:29+01:00

Kolumna na portalu narod.hr i nije tako benigna. Danas siroti psi, sutra mačke, cvjetovi crvene boje. Što su li im samo kućni ljubimci skrivili!? I gdje je taj Luka Oman kada ga čovjek treba?

Štono bi se reklo, to Otvoreno na temu mržnje internetske došlo je Željki Markić k'o kec na desetku, ili, kako to lijepo Hrvat kaže, k'o budali triska. Kud ćeš veće sreće nego u udarnom terminu, još uvijek televizije, dobiti priliku kazivati da nisi luk jela, ni luk mirisala.

Jer, kako to obično u životu biva, svi ti nazovi velikani poskliznu se na naoko banalnim stvarima. Činilo se, ne može ona pogriješiti da bi je napali, ni manje ni više, zbog kućnih ljubimaca, preciznije pasa.

Zbog teksta na portalu narod.hr, zbog kolumne koja otprilike kaže da nema zašto kućni ljubimac skakati na ljudsku postelju, dogodilo joj se što, jamačno, nikad željela nije - zajedništvo u Hrvata!

I slijeva i zdesna su je izbombardirali slikama kućnih ljubimaca što na krevetima ljudskim leže. Pa ti brani neobranjivo. Pa ti reci što je autorica kolumne na omiljenom ti portalu željela reći.

Uglavnom, Otvoreno se baš činilo divnom prigodom da kažeš; i kako ti to pisala nisi, i kako si baš obilazila neku izložbu s obitelji kad su zaredali sms-ovi grozna sadržaja, i kako svatko ima pravo na mišljenje...

Doduše, ima tu i ona da nije važno što se govori već tko, ali ajde, Otvoreno je, k'o što rekosmo bilo kec na desetku.  

I krenulo je po nju dobro, krenula je logoreja utabanim stazama. Trajalo je cijelu vječnost. Togonal je pustio dragu gošću da priča i priča, kad eto ti čuda! Markić je izjavila kako je nedopustivo da neki filmovi i kazališne predstave vrijeđaju pojedine društvene skupine. Spomenula je film »Ministarstvo ljubavi« i predstavu Olivera Frljića »Hrvatsko glumište«.
Ministrica kulture, ona koja je sjedila na istoj strani studija što sugerira da tu sjede istomišljenici, skočila je kao oparena pa joj kazala kako ne bi smjela miješati kazališne predstave, knjige i filmove s društvenim mrežama.

– Postoji velika razlika između umjetničke slobode koja ulazi u fikciju i onoga o čemu večeras govorimo. Nije korektno da miješate potpuno različite kategorije - rekla je Obuljen Koržinek.

Markić se iznenadi, ali se na da zbuniti. Kazuje kako ona nije protiv umjetničke slobode izražavanja, ali da je umjetnost uvijek izraz istine, a ne politike i propagande. Ali, ministrica je željna borbe.

– Gospođo Markić, vrijeme kada smo na ovakav način razgovarali o kulturi bilo je prije 90-ih. Tada su kultura i umjetnost morale propagirati samo jednu istinu. Ponosna sam što u Hrvatskoj u ovih 28 godina nije zabranjena nijedna predstava ili film - kazala je ministrica kulture.

I Željka Markić se vidno zbunila. Ona za koju je mislila da su u istom talu opako je poklopila. Sunce mu, da je bar ostalo sve na psima.

Lijepo je, koliko i neočekivano, bilo slušati i gledati ministricu kulture kako smješta ženu do sebe tamo gdje joj je mjesto. Lijepo je i, ako je istina što se šuška, da se zbog »Ministarstva ljubavi« sam premijer, slikovito rečeno, napio krvi cijelom zapovjednom lancu HRT-a poručivši im da svega ima, ali cenzure biti neće.

Neka je to, kakva takva, satisfakcija normalno mislećem svijetu koji naivno vjeruje da je sloboda govora i stvaranja važna, da je udarac na manjine zakonom kažnjiv, da su niske strasti ostale tamo negdje iza.

Neka je to, kakva takva, satisfakcija čak i kad se misliš ma da nije to naglo smještanje Željke Markić na pravo mjesto zapravo samo rezultat činjenice da su vladajući osvijestili kako im svojom nazadnjačkom retorikom krade lijep dio njihova biračkog tijela. Štogod da je, dobro je. Samo, vazda ima neki ali.
I javni servis ovakav kakav je, i Markić ovakva kakva je, i portali koji bi se i s psima obračunavali, a gdje neće s ljudima, sve je to rezultat, sve je to proizvod onog što marno čini najveća naša stranka. Proizvod koketiranja, neodlučnosti, inercije, politike čekanja, kalkuliranja, neshvaćanja, fige u džepu, kojekakvih interesa.

Jest, čelni ljudi HRT-a birani su po katastrofalnom Zakonu o HRT-u koji je takvim učinila SDP-ova Vlada, ali nakon svih godina našeg iskustva i nakon svih politika koji su se otvoreno kitili svojom televizijom, i ova je vlast birala čelne ljude HRT-a da im budu po mjeri.

Ostati u čudu kad se pokaže da je mjera ta da se cenzurira film, znači nemati pojma o tome koga se delegira i bira, ili da ste posve krivo udarili na kartu posvemašnje vjernosti i sluganstva koja se i opet izvrgla u ruglo. Ma, netko se posklizne na psa, a netko na »Ministarstvo ljubavi«.

Sve zajedno, međutim sugerira da tu talenta ni za politiku, ni za upravljanje nema. Javni servis je slika vlasti. Uvijek je bio. A ako se sad izabrani kadar i odmetnuo tamo gdje vladajući ne žele, put onih koji su uvjereni da je i pitanje je li zemlja okrugla legitimno da se o njemu pred kamerama govori, to je isključivo posljedica njihova odabira.

Lijepo je znati da se granica negdje ipak vuče. Zemlje nije ravna ploča. Pas je čovjekov najbolji prijatelj. Zabraniti film je svinjarija. No, ne prozvati, primjerice, sa samog vrha ministra branitelja Tomu Medveda već zato što je kanio pismom uređivati javni servis, dokaz je da je ta granica još  daleko od mjesta gdje bi morala biti povučena, gdje je morala biti povučena odavno.

A kad je tako onda je i ovako. Priča je splitska. Jedni bi gradili crkvu usred četvrti zvane Split 3, drugi ne bi. Arhitekti barataju činjenicama, stanovništvo kotara u kojem glavnu riječ vodi stranka na vlasti, onaj njegov dio koji bi crkvu radije nego tržnicu, ambulantu, vrtić, ili školu, barata ovime: »Četrdeset i četiri godine vapim za crkvom, a dok smo mi hrvatski branitelji išli braniti domovinu peta kolona nam je razbila crkvu u župi!

U ovome kvartu pasi imaju bolji status nego Hrvat, vjernik, katolik. Jer, 300 metara istočno od ovog mjesta imate park za pase, i trista metara zapadno imate park za pase. Pa ja pitam sve te velike arhitekte, kako su vodili računa o pasima a nisu o ljudima, vjernicima, katolicima!?«

Ili si Hrvat, vjernik, katolik, ili si pas. Tek toliko da se vidi kako kolumna na portalu narod.hr i nije tako benigna. Danas siroti psi, sutra mačke, preksutra, cvjetovi crvene boje. Što su li im samo kućni ljubimci skrivili!? I gdje je taj Luka Oman kada ga čovjek treba. Onomad je ovaj čelnik Društva za zaštitu životinja bio svuda i bio pionir. Borio se čak i za prava jastoga da ih se žive ne prevozi iz bijelog svijeta da bi ih se opet žive prodavalo i bacalo u vruću vodu. A sad, nestade!?! Ili je vizionaru svega dosta, ili je shvatio da nisu ovo vremena ni za ljude, a bome ni za jastoge.  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka