Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
19. listopada 2019.
Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

blog Nema tice do prasice i hobija do tenisa

Ivo Josipović i Zoran Milanović, Foto: N. REBERŠAK
Ivo Josipović i Zoran Milanović, Foto: N. REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 3. siječanj 2012. u 7:11 2012-01-03T07:11:00+01:00

Na kojoj godi strani bili i za koju god se pjesmu TBF-ovu odlučili, makar da je i bezglavi glavonja veseljko u pitanju, ne zaboravite se odjenuti ili u tamni pulover, ili u tanku vesticu uz obvezatni visoki v pod vratom. Premijer baš takvu odjeću preferira, toliko da se, nema koji dan, za dvije novine i tri televizije slikao baš u takvoj, istoj odjevnoj kombinaciji. Do đavola i sto mu popaljenih brčića, možda je baš to ona misija a la Franjo Tuđmana, koju u njegovom držanju prepoznaju analitičari nalik Davoru Butkoviću

Lijepo nam je TBF zadao okvire djelovanja pjevajući za dočeka 2012. na zagrebačkom trgu Britancu.

S jedne strane "ništa mi neće ovi dan pokvarit", a s druge "tu du du nema nam pomoći". Svakom je dakle, na volju, da sam odabere s kojom će pjesmom i kojim stihom na usnama koračati kroz ovu 2012. godinu.

Dragi nam predsjednik države i predragi premijer nov k'o ispod čekića, opredijelili su se već! Pače, u prvim trenucima nove godine povukli su istinski državničke poteze i posjetili Državnu upravu za zaštitu i spašavanje te Županijski i Državni centar 112.

 Dakle, dvojac ne dvoji, već pouzdano zna - nema nam pomoći!

Ako nas i ne uništi vlastita nemoć da se izvučemo iz dreka, ionako će nas u predbožićno doba aktualne godine satrat prokletstvo, kraj svijeta, smak koji nije ex yu rock grupa. S drevnim Majanskim kalendarom nije se za šaliti, dan kada će božanska zmija s pernatim krilima doći da nam sudi gore od haaškog suca Oreiea samo što nije, pa kada već sve ide do đavola, red je na vrijeme odrediti službu koja će nas o rasapu izvijestiti. Kad dođe smak svijeta nazovi 112!

Samo, ima i ona druga varijanta, možete biti optimistični poput premijera, a možete zauzeti stav kako nema toga što vas oneraspoložit može. Pa ćete se raspoložit silom, ili milom. A to je, tako mi "ozbiljne" štampe, lako.

Godina je recimo ova, recentna. S obzirom da je prokletstvo tu negdje iza ugla, igra se, makar to nitko javno ne želi priznati, zadnji Wimbledon ikada. Ivan Ljubičić pojavio se reda radi. Kronična ozljeda leđa nije davala puno prostora kladioničarima. Šanse su mu za kakav vrijedan rezultat minimalne, nikakve.

Marin Čilić je, pak, na zelenu travu stupio posve isfrustriran početkom sezone. Biti onaj koji stiže samo do četvrtfinala, biti odličan 23. na ljestvici, nije više bilo dovoljno. Sve sile Međugorje nisu više bile od pomoći. Jedan ozljeđen, drugi štuf.

No, nakon svetog hrvatskog tla, samo je sveto tlo All England cluba nama naklonjenije. Zečje stope tu su ostale za vazda. Ljubo niže skalp za skalpom sve samih velikana. Marin radi isto samo s druge strane turnirskog kostura. Ono što se činilo tek pustim snoviđenjem velikog ljubitelja tenisa i čitanja (!?) Rradimira Čačića, dobiva sve realnije konture.

 I onda, u konačnici, dok kladioničari čupaju kose - svi osim kovrčavog poteštata i zastupnika koji zna kako igrati glupo da bi ispao pametan, narodski čovik - eto Hrvata u finalu! Hrvatsko finale u Wibledonu! Hitna sjednica Vlade, pred samo finale, ona na kojoj je trebalo odrediti delegate za finale, činila se logičnom!

- Jest, istina je, ja sam za dnevni tisak, naš vladin twiter i fejs na početku mandata kazao da su mi hobiji trčanje i biciklizam. Ali, premijer sam! Moram se tamo pojaviti - viče Milanović.

- Ali, nisam li ja među hobije stavio tenis, a i predsjednik sam Saveza - ne da se Čačić.

- Istina je, ja se radije kartam i šetam mopsicu, no nisam li ministrica vanjskih poslova - veli Pusić

- Neka kriterij bude ono što smo odavno narodu kazali. Ako je moj hobi tenis, onda je logično da sam ja u loži - prisnažio je gologlavi Maras.

- Neka kompletnost bude kriterij. Ljudi moji, pa ja skijam, jašem, igram rukomet, putujem (!?), čitam( !!??) i igram tenis. I tri točkice, jer mi se dalje ne nabraja – ne da se ni Jakovina, onaj za poljoprivredu.

- A ja igram sve što se reketom igra. I squash - upozorava Vrdoljak.

I tako je Vlada vladala do jutra, transparentno, iza zatvorenih vrata. Čak i oni koji su posve krivo, na početku mandata, u kućicu na kojoj piše hobi upisali skijanje, da užitak u maslinovu ulju i vinu i ne spominjemo, dizali su sramežljivo glave tvrdeći da je u igri prije svega turizam i imidž Hrvatske, onda i kultura i imidž Hrvatske, a ne zapravo tenis ko tenis.

Svi su htjeli biti tamo gdje im je mjesto, a mjesta za sve nema. Kritike javnosti se naravno bojali nisu, jer na kraju godine, kad ptičurina pradavna sleti na tlo da nas sve pojede, ionako više neće biti važno.

Na koncu, otišla je u London ona najmanje zainteresirana, ministrica zaštite okoliša, jer se njena navada da kreira odjeću u trenucima dokolice ili smaka svijeta, činila posve 'in' datom trenutku.

Kad ne mogu svi, neka ide onaj kojem je najmanje stalo. Inače, Wimbledone je u konačnici digao u zrak Hrvata, onako kako je netko digao u zrak bistu prvog hrvatskog predsjednika u Tribunju, baš kao da i on nije volio tenis. A volio ga je, svega mi, volio ga je više nego će ga itko od ovih novih ikada voljeti. 

E, da, ovisno o tome jeste li pesimist, ili optimist ovaj scenarij -  samo jedan od mogućih scenarija za sretnu našu 2012. godinu napisan na osnovu prevažnih podataka koji su nam za bolje razumijevanje lika i djela naših ministar početkom godine dani - će vam se svidjeti, ili neće uopće.

No, na kojoj godi strani bili i za koju god se pjesmu TBF-ovu odlučili, makar da je i bezglavi glavonja veseljko u pitanju, ne zaboravite se odjenuti ili u tamni pulover, ili u tanku  vesticu uz obvezatni visoki v pod vratom.

Premijer baš takvu odjeću preferira, toliko da se, nema koji dan, za dvije novine i tri televizije slikao baš u takvoj, istoj odjevnoj kombinaciji. Do đavola i sto mu popaljenih brčića, možda je baš to ona misija a la Franjo Tuđmana, koju u njegovom držanju prepoznaju analitičari nalik Davoru Butkoviću.

S druge strane, kolega Davor Krile iz Slobodne Dalmacije prepoznao je tek notornu činjenicu da premijer još nije otišao put Siska, devastiranog i ojađenog, i čudo se, dan nakon njegova teksta,  dogodilo - eto Milanovića u Sisku!

Logičan upit, jedan od, glasi, zašto je Milanović premijer, a ne Krile. Logičan odgovor glasi - du du du nema nam pomoći, ali ništa nam neće ovu godinu pokvarit!

Jer, kakva god tica sletjela s visina, jadna joj mati u kraju u kojem nema tice do prasice i hobija do tenisa!  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.