Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
14. studenoga 2018.
NA KRAJU KRAJEVA Siniše PAVIĆA

blog Ima li lijeka?

Ima li lijeka?
Ima li lijeka?
Autor:
Objavljeno: 1. listopad 2017. u 16:45 2017-10-01T16:45:56+02:00

Ok, ako išta onda je sad jasno da nema za nas lijeka. Odnosno, nema za nas lijekova. Kakva takva nada da će Zagreb zaslužiti da u njemu stoluje Europska agencija za lijekove, možda tek tinja još mrvu zahvaljujući Majci Božjoj od Kamenitih vrata, makar vjerovanje kao takvo više ni u kladionicama ne određuje omjere. Ova bitka je unaprijed izgubljena onog trena kad su ministar zdravstva Milan Kujundžić i gradonačelnik Zagreba Milan Bandić sjeli u prijevozno sredstvo koje ih je odvelo u Bruxelles ne bi li tamo uvjerili te Europejce zbog čega bi Agencija, pa još europska, pa još za lijekove, trebala biti baš u našem glavnom gradu, pa još ako je ikako moguće da je sjedište ama takvo da je izdaleka jasno kako se tu lijekovi šakom i kapom dijele, onako kako je izdaleka, po fasadi jasno da je kuća zle vještice neodoljiv, slatki vab. Jer, samo lijek ovu zemlju spašava, a kud ćeš većeg izbora nego u Agenciji.

Kujundžić i Bandić. Vječni gradonačelnik koji se ne libi priznati da rado daje pusta obećanja samo da pobijedi i ministar zdravstva koji je nema koji dan, u maniri najvećih europskih tečevina najavio da će oporezivati ama sve, telefoniranje pogotovo. Oba tvrda k'o što je tvrda tkanina njihovih sakoa starinskoga kroja, oba postojana k'o što su postojane vlasi njihove, to češljanje u ime frizura s retuširanih slika naših pradjedova. Izvještaji s prezentacije su doduše slabašni, kao da ovdašnji mediji vjere nemaju. Kao da ne vide potencijala u poruci gradonačelnika danoj zainteresiranim stranama kako je u nas sve prekrasno. Dobro, nije da katkad nije. Ali, avaj i kuku!

Bila bi to prezentacija skoro pa svjetska a naša, da ne bi tog nesretnog Nizozemca koji je priputao Bandića, onako hipotetski, što bi da se pojavi kakav gay zaposlenik Agencije pa izrazi želju za sklapanjem istospolnog braka u Zagrebu.

Lijepo je na to gradonačelnik odgovorio da njihov svjetonazor ne dijeli i da neće on gaziti na čelu gay povorke jer bi ti bilo licemjerno. Ali, onda je kazao i to da iako ne dijeli njihov svjetonazor voli s njima popiti kavu. Jer, »to su topli i dragi ljudi«. Kujundžić nije morao reći ništa. Em je sve rečeno, em ga nitko nije ni pokušao pitati što bi on na Bandićevu mjestu. Topli i dragi, taman za kavu popiti. To je ta tolerancija kakva se u nas nosi, taman da zlurad netko skuje pjesmuljak koji otprilike kaže; tko će nas bolje predstaviti znat', nego nam dični Pat i Mat.

Odnio đava i lijekove! Da nas Europa voli i da nas ne misli ostaviti u onoj drugoj EU ligi, dala bi nama Agenciju bez da nas išta ispituje. Jest, možda je na gostovanju i izgubljen koji EU bod, ali ovom lijepom konstatacijom da su gayevi taman dobri da se s njima kava katkad popije prije nego se prekrstiš i odeš, naši su emisari sigurno osvojili koji bod na domaćem terenu. Valja u svakoj prigodi zagusliti koju od koje će se razvući smješak na licu kakvom pavkoviću. Jer, ako je javnom servisu toliko problematično spomenuti da susjedna Srbija ima premijerku koja je gay, nije lud gradonačelnik da hoda po skliskom terenu. Kava i šlus! Jer mi vas poštujemo!

E, da, mrski nam susjedi, premijerka koja ne samo da je gay, nego je u nje i istančan osjećaj za glazbu, a bome i za zdravu promociju dok twitterom kazuje kako joj je valjda najdraže pjesma ona »Čamac na Tisi«. Dušan Jakšić i Olivera Marković, ewergreen takav da ti lijekova drugih ni ne treba. Kakva su to, zapravo, došla vremena kad se moraš s popriličnom dozom ljubomore zagledati preko ograde, bilo da je ona daleka dok gledaš kako sportaši kleče Trumpu za inat dok naši paze da im je ruka vazda na srcu pred ložom punom vrhnarodnih autoriteta, bilo da se diviš Slovencu Dragiću košarkašu, bilo da slušaš kako plovi čamac na Tisi. Na stranu to što Srbija ima predsjednika o kojem ne treba trošiti riječi, takvih imamo i kod kuće. Ma, kod kuće nemamo »Noć kazališta«, dok Srbi imaju Bitef i imaju predstavu »Olimp« belgijskog redatelja Jana Fabrea, imaju kazališni spektakl dug 24 sata u kojem su glumci nagi k'o do majke rođeni. I dok notorne njihove tiskovine, one sestrinske notornim nekim našim novinama, pišu o kitama što se klatare pozornicom, s druge strane stoji neki svijet koji plješće glumcima i po deset minuta, ljudi koji znaju prepoznati razliku između gole stražnjice i umjetnosti. I ne da Bitefa nema jer nekog golotinja smeta, već im i javna televizija predstavu prenosi da bi je gledalo 220.000 ljudi.

Štoviše, našao se tu i đakon imena Nenad Ilić koji reče da je predstava herojski napor da se ne prizna smrt umjetnosti, baš kao i to da iza spektakularnih slika nastalih suvremenom analizom grčkih tragedija stoji dug i naporan, posvećen rad. A golotinja, kako reče, nema veze ni s pornografijom ni s provokacijom malograđanštine, pa čak ni s podvučenom erotikom - ona je samo jedno od sredstava za iskreno ulaženje u probleme ljudskog postojanja. »Izvođači su bukvalno ogoljeli sebe da bi budući svećenici i teolozi mogli na vrijeme naći pravi odgovor na krik ovog vremena - dajte nam nešto zaista novo!«, pišu novine da piše đakon.

Dajte nam nešto novo.... Strah je čovjeka i pomisliti što bi se sve dogodilo da se u nas 24 sata bilo kavom pozornicom šetaju goli ljudi. Na HRT-u bi garant osnovali krizni stožer i ugostili Željku Markić umjesto da predstavu uživo prenose, javile bi se udruge svake vrste ponajprije braniteljske koje bi u svemu garant našle još koji razlog za još koje šatoraško djelovanje, javio bi se dakako i koji gradonačelnik ili makar gdjekoji pobočnik gradonačelnički poput onog splitskog, koji će svakog tko to gleda potjerati van ako mu je vani bolje, a ni kakav porez na gledanje gole stražnjice ne bi bio naodmet u ime krpanja proračunskih rupa. Ministarstvo kulture ne bi reklo ništa. Premijer bi zato i opet došao na kraju balade da kaže pomirljivo kako će osnovati i za to istražno povjerenstvo, vođa oporbe bi 'oštro' prosvjedovao reklamiravši nešto, možda kakvu odjeću domaćeg proizvođača da tijela ne zebu, a ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku slavodobitno bi novinarima pred Vladom kazala »jesam li vam rekla«, pa vratila u Obiteljski zakon definiciju da obitelj nije obitelj ako nema djece.

Imaju novine običaj na svojim stranicama najavljivati tekstove. Razgovor s Dubravkom Šuicom zastupnicom u Europskom parlamentu iz redova HDZ-a najavljen je njenom konstatacijom kako je Angela Merkel podcijenila desno krilo, a to se HDZ-u ne može dogoditi. I ne može, i kako će kad su sve to dragi i topli ljudi taman da se s njima kava popije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka