blog Ivica i Vlada za ljubav rođeni ilitiga kako ekonomski (ne)opstati

Počelo je rikavat. Auto. Sitno, ali počelo je. Kažu, deset mu je godina. Idealno da se sjedne navečer za stol kad dijete legne, pa pretresa mogućnost kupovine novog. Polovnog, dakako.

- Što ti misliš?

- Znaš što ja mislim.

- Da ne možemo mi to!?

- Znaš da ne možemo.

Razgovor traje kratko. Umjesto da ukrademo djetetovu štednju koja ionako nije nego keku eura, prodamo našeg ljubimca za keku i po u vr' glave, a ostatak žicamo na cesti ili se damo u nove neke kredite, pada odluka da ćemo platit misu za zdravlje autića. Ima, eto, situacija, kad samo svevišnji pomaže i dobar meštar.

Samo, deprimira to, to što samo molitva ostaje kad te dotjeraju do zida. Koji sam ja, da ne kažem k.... od čovjeka, kad ni auto ne mogu svako desetak godina kupit, posve je legitimna misao u tom sudbonosnom času jedne obične svehrvatske obitelji. A onda, kad se najmanje nadaš, svjetlo u tunelu bljesne tamo gdje mu se najmanje čovjek nada – u šarenoj tiskovini! Jer, ako mudre riječi i savjeti Ivice Todorića pomoći neće, nema 'ko će! Uostalom, evo piše - i sam gazda Agrokora kaže kako mu tvrtka nije slučajno najveća kompanija u Adria regiji, i jedna od najvećih u tranzicijskim zemljama. A što to je obitelj nego mala tvrtka, pa ako može Ivica, može i Pero.

Kaže tako Todorić kako je vrijeme ozbiljno. Brk se smije u čitatelja, jer na istom smo mi tragu, i u mene doma je ozbiljno. Onda veli da svaki građanin mora dati svoj doprinos, i to maksimalni. K'o da ga ne dajem, moj dragi Ivice. Hrvatska treba, naglašava on, nove investicije! E, tu sam u problemu, jer je li auto nova investicija, ili bi investicija bila da se zadužim do grla pa krenem, štojaznam, u proizvodnju zdrave hrane? Ne znam o tome ništa, ali ne može biti teško. Posiješ, čekaš da naraste i prodaš skupo jer je eko(la) rodilo. Recesija može, uči velemag trgovine kao takve, biti i prilika. Dašta! Da je nije, ne bi nikad normalan čovjek s kakvom takvom plaćom razmišljao o livadi na kojoj niče samoniklo bilje. Samo nam treba rizika.

- Draga, auto nam ne gine. Rizik je, ali ako je onako neko dostavno vozilo, isplatit će se. Vozit ćemo u njemu sve, od djece iz kvarta, do delikatesa koje ćemo prodavati svima, pa i Todoriću. 

Elem, klizi taj razgovor poput gutljaja dobra vina niz grkljan. Pamti se svaki savjet, recimo onaj kako je manja neka plaća zapravo zalog za budućnost, jer to što ne dobiješ i to što ne potrošiš na sebe već uložiš u razvoj, poslije se vrati.
- Nema više trči po spizu i vinčinu! No, no! Neće se u ovoj kući više sve trpat u guzicu! Od sad se svaka kuna ulaže! -

Sve se čini, lako je to - riskiraš, ulažeš i kad nemaš što, vizija se sama od sebe oživotvoruje, da bi na koncu imao par stotina radnika koji zajedno s vizionarom gaze u svijetlu budućnost. A onda, tu negdje na pola teksta, šok! Priznanje velikog maga: „Tko bi mogao voljeti Vladu više od mene? Tko bi mogao više od mene voljeti da oni uspiju? Pa ako oni propadnu, ja propadam s njima.“

- Ha, začepilo ti usta! – smije se ona, zlurado. 

Začepilo. Jer, nitko ne može voljeti Vladu više od njega. Jer, nema ni malo vjere da će me Vlada izvući iz dreka. Jer sam mislio da je dovoljno riskirati, ulagati, kupovati i prodavati da bi uspio. Jer ova Vlada, i sve prije nje, ne rade ništa drugo doli dižu cijenu benzina do neslućenih visina. Jer me boli neka stvarčica za balove i frakove, twitanje i fejsanje, bijes prvi i njegove atake. A i slutim, nekako, da i Vladu boli ista ta stvar za mene. Nemamo mi što skupa propadat, jer milost neću niti bih vam je dao!

Elem, radost je bila kratkog vijeka. Željeti je malo, slušati mudrosti uspješna gospodarstvenika je malo. Možda ti ipak za uspjeh treba netko šutnuti nogom u dupe, iz ljubavi, recimo da te nagradi kakvom kvartovskom garažom, koja će glumit' dućan dok ne staneš na noge, biti neka odskočna daska. A onda, kad se ljubav rodi – a ljubav se, znamo iz filmova, ne događa svaki dan i svakome, i događa se onima iste vrste a ne da se pari sirotinja s bogatunima - sve je lako.

- Dušo, ne brini, mi smo za ljubav stvoreni! –

- Jesmo moj k.....!  

A onda je Sevka rodila. I sve je opet bilo dobro.

• ČITAJ PO TEMAMA
• Kukuriku vlada

• 
  vferari   Objavljeno: 22. veljače 2012. u 9:06

  E moj Siniša ,ako te netko za ovo plaća taj je gori od tebe,danas je stvarno uzalud očekivat da ćeš naići na neki mudar,usmjerujući,logični ili barem konstruktivno kritički članak to je prosto nemoguće.Sve se svelo na što gazda kaže ilil tako ili se pakuj.UŽAS!

  • Odgovori
  • Preporuči 1
  • Prijavi
• 
  Guzda   Objavljeno: 21. veljače 2012. u 19:47

  u pravu si lima al pokupit prvo lovu sa svih mogućih računa od mame i tate sina i kćere, do strina i ujni iz petnaestog kolena pa tek ondak u buksu! ovako baš i nema neke koristi sudi im se po godinu dvije i na kraju što? ništa, pojeo vuk magarca a para mane ni od korova!

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi
• 
  maliodmakine   Objavljeno: 21. veljače 2012. u 14:45

  sto se tu uopce ima puno razmisljat. bacit u okove i na robiju sve zapadnobalkanske mafijasko-lopovske kerume, zubake, gucice, kutlad, horvatincice i todorice po hitnom, zurnom i ubrzanom ucinkovitom pravnom sudskom postupku. tako se pocinje cistit zemlja od smeca nakupljenog od 90ih do danas.

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi
• 
  ne um   Objavljeno: 21. veljače 2012. u 11:58

  PA I DRŽAVU TREBA VODITI KAO VELIKU KOMPANIJU, ZNAČI, MORA ZARAĐIVATI. SAMO, KAKO TO MOGU LJUDI KOJI SE NIKADA U NIČEMU NISU DOKAZALI OSIM U POLITICI T.J. ŽIVLJENJU NA TUĐI RAČUN?

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi