Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 1
Sutra: 13° 13° 1
16. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Ej drugovi gdje ste da ste...

Foto D. Lovrović
Foto D. Lovrović
Autor:
Objavljeno: 22. siječanj 2017. u 13:24 2017-01-22T13:24:51+01:00

Dok premijer i njegov ministar vanjskih poslova kane spašavati dignitet predsjednički istražujući tko to dila povjerljive dokumente o njenim vanzemaljskim aktivnostima, SDP o tome i tome sličnom uglavnom šuti

Aktualno prijepodne. Vlada pred zastupnicima. Očekuje se posvemašnje rešetanje, jer nije da se nema zašto. Izvjestitelji bruse olovčice, kamere su uključene, i HRT 4 je upalio kamere. Čeka se kreševo, ako kreševa uopće može biti kraj premijera ponosnog kano klisurina, naoružanog svim mogućim frazama koje govore malo i ništa ali su zato u stanju otupjeti najoštriju kritiku na svijetu. Ne može diplomata od kolina isprovocirati baš nitko, osim Branimir Bunjac iz Živoga zida. Dovoljno je bilo da premijeru prišije da je briselski projekt i obrazi su se premijerski zažarili. I neka su. Nema ništa loše u tome da pokaže zastupnicima Živog zida tko je tu jači, u koga je žešći legitimitet, tko je velik, a tko mali. A kad ga je već toliko taklo, bit će da ima tu i nešto istine. No, na stranu nasrtaj premjerski na Živi zid, ili sposobnost ono malo zastupnika Živog zida da iživciraju dojednog čovjeka na planeti. Zanimljivije je to da Plenković i nije imao druge nego napeti mišiće na Bunjcu. Jer, druge oporbe u toj sabornici, a bome i van nje, kao da nema. I nema, odnosno knjiga je, sve se čini, spala na jednog jedinog prvoborca i jedinoborca – Gordana Marasa!

E da, da se itko usudio kazati prije jedno godinu dana da će Maras jednom biti jedini na braniku oporbenom iz redova SDP-a, jamčno bi ga proglasili ludim. No, onaj prosječan promatrač političkih kretanja i ne vidi, ni u tiskovinama, ni na televiziji, baš nikog drugog s lijevice a da je drčan, borben, ratoboran poput pijetla. Recimo onaj neki bliski susret na sjednici saborskog Odbora što imunitete dijeli. Na vrh stola Maras, do njega Mostov Miro Bulj. Epska je to snimka, jasno je sve i da ugasiš ton pa samo gledaš taj dječački govor tijela u obojice. Gledaš Bulja kako mu brada podrhtava dok verbalno širi jaknu i poziva klasne neprijatelje da mu skinu imunitet i pucaju u prsa poštena i pravednička. A do njega Maras koji svakom svojom gestom, svakom riječju diže živce Bulju dovodeći svu tu pravednost u pitanje. Pa pruža Bulju ruku. Pa je Bulj s gnušanjem odbija. Na stranu tko je tu prav, a tko kriv, ma činjenica jest da nijednog SDP-ovca zadnje vrijeme nema nigdje osim Marasa. Usmaljeni jahač jaše, onako kako najbolje zna, nekad posve nespretno, ali barem jaše. Ostali su se povukli u svoje male niše iz kojih izlaze tek tu i tamo kad su na redu gospodske teme poput Ine, sve nešto skutreni kao da lokalni izbori nisu tu iza ugla.

Flaster s rane 

Do jučer Arsen Bauk i njegov cinizam i sarkazam, a sada Gordan Maras i Katarina Leaković što vodi sindikat unutra stranke koja se deklarativno bori za radništvo ali sindikat u vlastitom dvorištu ne ljubi. Drugo!? Svega mu, osim gdjekojeg znaka života u Ranka Ostojića, ništa tu nema, ni forme ni sadržaja.

Orsat Miljenić tek katkada mora stati u saborskom hodniku kad ga novinari stjeraju u kut, a onda izjavu daje brzinom kojom se flaster skida s rane. Branko Grčić katkad navrati u Otvoreno da nas podsjeti kako je životne radosti u njege i dalje minimalno, ako već nije brižljivo kamuflirana. Ne čuje se ni Milanke Opačić, slično poput Miljenića teška srca pred kamere staje i Hajdaš Dončić, a gdje je primjerice Mihael Zmajlović to valjda znaju samo njegovi najbliži. I lako za sve to da je Bernardić sa sobom u boj poveo neke nove klince, ali ako premijer nema žešćega protivnika od Bunjca, e onda tu nešto opasno ne štima. Ne štima, jer možeš SDP ne voljeti, možeš ga pravo i mrziti, ali se teško nekako naviknuti da ima zemlja u kojoj jake oporbe nema. Situacija je taman toliko avaj i kuku da bi ovaj puk skoro mogao zavapiti, Zorane, vrati se!

U kavani »Maki« se uostalom već dugo takvi razgovori vode. Ne gdje je, ne što radi, nego treba li nam. I opći je zaključak gostiju svih boja, oblika i vrsta da nam treba. Treba nam profil igrača koji se neće libiti biti oštra jezika, koji će razbarušiti tu briselsku finoću, koji će griješiti ali barem biti živ, koji će verbalno biti jak, koji je bio Bunjac davno prije Bunjca. Sve bi mu čovjek oprostio, skoro sve, samo da svrati na koje aktualno prijepodne pa se zakači sa svima, samo da ima netko da spomene konkretno, umjesto da piše pisma vladajućima u kojima nudi samoga sebe u ime svekolika prosperiteta. Jer, znao je on to. Jer, tema je toliko; od Kolinde, preko plagiranja, pa opet do Kolinde. Ovako, SDP, HNS, umirovljenici, ovo i ono, sve biva tek kulisa i savršen teren da se cijeli HDZ na čelu s premijerom napinje zbog Živog zida, valjda da gledanost aktualnog prijepodneva ne bude posve mizerna. Čast Živom zidu, ma nekako je to predstava sirotinjskog karaktera i isforsirane napetosti.

Uljuljkanost i komod 

Ne vidi se u tom SDP-u vatre, strasti, ideja za koje bi se, slikovito rečeno, ginulo. Imaš osjećaj da bi svi samo da su Plenković, da ih katkad zovnu u Davos za stol s velikanima. Svi bi da opet imaju prigodu štititi nekog svog ministra znanosti, birati svoje ljude u državnim tvrtkama, kupovati, prodavati, krojiti, djelovati tako da majke svojim kćerima kazuju zašto takvog nisi našla za muža. Najjačoj oporbenoj stranici se tako vraća u lice ono što su sami sijali, uljuljkanost i komod, zanemaravanje medija, kulture, radništva, nerad terenski i prije sveg nasposobnost da unutar vlastitih redova izmisle neke nove ljude spremne ući u otvoren fajt s otvorenim gardom. Jeste, kriv je za to i Milanović, njegova potreba da saveznike tjera od sebe, nesposobnost da osjeti bilo naroda, ali u ovom trenu kad je vijest premijerski nasrtaj na Živi zid, nema se što nego zazivati ga natrag. Jer, povijest uči da radovi u rukavicama nisu nikada ovoj zemlji donijeli ništa dobra, a bit će u rukavicama i dok se ne nađe netko tko će natjerati društvo da rukavice skinu. Ima li takvog!? Ima Maras, samo malo je to ili tek dovoljno da se Bulj nakostriješi, ali ne i jači neki igrači.

Elem, dok premijer i njegov ministar vanjskih poslova kane spašavati dignitet predsjednički istražujući tko to dila naokol povjerljive dokumente o njenim vanzemaljskim aktivnostima, SDP o tome i tome sličnom uglavnom šuti dok traži ljude koji će sjediti u stranačkim savjetima ne bi li nas tako uveli u novu neku eru. Komičari zivkaju Milanovića naokolo da se njegovim bijegom od svega našale. Saborske zvijezde su Bunjac i Bulj. Aktualno prijepodne više nije roba ni za HRT 4. Kucati na vrat zaboravljenih SDP-ovih asova i ne čini se smisleno. Zavapiti »Zorane vrati se« čini se također malo smisleno, ali jedino moguće. Da ga ima bar bi znali da se neke bitke vode. Ovako nam je samo gledati kako vrijeme prolazi i čekati da SDP-ove ljude jednom netko zapita gdje ste bili te 2017.!?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka