Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Neymar i neimarka

Foto Marko Prpic/PIXSELL
Foto Marko Prpic/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 12. ožujak 2017. u 10:28 2017-03-12T10:28:04+01:00

Claru Zetkin nije 8. marta spomenuo nitko. Nije to bila tema niti za TV Kalendar

Marko Šapit, novinar sportske redakcije HRT-a, u studio je došao s leptir kravatom i odijelom za koje bi se brzopleto dalo reći da je sašiveno, recimo, od tvida. Ton je bio stišan posve jer se u kući učio zemljopis, i to kako su Nijemci uspjeli stvoriti jednu od najbogatijih zemalja na svijetu.

Ostaje zato dilema je li Šapit bio urešen iz poštovanja prema 8. martu, ili prema Barceloninim igračima od kojih se očekivalo čudo, da stignu četiri gola zaostatka iz prve utakmice četvrtfinala Lige Prvaka s PSG-om. Lako moguće da je i jedno i drugo. U 20.45 minuta sudac zalizane crne kose, inače Nijemac, dao je znak da lopta krene s centra Nou Campa. Na Dan žena muškarci su opet došli na svoje. Čekalo se čudo u Barceloni.

   
Čekali su navijači Barcelone, poput kakve slijedbe čuda međugorskog, jedno tri minute na prvi znak. Jest da je zaleđe, ali jest i da je gol. Suarez, minuta treća, za nadu i ufanje. Samo, ne dolazi se uvijek do čuda na lake načine. Nekad treba i orat' i kopat'. Između treće i 40 minute nije se tu događalo ništa, baš kao što se ništa događalo nije ni iza zavjese gdje su Dujmović i Banac nešto čavrljali.

Gledatelju izdrži!

A onda, eto ti proplamsaja nebeskog! Jer, da Iniesta prtlja nešto petom, da lopta dobije neku čudnu putanju i da Kurzawa od toga sam sebi zabije gol, toga ima valjda samo u letećem cirkusu Messija i društva. Elem, treba im četiri, do poluvremena su dali dva. Taman da se veliki odmor iskoristi za novu rundu kokica, napitaka, malu nuždu, kratko ponavljanje geografije. Pa da se vratimo čudima.

Drugo poluvrijeme počinje kao i prvo. Minuta je 50., ni deset navečer nije, sudaca svira penal o kojem će se diskutirati, a Messi ga zabija. Eto, imamo sada već i tri komada u mreži Parižana. Zabiti još jedan u 40 minuta doimlje se zicerom. Tipovati i na dva nije uopće nelogično. No, Cavani misli drugačije. Minuta ja 62. Ivan Rakitić zaboravlja gdje mu je igrač što ga čuvati treba, ovaj glavom traži Cavanija, a ovaja silovito zabija. O koja je to bila erupcija sreće na francuskoj klupi.

Taj jedan gol u gostima sada je tjerao Messija i društvo da daju još tri. A minuta 62. A vremena manje od pola sata. A na RTL Televiziji kod Zorana Šprajca u Direktu, samo što nije povodom Dana žena govoriti počela Predsjednica! Gledatelju izdrži! Izdrži, jer ima derbi, ali ima i derbi, ima čudesa, ali ima i čudotvorkinja! Ima Neymar, ma ima i neimarka!

Od te 75. minute na Novu Campu i prve minute sraza na RTL Televiziji kreće rapsodija majstorija, sitan vez, borbeno uklizavanje, muke braniča i radost napadača, rolice, driblinzi, dalekometi pasovi, dodavanja na trepavicu... Predsjednica se pohvali dresom ženske nogometne reprezentacije Švedske što ga je dobila na poklon u ime 8. marta.

Ovaj put taktika je druga

A onda reče da je svaki dan Dan žena samo se 8. marta njihov glas, ako ne i krik i vapaj, bolje čuje. No, dok su jedno 12 minuta Messi i društvo izgledali ponajprije kao skupina nemoćnih što više ne vjeruju u ništa, Predsjednica male zemlje na Balkanu igrala je kao da joj od toga život ovisi, a ne samo ankete o najpopularnijem političaru. Nema majci da se išta prepusti slučaju kao onomad u Mislava Bage, da prepusti sredinu terena skutrena pred svojim kaznenim prostorom.

Ovaj put taktika je druga, ovaj put se protivniku ne da doći do daha, već ga se presingom tjera da griješi i kad treba i kad ne treba. Šprajc bi o crnokušoljašima što za dom spremni viču središtem Zagreba, ma ona kritizira medije kojima to nije vijest za desetu stranicu već ni manje ni više nego za prvu, i TV Dnevnike kojima je to za najavu a ne za blok malo prije picigina što se igra usred zime.

On bi nešto o fašizaciji društva i tablama s ustaškim pozdravom, ali ne stigne ni pitati dok ona kazuje da ne treba minorizirati žrtve Domovinskog rata. On krene s pitanjem, ma ona ne sluša ništa dok nastavlja izlagati svoju misao. On jedva stigne kazati puf i pant, ako ne i »čini mi se«, »ali«, »mislim«... Shrvan napadima što u valovima nadiru jedva da je stigao primijetiti kako bi Predsjednica s naslovnica skidala problematične stvari.

A onda, praktički u isti čas, Neymar uzima loptu, stavlja je na travu, cilja preko živa zida i paf - ode lopta pod same rašlje. S druge strane isto! Ona uzima loptu, stavlja je na travu, cilja preko živog zida i paf: »Molim vas nemojmo skidati gaće ni pred kim, nemojmo se tako ponašati!«

Politika dignutih gaća natjerala bi na predaju svakog, pa kud neće Šprajca. Barcelona je još uvijek lovila onaj šesti gol, a Predsjednica više nija lovila ništa. Ionako je previše puta rekla »ja držim« da bi se tu išta dovelo u sumnju, recimo njena strast kojom brani državu fejsbuk statusima u kojima proziva one što ne vole ni ovu državu, ni njene institucije. U trenu kada je Sergi Roberto, igrač za kojeg jedva zna njegova šira familija, dotjerao Barcelonu pred vrata raja, naša je Predsjednica slavodobitno zaključila da se nogomet igra za navijače, a ne, ne daj Bože, za političare.

Ne vjerovati nakon toga u njenu tvrdnju da je u svakodnevnu retoriku vratila termin zajedništva, baš kao da joj se omiljena stranka ne zove Hrvatska demokratska zajednica, bilo je isto kao i ne vjerovati da se na Camp Nou čudo dogodilo. Šprajcu je ostalo da joj pokloni buket roskastih ruža kada već plavih nema i da je priupita kaže li nekad suprugu - tom, kako reče Predsjednica, dobitniku Oscara za glavnu sporednu ulogu - »Jakove, izdrži«. Kažem, rekla je Predsjednica, pa se toj želji i poruci gledatelj tek mogao i sam pridružiti sada kad je i to uvedeno u retoriku.

Davne 1857. godine na 8. mart žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila u New Yorku, prvi put su organizirale javne demonstracije nezadovoljne lošim uvjetima rada i niskim plaćama. Tog 8. marta 2017. običnom promatraču televizijskih prilika u Hrvata u magnovenju su se miješali detalji s dva bunjišta na kojima se igrao derbi.

Clare Zetkin nije se sjetio spomenuti nitko. Bit će da bi spomen njemačke revolucionarke i članice međunarodnoga radničkog pokreta, one koja je organizirala 1907. prvu Međunarodnu konferenciju žena i one koja je dala itekakav obol da 1910. u Kopenhagenu Međunarodna Konferencija žena proglasi 8. ožujak Danom žena radnica, bio mrvu previše.

Nije to bila tema niti za TV Kalendar. Da ne bi Morane Zibar s karanfilom u zapećku u kvizu Potjera, ne bi o razlozima zbog kojih se obilježava 8. mart zapravo čuli ništa. Nije to još ušlo u retoriku, a i štono bi rekla Predsjednica, okanimo se kostura iz ormara tako nam budućnosti.   

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila