Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 4
Sutra: 3° 3° 4
16. prosinca 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Milo moje, dođi mi pod deku...

Ilustracija
Ilustracija
Autor:
Objavljeno: 4. listopad 2015. u 13:38 2015-10-04T13:38:52+02:00

Dok Čolakovića zbog bećarca čeka sudovanje, nama je strepiti od kampanje kojoj će domet biti i manji od dometa dobrog slavonskog rimovanja

Milo moje, puše povjetarac, od svih zala najebo bećarac! Dobro, nije ovo ni do koljena majstorima što bećarce slažu od stoljeća sedmog, stih je početnički šlampav, ali je blizu istine. Priču garant znate, a ako je i ne znate, vrijedi se podsjetiti. 

Jer priča je to u kojoj se svi čine i u krivu i u pravu, sve ovisno o tome iz kojeg kuta na priču gledate. A takve su, je li, nama najdraže. Elem, Branimir Čolaković, 24 godine ima i član je HKUD-a Valpovo. Kad ste član kulturno-umjetničkog društva slavonskog, onda je logično da vam je bećarac u krvi. I da niste član kulturno umjetničkog društva, a Slavonac ste, bećarac bi vam bio u krvi. Zapravo, svom je življu hrvatskom u krvi da slaže rime, pri čemu je rima tim brutalnija i politički nekorektnija što je politički nekorektniji i brutalniji kraj u kojem se ona slaže.

Pa dok je uz more mrvu mekša, na ljutom kamenu i još ljućoj travi bit' će ona opakija. Neće se to možda zvati bećarcem, može recimo i ganga ili rera, ali svejedno bi putniku namjerniku iz kakve smjerne Finske moglo biti grozno za čuti onu »ja sam svoju i brija i šiša, na kominu di se pura miša«! Neće Finac shvatiti da se u davna doba i nije imalo gdje drugdje nego na kominu, da su sobe bile male, pune čeljadi svih godišta, da su se djeca pravila na brzinu, na tronošcima ako treba, ako djedovi stari ne uveličavaju malo one svoje davnašnje ljubavničke poduhvate. Uglavnom, Branimir Čolaković je, kako piše tisak, šetao u povorci sa svojim društvom, a onda je povorka prošla tik kraj policijske dužnosnice u plavom. Jezik je bio brži od pameti, potreba da se bećarcem opiše trenutak bila je jača od osjećaja za mjesto i vrijeme. »Mala moja, ti u plavoj bluzi, dođi bliže pa mi se naguzi!«, zabiglisao je Čolaković. On poveo, a povorka ponovila, kako je to s bećarcima i red. 

Svi u pravu, svi u krivu

Mlada policajka nije, poput mlade partizanke iz pjesme, bombe na to  bacala, ali jest itekako bila svjesna da je bećarac možda zagazio s onu stranu Zakona o ravnopravnosti spolova, a bome se i opako poigrao sa službenim licem. Pa ga je prijavila zbog pjevanja bećarca. Pa je sve na sudu. Pa bi pjevač mogao biti kažnjen s 5000 kuna. Uglavnom, kapa joj dolje, jer uradila je sve po pravilima službe, prepoznala sumnjivo djelo, naslutila diskriminaciju na osnovi spola na što i zakonski mora reagirati. Ne bi, garant ne bi, bećarac nikom pao napamet da je na njenom mjestu bio brkati policajac u plavom. A s obzirom na to da je kazna do pet tisuća kuna, dade se reći kako je pokazala i socijalnu osjetljivost. Nije 50.000 kuna pa da momka baci na financijska koljena. Ovako, možda će djelovati odgojno. Ali, nije u krivu ni autor bećarca kad objašnjava što to bećarac jest; vokalno instrumentalni napjev iz Slavonije vedrog i veselog teksta, koji je duhovit i zna bit dvosmislen, ali nema namjeru nikog povrijediti.

Definicija je to koja ga dovela sve do UNESCO-va Odbora za očuvanje nematerijalne baštine, gdje su ga 2011. godine na svekoliki popis baštine za čuvanje i uvrstili. A to hoće reći da su garant ti UNESCO ljudi u prostim stihovima prepoznali samo onaj bezazleni humor. No, ne griješi ništa ni Neva Tolle, predsjednica Autonomne ženske kuće Zagreba kad kaže da se policajka s pravom mogla naći uvrijeđenom. Ali, ne govori krivo ni muzikolog Mijo Ferić, kojem se čini da bi sve svatove u Slavoniji mogli zabraniti ako će se kazne za bećarce dijeliti. Uglavnom, svi u pravu, svi u krivu, taman da se po kućama polemike vode valja li se na ovo nasmijati, ili valja istog trena potomstvo pozvati na razgovor pa im objasniti što je to seksizam i diskriminacija, a što zdrava rima i stih. A zašto je ova priča poučna!? Evo zašto! »Milo moje uđi mi pod deku, da radimo za eura keku!« A može i malo više turbo, ako ne i folk: »Oj ljubavi, dođi mi pod ćebe, HDZ će da nagradi bebe!«. Dobro, nije ovo ni do koljena majstorima koji bećarce slažu od stoljeća sedmog, stih je početnički šlampav, ali je blizu istine. Jer, za spomen deke i 1000 eura kriva su gospodarska predizborna čuda HDZ-ova, u kojem je i obećanja kako će čim dođu na vlast za svako novorođeno dijete, poštenim i ponosnim roditeljima, dati tisuću eura nagrade. 

Na prvu poprilično podcjenjivački zvuči ovo predizborno obećanje. Jer što smo na ovom svijetu ako netko misli da djecu radimo zbog tisuću eura? I što taj isti misli o seksu i ljubavi kad ih cijeni s tisuću eura? A opet, ne bi bilo loše tih tisuću eura uložiti u svu onu osnovnu opremu bez koje se dijete podići ne može. Hoće li se pritom paziti da tisuću eura dobiju samo vjerni štovatelji domoljublja, istinoljublja i čovjekoljublja, ili će svako dijete biti tisućice vrijedno!? Tisuću je dilema, jer takvi su predizborni programi, virtualni posve, slabo opipljivi. Nepošteno bi, dakako, bilo zbog olako izrečena recepta za procvat posrnule nam demografije oplesti samo po oporbi. Isto je i s druge strane duge, bilo kad se donosio Plan 21, bilo sad kad se građanstvo vabi za novi mandat, između ostalog i  manjim PDV-om na krumpir i jagodu. Jer, »u jagoda PDV je sitan, za glasanja bit će i on bitan«. 

Pet plus

Nije lud Karamarkov ponajveći partner, HSS-ov ideolog Branko Hrg, kad usred predstavljanja HDZ-ova programa, pomalo konzumovski nazvanog Pet plus, veli kako su sve to planovi i programi koji za realizaciju traže i više od jednog mandata, jedno sedam, osam godina. Ajmo onda svima dati odmah po dva mandata, garant je prvo što je na ovo pomislio aktualni premijer Milanović. »Ej, drugovi, da vam skoči plata, dajte meni još jednog mandata«, lagašno bi mogao zapjevati lider pozicije, makar on radije misli na onu »Karamarko, ajmo se sučelit, pa da vidiš 'ko će se veselit«. Uostalom, on je  bećaraca itekako isukao u zadnjih mjesec dana. Nije baš da se sve rimovalo, skloniji je on prozi, ali jest to što govori nekom duhovito, a nekom uvredljivo, već ovisno, kako rekosmo, iz kojeg se kuta gleda.

Uglavnom, dok Čolakovića zbog bećarca čeka sudovanje, nama je strepiti od kampanje kojoj će domet biti i manji od dometa dobrog slavonskog rimovanja. Nije kulturno, a nije ni umjetnički, niti će biti ikakva prevaga. Ali jest zato folklor ova naša politika koji će nas u konačnici i opet dovesti tamo gdje nas u pravilu svaki izlazak na birališta dovede. Bit' će »mili Bože nema nama spasa, kada naš narod krivo sve izglasa!« Nego, »novinaru propala ti tema, kada se ćaća van iz 'apsa  sprema«. Lako za novinara, ma što ćemo s onih tisuću eura o kojima, na žalost po gospodarske ideologe HDZ, zbog »ćaće« i opet neće ozbiljno pričati, manje više, nitko.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka