Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog I puno i previšić

foto Davor Kovacevic
foto Davor Kovacevic
Autor:
Objavljeno: 25. rujan 2016. u 11:12 2016-09-25T11:12:11+02:00

Krešo Beljak, čovjek holivudskog smješka. Kamera ga voli, voli i on nju. Funkcija ga voli, voli i on nju. Izborni rezultata ga voli, voli i on njega. A kada je tako nije li logično čas bit u redovima Narodne stranke, a čas davat potporu HDZ-u!?

Nije taj život, svega mu, baš ništa do niz slučajnosti. Evo recimo, nema koji dana, na semaforu crveno, a pred njim dva vozila. U jednom od njih, muškarac, dvije dame te dvoje djece. U autu do, svega mu, Brad Pitt! Dobro, i laiku je jasno da nije to original, onaj pravi što Zablaćem šeta, ma isto je lijepo vidjeti mladića pred kojim je karijera. Trebalo je, doduše, nešto vremena da se ekipa u automobili usaglasi je li to Brad ili nije, odnosno je li tako nekako izgledao u mlađim danim ili nije, da bi se zatim povela živahna rasprava koliko je tom Bradu zapravo i uopće godina. Jedni bi da mu je 50, drugi da mu je i preko 50, a treći pojma nemaju jer naivno vjeruju da sve starije od 20 ima otprilike 70 godina. Na kraju je radio google da bi se ispostavilo da je glumca godište taman takvo da mu je 53 godine.

A kako je život, katkad sigurno je, tek niz slučajnosti, valja reći i to da je na raskrižju »glumac« krenuo lijevo, a vozilo što ga je na crvenom motrilo desno. Tako to najčešće s glumcima i fanovima biva. Valjalo je stići na krstitke. Valjalo je baš taj dana naletjeti na starog morskog vuka, kapetana kojekakve plovidbe u mirovini, majstora skovanog od takvog kova da mu se svi stereotipi o kapetanima daju prišiti. Nije njemu trebalo biti Pitt pa da u luci svakoj ima zagrljaj. Ali, godine pomalo čine svoje. Ili, godine su taman takve da se mudrosti godinama sakupljanje po svjetskim vezovima, sada dijele naokolo šakom i kapom. Pa, tko voli nek' izvoli. A jedna od njih je i ona koja kaže; znaš u pedesetima čovjek malo poludi, a onda se za dvije tri godine pita ma što je ovo i što mi je to sve trebalo!

Lete vile

Ako taj čas i nije bilo jasno što kapetan želi poručiti momcima na pragu pedesetih, koji dan kasnije sve se objelodanilo. Savršen brak između dvoje lijepih i uspješnih ljudi došao je svome kraju. Angelina Jolie predala je papire za razvod. Brad se našao u čudu, jer još je voli. Njegov prijatelj George ne razumije bože tebe, pogotovo ne činjenicu da je eto došlo doba da te novinar CNN-a, uz džentlmensku ispriku, mora pitati što misli o razvodu svog najboljeg prijatelja. Bradova bivša djevojka Jennifer zato trlja ručice. A njegova tobože ljubavnica zbog koje se, tobože, sve raspalo, ona je dakako zgrožena optužbama. No, Francuskinja pa je svi, svejedno, podozrivo gledaju. Navodno je glumac zadnjih dana i mjeseci bio sklon alkoholu i travi. Ili je bio agresivan!? A navodno ga je stajala glave – što uopće ne bi bilo čudo za Hrvatsku, zemlju koja je naj u svemu – došao izlet u Šibenik i ta suluda nakana da baš tu gradi čudesa neka, Las Vegas jadranski, pa da Oceanovih 11, 12 i 13 imaju mjesta za igru.

Grad Šibenik reagira promptno. Čelnici nemaju ništa protiv gradnje. Nije to ionako više pitanje urbanizma, već spašavanje vojnika Brada. Jer, stari kapetan jednostavno ima pravo – poludi čovjek s pedeset, a dok se stigne pitat što mi bi, već je, najčešće, kasno.

Poludi čovjek s pedeset. Ma, u zemlji koja je naj u svemu logično je da se tektonska promjene događaju i koju godinu prije i koju godinu poslije te magične brojke. Samo, za razliku od starog kapetana koji se, kako nam je šaptom priznao, referirao mahom na svoj odnos s ženama, u nas se lude »pedesete« rješavaju i manifestiraju na posve drugačije načine. Evo, recimo lider HSS-a, Krešo Beljak, čovjek holivudskog smješka. Kamera ga voli, voli i on nju. Funkcija ga voli, voli i on nju. Izborni rezultata ga voli, voli i on njega. A kada je tako nije li logično čas bit u redovima Narodne koalicije, a čas davat potporu HDZ-u!? Ili, kazivati da HDZ ima potporu, ali da neće imat HSS-ove ruke ako većine nema i bez HSS-ovih ruku. Isprika unaprijed ako se što s tim rukama krivo interpretiralo, ali činjenica da se ruke naokolo nutkaju već je sama po sebi poprilično zastrašujuća. A, opat, valjda je to ta HSS-ova bolja prošlost. Lete ruke, ali lete i vile! Jer, baš je vile dobila Marijana Petir da stranku očisti od Beljaka i Beljakovih. Lijepe li simbolike. Vile. A zna se što se vilama vitla. Pa još u nježnim rukama. A tutnuli joj vile u ruke sve sami muškarci, pače muškarčine koji Beljakov osmijeh podnijeti ne mogu. Možda će se vilama delati dok u pozadini svira neki Matrixov hit. Zna naime, Hrvoje Runtić kako je to kad te svjetla pozornice obasjaju. Zna dok je u Matrixu bio i harao domaćom dance scenom. Bilo je dosta da na spotu stane u strogu pozu prekriženih ruku dok Mihaela Varga pjeva i sve mu je bilo pod nogama. Možda i tu negdje leži razlog za pripajanje njega, bivšeg živozidovca, Klubu zastupnika Mosta. Jer, u njih je svjetlo upereno, taman da Božo & Co ne moraju krizu pedesetih rješavati za šankom, nego za saborskom govornicom, ako ne i stolom u Banskim dvorima. Lako Ivanu Viliboru Sinčiću, on je Mesija i njegovo vrijeme tek dolazi, ili će kad tad doći.

Studenti teroristi

No, ima nas kojima se žuri. I to je ljudski. Jer, ako zakasniš dogodi ti se može da si dekan zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pa da ti se po stare dane pričinjaju studenti teroristi zbog kojih valja angažirati zaštitare, studenti lažomati – kako lijepo reče dekan Previšić, ako već to nije neko opskurno društvo iz Hyde parka. Biti dekanom, pa još Filozofskog fakulteta, a studente držati ljudstvom bez vlastita mišljenja, pomalo je tužno. No, ako su to samo zakašnjele lude pedesete onda valja imati razumijevanja. Samo, prije će bit da su to lude devedeset i neke, žal za dobom kad se činilo da će Filozofski i Bogoslovni kad tad biti jedno tijelo i jedan duša, a funkcije što se jednom zasluže doživotno neko pravo. Demokracija je, što ćemo se lagat, u nas ionako vazda bila precijenjena.

Hana Jušić napravila je film »Ne gledaj mi u pijat«. Tek ga treba vidjeti, makar je slutnja jaka da je dobar dok istinu o nama govori. Jurica Pavičić povodom filma i njegova uspjeha na festivalu u Veneciji napisao je tekst u kojem je i bolna istina koja otprilike kaže – muškarci, ovakvi kakvi jesu, više nikome ne trebaju. Istinabog, pisao je Pavičić o Dalmaciji u kojoj se film i događa, o muškarcima koji nemaju više škverova da u njima rade, nemaju polja da ga obrađuju, nemaju sa sobom kud. Ima tu itekakve istine. A ima i štofa da se priča proširi. Brad Pitt je svoje pedesete odlučio namiriti ulaganjem u zemljište kraj Šibenika makar ga razvoda stajalo. U nas se to, sve se čini, rješava političkim angažmanom svake vrste, angažmanom u kojem je sve dozvoljeno. Nisu svi na žalost imali tu sreću da na semaforu vide »glumca«, a onda da ih savjetuje stari morski vuk. Zato nam je ovako kako nam je, i puno i previšić svega.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka