Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
21. rujna 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Ne mišajte me uništa i kvit!

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 16. listopad 2016. u 9:54 2016-10-16T09:54:33+02:00

Je li za hrliti Mostu, ili je za biti uz HDZ! Ne da je jedan Tito i jedan Staljin, nego ih je nikada više. A pustiti srce da govori, nikada nije bilo pametno

Zagora u okolici Vrlike 1948. Donedavno je svatko morao voljeti Staljina, a sada, nakon raskida sa SSSR-om, svatko tko se izjasni kao pristaša istog završava u zatvoru. Na vjenčanju Višnje i Ante pojavi se puno gostiju, a među njima je i jedan politički dužnosnik Andrija, ali i dvojica agenata OZNE – Krešo i Čazim – čija prisutnost na svadbi unosi nemir koji sve više raste na inače veseloj proslavi. Kada Andrija slučajno padne i ozljedi se, biva odveden u kuću na njegovanje, no tamo siluje Višnju. Kada Andrija izađe van, agenti ga uhite – zbog optužbe da je staljinist. Dotad heroj kraja, postaje omraženi neprijatelj, a dok ga udbaši odvode, mještani prebiju Antu te ubijaju Višnju pri pokušaju da je osramoćenu vrate u njezin zaselak.
Tako o bezvremenskom filmu Lisice Krste Papića piše Wikipedija. Nema koji dan da su smo Lisice mogli gledati na programu Hrvatske radiotelevizije povodom smrti velike umjetnice Jagode Kaloper koja je u tom filmu odigrala možda i ulogu života. Da ga barem gledamo i češće. No, ovaj put je život, ili smrt, htio da se baš potrefi! Lisice na ekranu, i Lisice pred ekranom. Elem, srijeda je bila dan kada se dio braniteljskih udruga, njihovi lideri pa još pofudrani s vazda istim povjesničarima s desna i novom zvijezdom desničarskog neba zvanom Glasnović, opet okupio da bi krojio ni manje ni više nego kadrovsku politiku nove Vlade. Tiskovna konferencija je izvedena minuciozno.

Zorica Gregurić, koja je performans vodila u ime Koordinacije braniteljskih udruga, za tu je prigodu, kako je i red, namontirala outfit do savršenstva. Bili je tu i papira s kojima se uredno zrakom mahalo, a onda i tvrdnja da je ovo prvenstveno obračun s Hrvatskim audiovizualnim centrom tim, kako rekoše, leglom korupcije, s tom, kako kazaže, ispostavom Srpske akademije znanosti i umjetnosti, s tim, kako naglasiše, nedomoljubima prve vrste. Shvatili su, čini se, da je kultura ratovanje drugim sredstvima, oni kojima je baš sve tema za ratovanje ako im nije po volji. Jer, protiv nehrvata valja ratovati svakim oružjem. A tko je s onu stranu barikade odlučit će samo oni, pa makar ličili na SUBNOR-ovce najtvrđega kova. Samo, nije tu meta ravnatelj HAVC-a Hrvoje Hribar, makar ga se stalno spominje. Taj je ionako meta odavna. Jer, svatko je meta tko vodi instituciju u kojoj se kakav novac dijeli. Zauzeti kakvu busiju u kojoj je kase i kese vazda je bilo poslanje na ovim prostorima. No, meta je ovaj put netko drugi. Neka se Ninu Obuljen više ne spominje u kontekstu ministrice kulture, zahtjeva društvance! Odakle, svega mu toliki interes za kulturu u njih, jamačno se pita posve prosječan konzument sveg tog političnog našeg ćušpajza!? Isti taj sasvim prosječan konzument kaljuže iz koje nam silom ne daju i zastupnik iz Kanade i njegovi drugovi, ne treba puno razbijati glavu. Nina Obuljen nije dobra, kad je bolji Zlatko Hasanbegović.

Opet na početku

To je, uglavanom to. Slijedi li kakav šator, ili još jedno pokunjeno povlačenje spomenute družine pred trenutnom HDZ-ovom orijentacijom na europsko, pristojno i uljuđeno, ostaje vidjeti. Samo, onaj spomen Lisica bitan je zbog nečeg drugog. Neslužbeni izvori naime vele, kako su na javnom servisu iste te srijede, bili na sto muka ne znajući s koje strane pristupiti temi branitelja i Nine Obuljen. Ne treba se tome čuditi, jer ako se Prisavlje i zauzelo, slikovito rečeno, 45. kada je sve bilo i čisto i jasno vezano za to tko je pobjednik, eto nas učas tamo gdje nikada nismo željeli biti, u 48-oj! Pa ti rode biraj, je li Tito ili Staljin, je li Karamarko uistinu otišao, a Plenković došao ili nije, hoće li pobijediti europejstvo ili valja ostati blizak s ljutim desnim krilom HDZ-a. Je li, na koncu Siniša Kovačić bivši, ili je još uvijek sadašnji. A ima i još! Je li za hrliti Mostu, ili je za biti uz HDZ! Ne da je jedan Tito i jedan Staljin, nego ih je nikada više. A pustiti srce da govori, nikada nije bilo pametno. Razum glavu čuva, i fotelju, dobru plaću. Elem, Plenković i Obuljen, ili branitelji i Hasanbegović, pitanje je sad!

»Povezujući antičku Grčku i dinarski kamenjar Papić i Kovač načinili su film o vječnom strahu od vlasti, ciklusima konvertitstva i podložništva koje smo četvrt stoljeća nakon nastanka filma još jednom upoznali«, napisao je povodom prikazivanja Lisica na Subversive festivalu Jurica Pavičić. Lisice su film koji ne možeš prestati gledati koliko god grča izaziva u želucu. Ne zna čovjek što mu teže pada; surov kamen s kojeg smo potekli, odnos prema ženskom čeljadetu, ili ona krvava rana što probija košulju plesača Vrličkoga kola, rana koja valjda čini razliku između junaka i obična svata makar su svi isti. Bit će ipak najteže podnijeti saznanje kako smo i opet na početku jednog te istog ciklusa, novog kruga biranja prave strane, nove jagme za pozicijom, utjecajem, novog ciklusa dodvorništa, nove runda iste nevolje koje se svih ovih godina otresti ne znamo, bili crveni, crni ili ljubičasti. Lisice su naš manifest. Dalje od toga se nismo makli ni malo. Ili jesmo!? Jesmo li pokazat će mandatar Vlade Andrej Plenković na kojemu je teška zadaća, ako već nije i najlakša zadaća na svijetu. Htio ne htio na njemu je povući potez koji će pokazati da, narodski rečeno, ima muda, da misli svojom glavom, da donosi valjane odluke svemu usprkos i baz fige u džepu. Pa ili mu je do podrške SUBNOR-a, ili nije. Ili je gledao Lisice i naučio nešto, ili nije.

Samo nevolje

A onaj posve prosječan konzument sveg tog političkog našeg kala mogao bi se konačno i zapitati šta mu je samom raditi, umjesto što poput brkata seljaka iz Papićeva filma, kada se situacija okrene i kad OZNA kreće hapsiti, i opet ponavlja: »Ne mišajte me uništa i kvit!« Jest, istina je da nas vjekovno iskustvo uči kako u nas od petljanja u politiku može biti samo nevolje. I baš zato bi se trebalo jednom i umišat.

Bilo kako bilo, dok je HRT vrtio Lisice, dok su braniteljske udruge i mrva ljute desnice što u svakom traži antihrvata zahtijevali da Nina Obuljen ne bude ministrica kulture, na Prisavlju se, a bome i šire, slično k'o na filmu, odigravala grčka tragedija. Tito ili Staljin, pitanje je sad!? Dajte nam gazdu da znamo gdje ćemo konja vezat. Samo, tko tu igra ulogu silovane mlade, a tko je onaj lokalni redikul kojeg drug Andrija zamalo sačmaricom smakne iz čistog bahatluka!? Sve se čini, svi smo u kolu, pa i onda kada vapimo – ne mišajte me uništa i kvit!

P. S. Inače, Bob Dylan je zaslužio Nobelovu nagradu za književnost.I može mu se, kad nema SUBNOR-ovaca da mu za vratom dahću.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila