Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 4n
Sutra: 11° 11° 4n
15. studenoga 2018.
NA KRAJU KRAJEVA Siniše PAVIĆA

blog Limunsku travu na ljutu ranu

Foto V. Karuza
Foto V. Karuza
Autor:
Objavljeno: 9. listopad 2016. u 7:33 2016-10-09T07:33:00+02:00

E, da, finila je i ova. Ili je tek počela. Ma, pregovori su završili. Oni između Bože P. i Andreja isto P. Most i HDZ spasila je rotacija. Dvije godine će jeden biti Željko Reiner, a dvije godine će Reiner biti Reiner. Dobro, ima tu i gdjekojeg ministarstva u igri, koje potpredsjedničko mjesto, ima još malo neizvjesnosti tko će, a tko neće biti recimo ministar kulture, ma recite pravo, koliko su vas uzeli svi ti pregovori i koliko su vam pažnju okupirali!? Televizijskim rječnikom rečeno, kolika im je bila gledanost!? Ako ćemo pravo i nije neka. Materijal možda i jest slutio na potencijalni hit, ali režija je bila mlačna, a scenarij, mada se dobrano naslanja na prvu sezonu, nekako predvidljiv. Da je samo činjenice da smo u prvoj sezoni »izgubili« jednog od glavnih glumaca, stanovitog Zorana M. i laiku je odmah jasno da je teško bilo još jednu učiniti tako trilerski napetom.

Uglavnom i koliko god da su se fanovi navukli, ozbiljne dramske serije u kojima su glavni likovi ili škrti na riječima, ili do ibera pristojan neki svijet, nikada u nas nisu imale prolaz kao dobra, stara sapunica. A ovaj narod ima sreću da ima političku telenovelu nad telenovelama. Pače, i Božo P. i Andrej P. imali su vrašku sreću da su stabilnu Vladu mogli tražiti na miru. Jer, svijet je pratio nešto drugo, nešto što možda i nije od presudne važnosti za budućnost ove male zemlje, ali jest čist užitak, opako zavodljivo poput loša hamburgera u lancu brze prehrane. Elem...

Vraga će ga znati koliko je kilopaskala pritiskalo zemlju taj dana, ali da ih je mali milijun S.P. (podaci poznati redakciji) uopće nije sumnjao. Noge su mu bile teške, mozak spor i (ne)učinkovit poput žvake zalijepljene za vreli asfalt. Topli vjetar nosio mu je ono malo kose dok je lijeno gazio na zadatak. »U p.m. pa ovo je za početnika kakvog, a ne za mene«, mrmljao je ljutito sebi u bradu. Na razgovor s političarom u usponu, onim što ne prestaje kazivati kako je baš on treća opcija u zemlji gdje su opcije vazda bile samo dvije, išlo mu se koliko i na baletnu premijeru. Jest, bio je to zadatak za kog mlađeg, da se kali, da se za džabe trudi bit provokativan, da se divi uščuvanoj kosi u sugovornika onoj što pada do ramena. Ali, što se mora nije teško.

Mračna tajna

– Nije vraga crnoga – pomisli.

U taj čas, evo ga! Hod mu mrvu krut, pred objektivom mu očito nije ugoda. Oko toga su se mogli odmah složiti, da nije ugoda. Ali, odrađuje on to sve. Zadovoljan je. Kako i ne bi bio. Em je mlad, em ankete kazuju bit će iznenađenje izbora. »Ma bit će malo sutra...«, pomisli S.P. A ako i bude, usisat će ga ovi veliki da se ne zna da ga je ikad bilo. No, razgovor teče glatko. Od izvora možda stvarno ne moraju ići samo dva putića. Jest, malo je sve to na trenutke flah i anarhistički, ali jadnoga dana kada čitav svijet bude jedan borba, kad se ujedine sve te treće opcije od Španjolske do Meksika, ooo bit će to fakat Amerika. Samo vrag je u detaljima. Tko to još, recimo, pije limunsku travu svega mu, k'o da je hipster, a ne političar!?

Vjerovao je S.P. kako je tu njihovim viđanjima kraj, kako će veliki igrači učiniti svoje. Vjerovao i prevario se. Noć je bila topla. Hotelsko zdanje hladno kakva već hotelska zdanja jesu. Stranački stožeri u izbornim noćima i ne pitaju bolje. Sve je tu; i ekrani na kojima se vrte programi raznih TV postaja, i hrpa novinara, i ti kanapeići vrag da im dušu nosi. Nekada su se traktati pisali o trpezi u stožerima, tješilo oko stola s janjećim butićem, a sada ima samo sendvičaka velikih poput dlana u dojenčeta. Svi su tu, samo njega nema. Zato je tu ona. Suvereno gazi mekim tepihom sale za omanje kongrese. Ne libi se iskazati sreću kad čuje da je u xy izbornoj jedinici prošao netko njoj mio. Nema u nje ni »k« od kompleksa što joj se svečana odora čini za nijansu premala. Kad je vidiš teško ti je vjerovat da iza svakog predsjednika stoji predsjednica, milom ili silom. Da sve nije samo scenarij od telenovele, ne bi se obiteljske odnošaji ni spominjali. A kažu, viče ona na njega. Samo, još je tu začudnih likova. Recimo I.P. onaj koji je onomad oko sebe okupljao dva, pa pet, pa osam, pa deset prosvjednika, da bi sada kucao na vrata Sabora. Osebujno društvo uglavnom, samo što li im je vezivno tkivo!? Da je išta pa zapjevali bi makar, ili zaurlali u trenu kad je i službeno rečeno da su osvojili mali milijun saborskih mandata. Ali, ne! On je napravio svečani krug po sali, ona se smješkala, I.P. je nastavio kružiti naokolo poput čaglja, kanapeići su se pojeli i to je bilo to. Ni »a« od atmosfere. Da se tu mračna neka tajna iza svega skriva bilo je jasno baš svakom tko se školovao na Dinastiji, da bi se pitao kud je to puklo da puklo. Boži P. i Andreju P. moralo je taj tren zvono zazvonit na uzbunu. Jer jedno je treći putić koji će odvratiti puku pažnju od nekih suštinskih stvari koje nisu za svačije oči, a drugo je ovoliko mandata. Pa ako je, kako se špekulira, Amerika rušila Karmarka, onda će se nać' već neka sila da ruši i ovu družinu koju je ionako sam stvorila.

Slike iz prošlosti

Dan kasnije, možda dva i krenulo je. Život je najbolji pisac sapunica. Ona nema fakulteta. On nema autoriteta. A kažu, Mesija. Onaj I.P. ima bicikl bez pokrića, pače nudi naokolo broj mobitela svim curama ne bi li im od stranačke lova kupio prometalo. Evo i priče o kreditima za koje us bili jamci pa ih nisu plaćali. Evo i pokušaja da registriraju stranku samo malo drugačijeg imena. Jedan izabrani zastupnik im je već okrenuo leđa i to u ritmu dance glazbe 90-ih. I tajnik stranke bježi iz stranke. Ali zato je tu tajanstveni Nikša, čovjek za vezu. Izranjanju slike iz prošlosti, one s ljetovanja u raskošnim kućama. Oni vade baterije iz mobitele. Traže svoj mir. Opet u kućama koje se vile zovu. Društvene mreže gore. Sa svog profila oni još uvijek zazivaju borbu. Oni su treći i ne da ih se slomiti, a ako se pita I.P. oni su i zastupnici pa ih se, nu, ne smije slomiti. Uostalom, kako gad da to sad zvuči, preko sto hiljada ljudi je za njih glasalo....

Prave sapunice, nije tajna, imaju na stotine epizoda. »Trebao je taj razgovor odraditi netko mlađi«, često pomisli S.P. Sjeti se toga i rupe na cipeli onog tko voli limunsku travu. Nije više siguran ima li stvarno rupe, ili mu se samo učinilo pa mu ga na tren došlo milo. A dok se sapunica vrtjela i vrti, Božo P. i Andrej su se sve dogovorili na miru. Da su neka druga vremena, još bi se dalo pomislit da su scenarij za sapunjaru njihovi ljudi pisali, pa se malo zaigrali. Zato se sada žuri svima priču čim prije dovest kraju. Samo ima ovaj žanr svoja pravila. Sapunice, blago nama, imaju vazda sretan kraj....

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka