Subota, 19. travnja 2014.
Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

Kako smo tražili izlaz i našli – ulaz

Ponte Rosso u Trstu
Ponte Rosso u Trstu
Autor: Siniša Pavić
Objavljeno: 30. lipnja 2013. u 9:04

Izlazilo se iz koječega i zbog koječega, a nit vodilja što nas je vukla naprijed, bila je potreba da se nađe izlaz iz krize. Povijest nas ionako uči da će proć' barem četrdeset godina prije nego opet potražimo – izlaz!

Vrag će ga znat' što bi! Bit će da je kriv loš televizijski program, jer se mala, i posve prosječna hrvatska obitelj, neku večer, onako na kauču, dohvatila reklamnog letka na kojem su, uz logo našeg prehrambenog »diva«, bile posložene zastave svih zemlja EU, uz prigodnu rečenicu, dvije s nekim zanimljivim, ako ne i bizarnim podatkom o svakoj članici. Šveđani su, kaže na primjer letak, svjetski prvaci u konzumaciji mlijeka, pa se ti misli! 

Gleda se letak pa djevojčica svakom novom zemljom snuje neku drugu europsku karijeru, i izlet u neku drugu egzotičnu zemlju, jer sve se izdaleka, i kad si mlađi osnovnoškolac, čini egzotično. Majka ju ohrabruje da se što pametnije za bogatog uda iz ljubavi (!?) i ode, ako je moguće, put sjevera, tamo gdje su i red i rad i disciplina. A otac familije? E, taj nikako da se uživi u tu virtualnu šetnju kroz neke nove livade zelene kojima ćemo gaziti od ponedjeljka. On se, tako tipično hrvatski, vratio u prošlost.... 

Europa se zvala Trst

Da ima Europe, čuo je još kao klinac. Europa se zvala Trst. Europa su bile traperice koje nisu bile nenosivi šrot. Trst je bila i ona obiteljska anegdota o tome kako su starci busom  krenuli u Trst s vjenčanim kumom Šegrtom, pa se kući vratili s jednim kupaćim gaćama, umjesto da k'o sav normalan svijet nakupuju pa donesu svega iz te Europe. Zašto im je to i danas tako smiješno, vrag bi ga znao. 

Za onaj prvi, stvaran, opipljiv dodir s Europom kriv je, međutim, žuti »opel kadet«, i traktor koji se u njegov stražnji metalni branik nesmotreno zabušio negdje u bespućima Zagore. 

– Idemo po branik. Idemo u Klagenfurt – kazao je svečano stari. 

Pritom je dodao da se Klagenfurt još po naški – a naški je tad, kad zagusti, bio i slovenski – zaziva i sa Celovec. Valjda da nam panika bude manja. Austrija! Čim si prešao granicu one bivše tvorevine, bilo je jasno da si stupio u uređeno čudo zvano – Austrija! Kako je tada ekološka svijest u nas bila nepoznat pojam, prestravljeni Hrvati branik su mijenjali na parkiralištu malo izvan grada. Prava je, međutim, panika nastala kad se mlađem od dva sina, da prostite, pripišalo. Pričalo se, naime, da u uređenoj Europi pišati po travi ne smiješ ni kad ti je pet godina. Govorilo se da te kod svakog vandalskog pokušaja tog tipa zaskoči sva četa nekih ćudorednih redara, pa te oderu, u svojoj valuti, dakako. 

– Nismo mi Balkanci – govorio je dobri pape dok je krajičkom oka tražio naokolo neki kutak zreo da ga se uneredi.  

Kako se odrastalo, tako je Europa sve češće dolazila k nama. Ponekad bi je rezolutno bacali na koljena kao onomad kad je Baka Slišković s mali milijun metara zabio Torinu golčinu u rašlje, a ponekad bi mi iz nje pokunjeni izlazili, ne shvaćajući što to ima NK Waregem, da Real na Kantridi i ne spominjemo, a mi nemamo. Stalno se činilo da fali malo, i da će sve biti drugačije ako se odjenemo, recimo, u originalne Levisice 501!

Ah te Levisice

Ekskurzija. Mestre. Golemi neki trgovački centar i njih dvojica, uvjereni da će im Levisice stajati k'o salivene.  Jedan mali i zdepast. Drugi visok i mršav. Pa mu još noge okserice. Najbolji prijatelji. Don Kišote i Sančo Pansa. Ušli u garderobu, uspuhali se, jedva hlače navukli pa izašli pred prodavačicu, lijepu, crnku, Talijanku. A ona, kad ih je vidjela, udarila u smijeh grleni. Na čistom talijanskom. Poslije im je, doduše, vješto uvaljala traperice njihovih života, iz kojih se nisu skidali ni kad ih je oprat' valjalo.  

Češće smo, zapravo, puno češće za svojih malih života tražili izlaz, negoli ulaze u bilo što. Naći izlaz, naći rupu u zakonu, naći obilazan neki put, prečac, to je u nas stvar prestiža i narodnih običaja. Izlazilo se iz koječega i zbog koječega, a ako je išta bila i jest ona nit vodilja što nas je vukla naprijed, onda je to potreba da se nađe izlaz iz krize. I evo ti ga na – tražeći izlaz, mi smo našli ulaz! Ulaz u EU!

– Sad kad ulazimo u EU, to znači da će biti veliki potres, jer će se druge zemlje morati malo razmaknuti da bi Hrvatska imala  gdje unutra stati! – zaključuje djevojčica. 

Padobran razdora

Pritom se smijulji, vidiš da zajebava malo. Njoj je uć' u EU normalno k'o dobar dan. I pravo da je tako, jer ako će se ikome, valjda, štogod promijeniti nabolje, onda su to klinci. Starcima sve ostaje isto. Majci joj ostaje nada da će makar pod stare dane u posjet kćeri tamo gdje je red, rad i disciplina. Ocu joj ostaje spomen na trenutke kad je bio Europa, a da ni znao nije. I, dakako, radost što u krug europskih vrednota ulaze soparnik, pašticada, kvarnerski škamp, Velo i Malo misto, Kuda idu divlje svinje... 

– Vidi, ima u letku da smo mi padobran izumili. 

– Je, znam, Faust Vrančić.  

– Ali, evo piše da su ga izmislili i Slovaci, Štefan Banič!?  – Faust, Štefan, sve ti je to isto! 

Europa. Uređena unija zemalja koje jedino nisu riješile kome imaju zahvaliti na padobranu, ako nedajbože dođe doba da nas spašava. Nostalgija, a da joj ne znaš pravog razloga, i neko  prigušeno veselje, posve nalik veselju u žutom »opelu«, kad se prešla granica i kad je krenula šprdnja na račun strašnih klagenfurtskih zaštitara prirode koji ni petogodišnjaka našeg uloviti ne mogu dok im zapišava europsko tlo. 

– Eh, da bar mene neko hoće izručit' u Njemačku – pisalo je prije koji dan u Facebook statusu kao komentar na slučaj Perković i nedolazak moćne Angele . 

Bit će da ima još takvih koji nemaju više vremena ni živaca čekati da i nas pretvore u tu famoznu zemlju reda, rada i discipline. Samo, u komentarima podno spomenuta statusa i onaj koji kaže: »Ne okreći se, Sina!«

Fakat! Nema potrebe. Povijest u nas ionako uči da će proć' barem četrdeset godina prije nego opet potražimo – izlaz!

Komentari

4
Morate biti prijavljeni ako želite ostaviti komentar. Prijavi se / Registriraj se
  • slisch
    slisch   Objavljeno: 1. srpnja 2013. u 0:13

    Moram pohvaliti ovaj duhoviti tekst Siniše Pavića - ali najiskrenije! Toliko dubioza je izrekao sve kroz šalu i štoseve - genijalno!

  • sina
    sina   Objavljeno: 30. lipnja 2013. u 11:25

    A ne hrvatska nije balkan...

  • kinsirok
    kinsirok   Objavljeno: 30. lipnja 2013. u 10:50

    aupizdustrininu, ovi nasi ljevicari su mnogo depresivni u zadnje vrime... tko ih ne zna, mozda bi se i sazalio na njihovom depresijon.

  • brko1
    brko1   Objavljeno: 30. lipnja 2013. u 10:25

    Povijest se ponavlja a ljudi iz nje nikad ništa ne nauče.