Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 17° 1
Sutra: 17° 17° 1
14. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Nema vjere u zavjere

Željka Markić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Željka Markić / Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 6. studeni 2016. u 11:09 2016-11-06T11:09:34+01:00

Sve što se u nas događa nije ništa drugo nego plod rabotničkog, zavjereničkog plana te dugogodišnje prakse da se prave priče i teme skrenu s kolosijeka. Nije pri tom ni bitno tko iza toga stoji, bitno je da se istina zamagli(l)a

Štono bi se reklo, jebo kvart koji nema Konzum (nije ovo reklama, nego činjenica, iskustvena pače op.a.). Ne onaj prastari da se ispod naslaga boje na fasadi vidi kako je tu nekad bio Unikonzum, dućan u kojem blagajne nisu same očitavale kodove već je sva mudrost računanja bila u glavi vješta prodavača ili prodavačice, već moderan neki gdje se ni ne okreneš a već ti u džepu fali još koja kuna da nabaciš u tanku vrećicu još koji k-plus proizvod.

Elem, ima trgovina, ima autić na parkingu, a ima u autu pred trgovinom i pacijent koji voli poslušati makar najavu onog dnevnika u tri Hrvatskog radija. Najava mu dramatična.

Dramatičan ton u spikera. Prepoznaješ tronost, napeticu, pitanje što lebdi u zraku dok govori spiker taman da se čini da pita – premijera, ima li nade za nas!?  

I evo premijera. Bigliše mirno i staloženo. Uvjerava sebe i sve oko sebe kako poduzima sve što se poduzeti dade, kako traži rješenja i to ponajprije kroz razgovor s europskim partnerima. Danas je eto lakše, što ne možeš riješiti sam možeš kroz razgovor s europskim partnerima.

Makar, valja pričati i s tajnim službama, prvim suradnicima, kompletnim vrhom, sa svima. Mogao bi on to i odlučnije, ali ajde, htjeli smo pristojno, pa smo pristojno i dobili. Ionako od svega rečenog u pameti ostaje samo ona premijerova koja kaže kako je tajming svega ovog indikativan! Kao da je ikada bilo drugačije!

Tajming, a da nije indikativan. Onih koji bi destabilizirali Lijepu našu ionako je puno i previše. Zato je odlučno, nesumnjivo, povijesno ne, vazda nama bila  jedina opcija. Uglavnom, tu pred dućanom, naš junak nije bio u parkiranom autiću već u vremeplovu.

Došlo mu je i da opsuje i da zapjeva neku borbenu, jer svetoga mu Ilije, ima li kraja tome da nas destabiliziraju kad god smo na putu da budemo stabilniji nego ikada, baš sad kad imamo novu vladu i Pernara da je oporba!

Željka Markić

Dogodilo se Orašje, uhićenja desetak pripadnika HVO-a, nakon svih ovih godina i to nije šala, jer nikad uhićenja nisu šala.  Za dana su slijedile tematske emisije javnog servisa koje su se tim bavile.

Dakako da se lementiralo što i kako, baratalo povijesnim činjenicama, tražilo sitne duše u tajnim službama koje su dilale naokolo dokumente, branilo naše, a kudilo tuđe, pri čemu se najmanje govorilo o možebitnim zločinima zbog kojih se navodno ljude uhitilo. Jer, tajming je indikativan.

I kud baš sad kad nas dobro ide. Prosječnom konzumentu Konzumovih proizvoda i domaće politike teško da je išta bilo jasno osim potrebe da se škrguće zubima. Sva je zato sreća što ima u nas Željka Markić.

Zahvaljujući  njenoj visprenosti, onaj koji voli poslušati radijske vijesti u tri, zna zbrojiti dva i dva te tako doći do jedinog logičnog rješenja – sve je ovo samo zato da se skrene pažnja! Pače, sve što se u nas događa nije ništa drugo nego plod rabotničkog, zavjereničkog plana te dugogodišnje prakse da se prave priče i teme skrenu s kolosijeka. Nije pri tom ni bitno tko iza toga stoji, bitno je da se istina zamagli(l)a.

A to nas vraća spomenutoj koja je, nema koji dan, zaključila kako su »Saša Leković, Slavica Lukić i ekipa iz vrha Hrvatskog novinarskog društva pažnju s Hude jame – masovne grobnice u kojoj su partizani, nakon završetka rata, bacili tisuće ubijenih civila i ratnih zarobljenika – presumjerili na otpadanje šarafa sa Lekovićevog kotača«.

Dobro, nije baš bilo jučer, ali jest prije koji dan. I istina je, prošla Huda jama malčice ispod radara, taman toliko da je krivca trebalo naći, eto u onome tko prema ovoj teoriji sam sebi šarafe pili samo da uvali kajlu drugome. Onomad se sve događalo da se skrene pažnja sa Lex Perković, od uhićenja i kojekakvih istraga gospodarskog kriminala, do sportskih (ne)uspjeha.

Da je recimo, našem predstavniku u Ligi prvaka tkogod utrpao i sto golova, bilo bi to samo zato da se skrene pažnja sa suđenja u Minhenu, a ne zato što je nepopravljivo očajan. Sada se preko Hude jame gazi automobilom bez guma da bi u praskzorje početka našeg svekolikog boljeg sutra uskrsnula BiH i uhićenja. Nako što je premijer uredno posjetio BiH!?

Udarac je to težak, samo s čega li se sada pažnje skreće!? A kad se ovako pitanje postavi, e onda je sve što možete mašti dati na volju…

Dublja pozadina

Recimo slučaj  Gorana Marića, priča o onom za kojeg je praktički izmišljeno ministarstvo. Državna imovina ima svog čovjeka. Državna imovina konačno je dobila važnost  koju zaslužuje. Milijuni mrtva kapitala sad će na naglo oživjeti.

Premijer koji je najvaljivao manje ministarstava ima ih sada malo više. Tko je kome popustio i zašto!? Gdje nestadoše predizborna obećanja? Ne bi škodilo malo skrenuti pažnju. Ili, a to bi bilo upravo strašno, možda se želi skrenuti pažnja s porezne reforme, tog kamena temljaca i svekolikog zamašnjaka svega dobrog što će nam se desiti. Na početku se doduše činilo da ne može od te porezne reforme bit išta bolje.

Slijepo smo vjerovali u dobre manire mladoga ministra pristojnog izgleda i ophođenja, baš kako onom tko je nastao u k-plus laboratoriju i dolikuje. Ma, kad vidiš da bi u novčaniku moglo biti samo manje, e onda se stvari mijenjaju.

A kada imaš Most da ti zagorča velebnu reformu zazivanjem jeftina kruha i mlijeka i opet se mijenjaju. A kada shvatiš da nema lumena koji može u toliko malo vremena napisati tako kapitalno djelo, pa kad sumnjaš da je to napisano tko zna kad, isto se stvari mijenjaju. Zato sa reforme valja skrenuti pažnju. I dakako, uvijek treba skrenut pažnju sa suđenja u Minhenu.

U Orašju se događaju uhićenja. I to je važna tema, ta činjenica da se na ovim prostorima nikad nitko nije valjano s ratnim zločinima pozabavio, ali se rado i često politiziralo. Politizira se i dalje. I dok je poruka da je »pozadina dublja«, a »tajming indikativan« sve će to biti samo vijest na radiju, ona koja skreće pažnju.

Koliko je na koncu koncept izlizan svjedoči posve bizaran podatak da je u sred svega poljubac Lojzeka i Snježe u »Ljubavi na selu« gledalo 600.000 gledatelja. Je li tajming od poljupca bio indikativan a razlozi dublji, malo je koga zanimalo. Ni loptanje na susjednom TV kanalu se nije gledalo toliko koliko ljubavnički uspjeh onog što ga zovu zagorski Putin. Nije to ni čudo u zemlji u kojoj je pažnja odavno skrenula.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka