Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
22. studenoga 2019.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Kad padamo niz liticu, zaslužimo kiticu

Foto Sergej DRECHSLER
Foto Sergej DRECHSLER
Autor:
Objavljeno: 21. srpanj 2013. u 10:26 2013-07-21T10:26:08+02:00

Nakon stranke na vlasti koja se činila impotentna, evo jedne širih obzora. Sex aferaštvo je u povojima, ali je i nova stranica novog poglavlja naših malih života

Sad kad smo obradili taj dio provedenog popisa stanovništa, i kad je Državni zavod za statistiku to objavio naglas, dileme više nema - hrvatsko kućanstvo broji, u prosjeku, 2,8 članova! Ova je vijest u maloj tročlanoj zajednici dočekana s velikim veseljem. 

   – Pa mi smo veća obitelj! - konstatirala je mudra osnovnoškolka. Zadovoljni joj i otac i majka, jer ako je dijete zadovoljno što su količinski iznad prosjeka, onda možda neće više svakotoliko inzistirati ni na bratu (nešto manje), ni na psu (nešto ustrajnije i češće) a sve ne bi li bili nalik onoj, do jučer pravoj i makarkakvoj četveročlanoj, obitelji. Troje je masu! No, malo nakon početnoga entuzijazma, usljedilo je drugo mudro pitanje - gdje nestade onih 0,2 posto od čovjeka!? Koji to dio njega nedostaje, pa da sve bude okruglo i cijelo!? Dakako, statistika je to, ali vrijedi se pitati, tim više što se radi o znanosti koja vazda otkriva onoliko koliko i skriva. 

   – Ma, reći ću ti nešto, makar nisam mislio! - rečenica je s kojom jedan prekaljeni otac i djed u zadnje vrijeme počinje baš svaki »povjerljiv« razgovor sa svojim sinom, onim što ga viđa dva, tri puta na godinu jer ih dijeli pišljivih tristotinjak kilometara preskupe autoceste. 

   Ima u toj rečenici i nekog zlokobnog prizvuka, ali i neodoljiva vaba da čuješ i počuješ što to ima za kazati. I baš kao da je i sam čitao tu tužnu statistiku o kućanstvu čija je veličina 2,8, baš kao da je svjestan da, osim brižnog i analitičnog Anđelka Akrapa, nitko u nas neće na to ni trznuti, stari krene. Krene s pričom kako ga je s posla nazvao mlađi sin, onaj koji stanuje dva kvarta dalje od staraca, pa zamolio da kupi nešto za marendu i odnese unučicama. A unučice tri, sve jedna drugoj do uha. Sve tri djedu pri srcu, ona najmlađa možda i najviše jer ga svojim plavim očima podsjeća na njegovu majku. I kupi djed marendu, i donese je unučicama, i otvori frižider, a tamo bukvalno ničeg. »Došlo mi je zaplakat’«, priznaje ono što zapravo nije mislio nikom kazati. 

  Prazan frižider

Dakako, prazan frižider je samo dio istine, posljedica šireg konteksta i začarana kruga u koji smo redom popadali, svi osim onih stotinjak multi familija na čije sinove i kćeri, unuke i unučice treba već sada navoditi svoje sirotinjsko potomstvo poput teledirigiranih raketa. Todorić junior opet je solo! Ako to nije prilika, k vragu, što jest!? Otac, dakle, radi, ali za sitne novce. Majka je pozavršavala visoke škole, ali je umjesto posla, uz doktorate i magisterije, dobila tek veliki poriv da naganja muža - tog jedinog krivca što ne žive bolje, raskošnije i poput drugih doktora znanosti. Djed i baka posve se u svemu tome ne snalaze, pa dižu nenamjenske kredite i mole svevišnjeg da ih poživi barem toliko da kredite vrate i zakrpaju rupe, svoje i tuđe. A djeca - ona manja ne znaju ništa, a ona najstarija znaju sve pa se snalaze kako znaju i umiju, svjesna kako ništa u životu nije važno do li pobrinuti se sam za sebe. Da sve bude gore, ovo je sasvim prosječan uzorak, ali je i ovako prosječan, dokaz činjenice da je kućanstvo veće od 2,8 članova samo obična, klasična, niš' korisna pušiona. 

   Sve je u nas statistički obrađeno. I brojke ne lažu, samo ih se da tumačiti ovako i onako. Lako je, recimo, moguće da je onaj frižider prazan jer je hrana sve skuplja. U prvih šest mjesci ove godine voće je skočilo za 22 posto, mlijeko, sir i jaja skuplji su za 7,7 posto, riba za 4,5, kruh za 2,6 posto.... Od prosinca 2012. do lipnja ove godine prehrana je skočila 3,1 posto. Je li tih tri posto pojelo onih 0,2 posto!? Ili je kriva domaćica, kad joj tri posto skuplji trošak nabave može urušiti cijeli financijski sustav!? Pa da je Slavko Linić tako fražilan, odavno bi ga makli iz Banskih dvora. 

   Da pak tu ni Svevišnji više ne pomaže, svjedoče rezultati državne mature, oni iz izbornih predmeta, poglavito iz vjeronauka. Nedovoljnih 11,73 posto naspram 2,79 čistih petica, a ostalo jedva prosjek, to garant kazuje da nam je apokalipsa pred vratima, baš kao što onih 0,87 odličnih iz ispita iz hrvatskog jezika jasno kazuje da razumijevanja u nas više nema, barem ne na materinjem jeziku. Ali to vraća nadu u turizam, ako već nije posrnuo ove godine skroz, kako sugerira broj vozila koji se našim autocestama vozi. A kad je turizam takav, onda je logično da se u valama gdje je gostiju manje, iznajmljivači ne libe potući ako treba za kamion besplatnoga, općinskoga žala s kojim će, ako ništa, ušminkati plažu ipred kuće, onu koja im treba da bi namaknuli koji euro pa napunili koji frižider ne bi li potomstvo završilo kakvu školu pa se po stare dane nadalo poslu i libilo praviti djecu. 

  Seks, laži i videovrpce

Statistički, tu se negdje krug zatvara, jer brojki koje život znače u nas se ionako ne dometnu nikad do Markova trga, već zapnu tu negdje u podnožju, kod uspinjače. Čemu briga, kad će štogod hrane biti kad bude skupa, kad će gdjekojeg Hrvata i Hrvatice biti i kad kućanstvo bude činilo 1,8 članova, kad će turista biti i kad svi zaobiđu autocestu. Bit će i mukte žala da se nasipava obala, svega će bit, a bit će vazda i koji predsjednik države vrijedan novinske objave kako je u 240 minuta obišao pola Dalmacije, taman da ta statistika dobije i štogod svjetlih tonova. Oko »sitnica« se ne isplati nervirati. Nervirati se zato valja, ako si političar od formata, tek oko rijetko viđenoga, oko seksa, laži i videovrpci! 
 

  Ud-ba, štono bi se reklo! To je ono što draška maštu, malo lex perkovića malo xxl filmova za odrasle po hrvatski. Čija je alatka, da je znati, je li stranački ili izvanstranački, je li ovo zemlja za ćudoređe ili je za sablazan, je li stan u kojem je uslikan ofaraban u bijelo ili ima zidne tapete karirana uzorka. Nakon stranke na vlasti koja se činila posve impotentna, evo jedna koja je širih obzora. Put je zacrtan. Sex aferaštvo jest u povojima, ali jest i nova stranica nekog novog poglavlja naših malih života. A kad vidiš koliku nervozu čine snimke s mobitela loše kvalitete, postane jasno kako je onih, u kućanstvu izgubljenih 0.2 posto malo i ništa, zanemariv gubitak. Igra je i veća i šira, u njoj možda i tko zna, i kojekakvi hoteli po jezerima, kojekakve funkcije, kojekakva namještenja, kojekakve usluge i obećanja i tek prstohvat strasti. Film, a ne život! A kad je film, onda to što je prehrana skuplja uistinu ne znači ništa. Jer, kad se kotrljamo niz liticu, za utjehu će nam dati kiticu. 

   – Pa mi smo iznad prosjeka - vispreno zaključuje osnovnoškolka. 

   – Jesmo - uz teški uzdah, nespremni za polemiziranje, starci joj dadoše za pravo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.