Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 6
Sutra: 14° 14° 6
13. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Laserom u čelo ili #samoljubav

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 9. travanj 2017. u 10:07 2017-04-09T10:07:11+02:00

Možda je Antonio Alvarez III genije, kamo sreće da je, ma ova dance oblatna nekako sve čini posebnijim

Bit' će da se samo poklopilo, to da na radiju Gabi Novak pjeva »Pamtim samo sretne dane« i to da se uz jednu tiskovinu dijeli knjižicu s molitvama što se govore za Križnoga puta. Tako to ovih dana ide, sve što se dogodi i sve o čemu se priča mora imati neke veze s posrnulim Agrokorom.

Krivo bi bilo kazati da je sapunica tek počela, makar je Antonio Alvarez pa još Treći uistinu bio i skladatelj glazbenih tema za sapunice, ali ajde pobjegni od svog tog lex pritiska. Kako ćeš pobjeći kad je Agrokor svuda!

I tko se nije skrio, svega je toga makar sitan dio! Nismo mi ni svjesni dokle sve sežu kraci Agrokorovi, a zašto bi i bili ičega svjesni kad ni Vlada ni Agrokor ne znaju, ili barem ne daju odgovore na brojna pitanja; kolika su dugovanja, koliko je velikih dobavljača kojima je Agrokor dužan, koliko malih dobavljača i OPG-ova je vezano uz Agrokor pa ulaze u dogovore oko duga, koliko je banaka dalo kredite Agrokoru, koliki je iznos tih kredita, koliko novca treba pa da se nanovo krene i tko će ga dati...

Drama je tu. Evo recimo, da ikog pitate koliko veze ima između velikog pjesnika Sergeja Aleksandroviča Jesenjina i Antonija Alvareza Trećeg, jamačno bi vam svatko rekao da je pitanje bez veze. I pogriješio bi. Priča kaže kako se nema koji dan u zagrebačkom parku Bundek svečano otkrivala bista velikanu ruskog pjesništva. Valjalo je to novinarski popratiti, ali ne kulture radi koliko Rusa radi. Jer, dolazi i veleposlanik Ruske Federacije u RH Anvar Azimov. Dovoljan razlog da na zadatak neki mediji ne šalju novinara kulture već stručnjaka za ekonomska pitanja.

Lako za Jesenjina, njegovo djelo će ionako živjeti u vjekove, ali što ako ruski diplomat kaže štogod o Agrokoru, a mi propustimo!? Od stihova se ne živi! Doduše, tu se zaboravilo na osnovna pravila žanra od sapunice, na činjenicu da možete preskočiti dvadeset pet epizoda »Sudbine« ili »Tuđeg života«, a da opet u trenu pohvatate konce. No, sigurno je, sigurno.
S druge pak strane, svakim danom je  jasnije koliko mi pojma nemamo ni o čemu. Recimo, kreneš kupiti vinjetu za slovenske autoceste na našoj benzinskoj crpki gdje ih se donedavno dalo kupiti. Trgovac ti kaže da nemaju vinjeta već koji  mjesec, da ih ne dobivaju, ali da ima kolega na pumpi toj i toj, dakako s ove naše strane granice. Dođeš do kolege, pitaš famozni papirić, a on širi ruke i veli da ni njima nisu došle ima koji mjesec. A onda, da nitko ne vidi, kaže: »Tisak«.

Ili se, recimo, baviš snimateljskim, redateljskim, reklamnim poslom. Računaš, nema straha kad si sam sebi šef i kad te dobro ide. A onda, jednog jutra, dok slažeš opremu, stigne depeša da se snimanje nove reklame za novi neki proizvod otkazuje. Zbog Agrokora!? Situacija je taman takva da nam nebo i nije moglo nego poslati neki znak. Antonio Alvareze III. Taman da se voditelji Dnevnika muče jer ne znaju mora li se ono treći čitati baš svaki puta. Kako se i ne bi mučili kada su zadnji put na ovim prostorima ljudi što uz ime i prezime imaju i brojčani dodatak viđeni valjda za Titova sprovoda.

Možda je čovjek genije, kamo sreće da je, ma ova dance oblatna nekako sve čini posebnijim. Nije mu, zapravo, ni lako doći u zemlju koja se svojih dance junaka odavno odrekla, ne bi da pučanstvo samo u Lisinski ide. A nije da junaka nije bilo i nije da nismo cupkali. Pače, neke su se velike pjevačke zvijezde baš iz tog zametka razvile. Da je valjane dobrodošlice skucao bi netko barem najbolje od svega što smo nekada voljeli, i ET i Sennu M, pa da delagacija probrana naših densera krene put Agrokorova nebodera i čovjeku uruči presjek lijepe nam prošlosti. Ovako, morat će Antonio Alvarez III otkriti neke druge naše običaje.

Otkrit će, racimo, što pjeva Severina, kad je već prva poletjela odazvati se pozivu Andreja&Antonia da se Agrokor spasi tako da svi Konzumovo kupujemo. Evo se i fotografirala s blagajnicama baš kao da su iste one i one. Instagrami, apeli,  poznati u akciji.

Sve miriše na kakav veliki band aid, a kakva je zamolba pala s vrha nakon sastanka Plenkovića i Alvareza ne bi bilo čudo da će se pjesma spasa, božeprosti, zvati Moja domovina 2, makar da se praši i u dance ritmu.

I ne pitajte pritom što Agrokor može učiniti za vas, već što vi možete učiniti za Agrokor. Ili se kaže, ne pitajte što vi možete učiniti za Agrokor, već što je Agrokor učinio za vas!? Svi ti silni PR stručnjaci koje je k sebi pozvao po dolasku Alvarez, ne moraju se  mučiti ni malo. Scenarij se piše sam. Svaka dobra telenovela ima svoje dobre i loše momke i djevojke, ima jasnu liniju radnje tako da se odmah zna tko je tko.

Ne bi tu bilo čudo ni da se sam Ivica Todorić pojavi na vrhuncu radnje, može pokajnički, a može slavodobitno. Plaši jedino što telenovele imaju mrvu previše epizoda. A dok epizode idu, vrag bi ga znao kome će sve biti blokiran račun i zašto, tko je kome jamac, tko kome otplaćuje dugove, tko je mali a tko veliki dobavljač i tko koga tu spašava. Alvarez jedini nema što izgubiti.

U zemlji koja valjanog restrukturiranja nije dala nikad, makar svi to famozno restrukturiranje vazda navješćujemo, što god da napravi dobro je napravio. Ionako je na startu kazao da sretan kraj ne može garantirati. Ali zato vazda može zapjevati onu svoju: »Ostavimo brige iza nas, osjetimo sjaj sunca, ostavimo brige iza nas, i reci mi što ćemo naći.«

I dok Alvarez spašava veliku kompaniju u ritmu dance glazbe, dok premijer prima Alvareza umjesto da na crveni telefon zove recimo Putina, dok poznati šire vapaj da svi zajedno pomognemo, dok je Jesenjin tek bista kraj koje će ruski diplomat kazati koju o uplivu Rusa na hrvatsko gospodarsko tržište, u Primoštenu raste kip Gospe visok 17 metara i težak 45 tona, a u Hrvatskom saboru Josip Đakić laserskom svjetlošću gađa oko Ivana Pernara da ga mrvu omete dok u kasni sat govori o Agrokoru. Laserom u čelo, reklo bi se jezikom pjesništva Leta3! Situacija je takva da smo zaboravili i da predsjednicu imamo. Mala zemlja za veliki reality.

Svi smo glumci, fali samo on - Klepetan! Nakon 15 godina odlučio je rodan da se ne vrati kući. Slučajno ili ne, ne vraća se on na vrhuncu karijere, netom nakon što su mudre misli o ljubavi inspirirane ljubavlju njega i Malene, osvanule na boci vode Jane. #samoljubav piše na boci. Neki kažu, zaginio je kad ga nema, drugi vele bit' će nema snage, a možda nije ni jedno, ni drugo već treće. Možda je samo shvatio poruku s boce, pa iz sapunice odletio, može i u Irsku.
    
      

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka