Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 6
Sutra: 10° 10° 6
21. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Izvješće o stanju prirode u RH od 2008. do 2012. godine

Foto PixaBay
Foto PixaBay
Autor:
Objavljeno: 7. svibanj 2017. u 10:44 2017-05-07T10:44:16+02:00

Nakon svih tih godina jedna je saborska sjednica probudila davno ugaslu želju da se uho zalijepi za tranzistor. Nije sport i glazba, ali jest mrvu bilo nalik nogometu

U kući Matkovoj svake nedjelje je bilo isto. Dok mu je otac tuka' more, mati bi raširila stol za peglanje, pozicinirala se tako da bolje čuje tranzistor, a onda bi u isti časa krenule »Želje i pozdravi« i peglanje. Pa bi, dok pegla struže po košulji, Mišo i ona pjevali onu »drugi joj raspliće kosu«, jer kud ćeš bolje želje za novopečene mladence od te da joj drugi raspliće kosu.

Ma, Matku je, onako nježnom i modernom, sve to išlo na živce, i »drugi joj raspliće kosu« i pegla. Mater je volio, to se u nas mora. Ono što je u ovoj priči loše jest da Matko, evo dan danas, negira kako su ti nedjeljni trenutci obiteljske sreće znali biti i posve svijetli. Bile su želje, čestitke i pozdravi, ali bilo je i »Sport i glazba«. Deset ti je godina, još uvijek vjeruješ da ćeš ispunjen album samoljepljivih sličica sačuvati toliko dugo da ćeš ga i unucima pokazivati, pače uvjeren si da će Baka igrati nogomet za vazda, a, budimo iskreni, ne dvojiš ni kako nema bolje za poželjeti novopečenim bračnim drugovima od one »drugi joj raspliće kosu«. Pa kad krene ona znana glazbena podloga, šćućuriš se i slušaša kako se reporteri javljaju s travnatih pustopoljina, kako se ne libe navijati za svoje, kako ti omiljeni klub pegla protivnike, ako već nema koji Maksimović da kroji sudbu. Idealno popodne, i kad se gubi i kad se dobiva. 

Uglavnom, kad prođe jedno 37 godina, sa sjetom se čovjek sjeća mladosti. Čini se, nije ni bila loše, barem ne nedjeljom, pogotovo ako je uza sve spomenuto bilo i čega slatkog da se mažnjava dok nitko ne gleda. Danas je sve drugačije. Pegla se kad se stigne, Mišu slušaju samo ekstremni hipsteri, a nogomet se prati na milijun drugih malih načina, osim ako vas ne ulovi derbi dok vozite. Potreba za napetim gledanjem i slušanjem bilo čega, zapravo je nestala. Zato je četvrtak 4. svibnja ove godine bio važan dan. Nije doduše da je vrijeme stalo, ali jest da se gledala, slušala, pratila ta epska borba saborska. Pozicija kontra opozicije.

Ide li Marić iz Vlade, ili ne ide. Tko broji 76 glasova i broji li ih itko. Bilo je dovoljno biti na trenutke neoprezen, okrenuti bilo koju od televizijskih postaja i navući se na tanak led.

– Gledamo dramatičnu sliku! Ne iz jedne nego iz tri perspektive! – drhtavim je tonom kazivao Tihomir Ladišić, ushićen činjenicom da Branko Bačić i Božo Petrov nešto razgovaraju usred sabornice.

A onda, baš kao da se javlja s Realova stadiona, kazuje kako imamo rijetku priliku vidjeti sve zastupnike na okupu. I u pravu je, rijetka je to prilika. Sukomentator, maestralni Boro Rašeta Čeči duhovito gađa u bitno. Ne odlučuju oni danas samo o našim kožama, već i o svojim kožama, kazuje Rašeta prije nego je sudac krenuo s centra. Uho, oko, baram jedno uho ili oko, bilo je naljepljeno na radio, televizijski ekran, kompjuter. Dok se čeka veliko finale, pita se čovjek svašta. Recimo, neće li bubrezi sad već bivšeg predsjednika sabora Bože Patrova biti trajno oštećeni nakon tolikog trpljenja!? Ili pak ono gdje je bio HSS-ov čelnik Krešo Beljak kad su zastupnici HDZ-a nipodaštavali zelje!? Biti čelnik HSS, a ne riknuti kao lav u trenu kad se o zelju loše govori, pa to je neviđen propust! Evo Petrov otvara skup. Govori nešto o proceduri, ali ili je stream krhak, ili je samo teško razumljivo.

Ide glasanje o raspravljenim točkama. Slušatelj je nestrpljiv, odmah bi da se glasa o Marićevoj sudbini. Ali ne! Prvo je na redu Izvješće o stanju prirode u Republici Hrvatskoj od 2008. do 2012. godine! Strepi nijemi promtrač! Ne zna ni sam kakvo je stanje! Što ako je stanje takvo da izvješće ne prođe!? Na sreću, stanje je taman takvo da je u zraku 111 ruku za izvješće! Dobro je. Ide se dalje. Još koji zakon će se izglasat prije finala. A onda za govornicu izlazi tajnik Sabora....

Mrk je. Uvijek je mrk. I ne čudi. Traje ovo predugo. Pamti on previše. Ovo je njemu 'ladna voda. O Mariću će se glasa poimenično, jedan po jedan. Sve ide normalno do Željka Glasnovića generala. Umjesto za ili protiv on veli – doviđenja. Kud ide ova zemlja kad onaj koji se zove Glasnović ne glasa!? Nisam ja ničija korisna budala, izjavljuje. Znači li to da je, primjerice, Bruna Esih korisna budala, ako su već prije koji dan zajedno kazali da neće glasati uopće, pita se slušatelj. Ali nema se vremena za analize. Kamera zumira bišeg SDP-ovca Tomislava Sauchu. Kafke mu u ruci ovaj put nema. Čeka se njegov glas. »Protiv«, kaže Saucha. Slušatelj se odavno izgubio u brojanju. Dok čeka pravorijek pita se kako prije nije čuo za neke zastupnike, recimo Topolko Bernarda! Slušatelj odlučuje kako će ona biti njegova nova politička uzdanica. Ime po ime, eto kraja. Čeka se tajnika da zbroji i oduzme. 75:75! Marić ostaje ministar. Ima li HDZ većinu!? Gdje je sudac Makismović!? Tko dobiva ovo prvenstvo!? I kad će Mišo pa da zapjeva onu »samo jednom ljubav pokuca na vrata«. Jer, prilika je bila tu. Majstori neki bi našli načina da se još jedan glas pribavi. Ovako, egal! Taman da se možemo vratiti temi ustaša i partizana.

Elem, nakon svih tih godina jedna je saborska sjednica probudila davno ugaslu želju da se uho zalijepi za tranzistor. Nije sport i glazba, ali jest mrvu bilo nalik nogometu s nekog od neravnih zelenih pašnjaka jedan bivše lige. Fanovi, kažu, i ne mare za kvalitetu. Drugi pamte. E, da bilo je to 4. svibnja 1980. Doduše, nije uho bilo na tranzistoru, nego se bilo na toj povijesnoj utakmici Hajduka i Zvezde. Kad imaš deset i čuješe tišinu a stadion pun, ne može te se ne dojmiti. Ali, nije to bit činjenice da se eto poklopilo da na datum kada je otišao Hase zastupnici odigraju neriješeno, pri čemu je i zastupnica Topolko dala svoj vrijedan doprinos. Bit je da nakon svega nema onaj prosječni slušatelj nego zaključiti da je vrijeme da i opet ovu zemlju vodi Zagorac. Dalmatinci su nešto gadno zaribali, od Sanadera na ovamo, usprkos brojnim kvalitetama, od urođena šarma, do rijetke sposobnosti u nekih od njih da ne moraju na zahod satima. E da je od Tita i Tuđmana napravit jednog pravog Hrvata katolika, da je nekog Totija imat da politiku vodi umjesto što se nogometa ostavlja, a ovako....

Ovako će tko zna koliko godina proći dok i opet čeljad ne poželi gledati i slušati direktan prijenos s Markova trga. Nije to ipak poput onih nedjelja što ih se voli i kad ih Matko mrzi, mrzi toliko da evo dan danas supruzi ne da nedjeljom slušati želje i pozdrave. No, barem, je stanje prirode u RH baš onako skroz dobro.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin
PLINSKI BIZNIS Imaju li tvrtke i obrti izbor ukoliko porastu cijene plina

Promjenom opskrbljivača do manjih troškova za plin