Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
20. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Eci, peci, ti ga se odreci

Foto Davor Kovačević
Foto Davor Kovačević
Autor:
Objavljeno: 4. ožujak 2018. u 13:35 2018-03-04T13:35:11+01:00

Blago se Ramljaku. Gore se čini da je Martina Dalić, makar se po svemu sudeći ona neće morati odreći baš ničega

Možda je to zato što je prvi dan korizme pao na onu izmišljotinu od Dana zaljubljenih, a možda je jednostavno čitav sustav zakazao. A, opet, kako je moguće da tek tako zakaže sva ta sila novinara što dan i noć stražari na Markovu trgu i mikrofonom lovi nesretne ministre. Ne može to nikako bit' slučajno da ove godine u tisku, na malim ekranima i ostalim sredstvima informiranja, praktički nije bilo ankete koja pita – čega ćete se odreći u korizmi! Ništa! Nema ama nikog da se odrekne čokolade, alkohola, masnog, tjestenine, glutena, kave, poroka nekog, žene, djece... Ništa!

Zapravo, da nije Duška Lokina koji se odrekao preko korizme svoga prijatelja Mladena Grdovića, jer nešto loše na njega utječe onaj kojem je najdraži grad vinograd, svega mi, ne bi se ni znalo da je korizma. A nekad je, evo lani, sve bilo drugačije.

U čemu je kvaka, jesmo li se svega odavno odrekli pa više nemamo čega, ili nam je dosta odricanja svake vrste, pa se odreći više ne mislimo ničega. Ili se, a nije nemoguće, odricanje ipak odvija u kršćanskoj tišini, kako je uostalom i red. Ne mora brate svatko znati da je prodaja čokolade u kvartovskom dućanu pala zato jer baš vi u slatkom ne uživate sve do Uskrsa.

Nešto odricanja ipak ima, makar da ih se nije htjelo i premda nikog u konačnici nisu ostavila zadovoljnim. Ante Ramljak se tako odrekao Agrokora i povjereničke misije. Pače, odrekao se svega ne samo u korizmi, već na dulji rok. Nije baš da je tako htio, dosta dugo se činilo da će ovaj George Clooney hrvatske politike i gospodarstva gaziti dalje svemu usprkos, ali vrag nikad ne spava. Taman je čovjek posložio stvari po svom guštu, spreman o Uskrsu bojiti jaja, kada se sve preokrenulo. Pa ga se odrekli, i to tako da se i sam morao odreći. Pa ga evo kako se tješi da se osjeća olakšan skroz. A kud ćeš bolje dočekati najveći kršćanski blagdan nego olakšan. Blago se Ramljaku. Gore se čini da je Martina Dalić, makar se po svemu sudeći ona neće morati odreći baš ničega, poglavito čvrste veze što je spaja s premijerom Plenkovićem. A nije da je se ne bi htjeli odreći mnogi, ali premijer ne da. Eh, premijer, ah premijer. Velik je naš premijer i bome kočoperan, ako ne i prčevit. Naime, to s korizmom funkcionira tako da se odrekneš onog što ti i nije neka vrlina, onog u čemu si najslabiji. Odrekneš se, recimo, slatkog da ti se lakše kroz taj proces čistilišta posvetiti sebi samom. Tako nekako to funkcionira. Premijer je, zna se, čovjek spora tempa. Ili, ljepše kazano, briselske mudrosti. Pa su mu zamjerili da forsira taktiku nečinjenja dok se sve ne učini samo od sebe, taman tako da može oprati ruke od svake odgovornosti. Ma, kad su mu se usudili taknuti u njegovo nečinjenje i tempo od posla, jasno je poručio – neće meni nitko tempo nabijati, ni privatno, ni u politici! Mogao se 'ladno odreći tog sporog tempa na 40 dana, samo da vidimo kako to funkcionira, ali ne! Odlučno »neće nitko meni u tempo dirat«, zagrmjelo je naokolo. Premijer je uostalom odavno pokazao da se teško odriče ikoga. On je svoju kvotu odradio onomad kada je zamolio tajnicu Vlade da napiše razrješenja za ona tri, četiri Mostova ministra. Tu je negdje njegova dionica završila. Ne mora se više odricati ama ničeg.

A i zašto bi. Vođe oporbe Davor Bernardić se, recimo, ni u korizmi nije odrekao gadnog običaja da hoda naokolo i daje čudnovate izjave od kojih je oporbi samo teže i gore. Boris Blažeković nije se odrekao fotelje konzula u New Yorku, makar se činilo da će morati. Vilibor Sinčić nikako da odrekne retro frizure koja traži malo modernog dodira. Božo Petrov se svega odreći može osim, avaj, tvrdoglave nakane da ne potpisuje Instanbulsku konvenciju. Predsjednica se odrekla Rozalije Bartolić, čelnice Udruge udovica branitelja iz Domovinskog rata, ili se to Rozalija odrekla Predsjednice!? Ivica Relković pak, ne da se nije odrekao ničega, nego je još rasplamsao svoju strast dok smišlja još jedan novi, a treći politički put. Evo ga, naime, kako okuplja nezavisne lokalne čelnike da budu sila i jezičac na vagi.

Gorani se nisu odrekli snijega, na užas stanovnika Krka nitko se ne odriče ni LNG terminala, nogomet se ne odriče Zdravka Mamića, a čelnici NK Hajduk jedni su od rijetkih koji su povukli konkretan potez te se odrekli Ohandze. NK Rijeka se, pak, odavno odrekla šampionskih ambicija, pa se to u korizmu ne može strpati. Zato je korizmena muka odricanje domaćih košarkaša od košarke kao takve. HRT se kani odreći »Vrtlarice«, no to je ama ništa naspram spremnosti ove zemlje da se odrekne proizvodnje kvasca jer nam kruha povrh pogače ne treba. Kazalište Kerempuh odreklo se Duška Ljuštine, Milan Bandić u odricanju godinama živi, Split bi se rado odrekao Karepovca ali ne ide, no zato se stanovništvo najluđeg grada na svitu spremno odreklo navade da nespremni čekaju polarnu zimu, najgoru ikada, barem sudeći prema svakodnevnim medijskim objavama. Samo, sve je to više plod slučaja nego spremnosti na 40 dana preispitivanja vlastita bitka. Jesmo li svi već pročitana knjiga pa se iz aviona vidi da se odričemo s figom u džepu, ili se više nemamo odreći čega ovako bezgrješni!? Pola korizmenog doba je prošlo, a nitko ništa. Loš znak, ili dokaz posvemašnje državne zrelosti!? A onda, čovjek običan shvati da ima odricanja i ima korizme, ali ima i odstupanja od korizmenih navada ako su uvjeti specifični i okolnosti posebne.

Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću dugo je vijećalo i na koncu odlučilo; može petokraka, a za dom spremni može samo u posve posebnim slučajevima, recimo ako se začešljavate u desno i imate male brčiće pod nosom pa vam je to normalno. Za HOS spremni može, za dom baš i ne može. Veliki trudi da se u isti čas zadovolji sve na način da zadovoljan nije nitko, uspjeli su. Može se, očito, sve učinit tako da, rekli bi naši stari, malo uđe, a malo ne uđe. Imamo mi i Ustav koji trpi iznimke. Junak koji će procijeniti je li ili nije specijalna prigoda kada se zapjeva ona Thompsonova uspješnica, sad se samo čeka. Bjelodani dokaz da se odreći nije lako ni tako notornih stvari poput ustaškog pozdrava, tu je, pred nama, crno na bijelo. Ako je pametnom svijetu iz povjerenstva trebalo 360 dana da shvate kako je odricanje muke, kako je tek običnom puku.

Kako li onda tek teško mora biti donijeti odluku da se odričemo slatkog, ili prijatelja koji pravo veli da je najdraži, najgostoljubiviji njemu grad, zapravo, vinograd.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka