Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1n
Sutra: 9° 9° 1n
25. rujna 2018.
Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

blog Dragi papa, živ mi bio... i oprosti za HNK!

Foto Nenad REBERŠAK
Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 7. lipanj 2011. u 7:25 2011-06-07T07:25:00+02:00

A ti, ako čitaš portale, a znam da škicneš, pa na ovo naletiš, ajde mi, molim te, samo jedno reci - zašto je onolika kišurina padala dok si odlazio!? Je li se to nebo rasplakalo što ne možeš ostati i duže, ili je to i nebesima, čiji si izaslanik na zemlji, mučno od toga u kojem nas društvu i kakvom stanju, pa još lakšima za 40 milja, ostavljaš!? Tako mi heklana tabletića što se na glavu stavlja, moglo bi, čini mi se, bit' da je i jedno i drugo!

Dragi Papa, 

štono bi se pjesmom reklo, i štono bi se mene i moje male obitelji ticalo, otiš'o si, sarmu prob'o nisi! Dobro, nije baš da je bila sarma, sarma se ipak kusa u neka zimskija vremena, ali jest bila teleća koljenica, fažolet na salatu, slatko i kava, te punica i film Ivice Đikića i Danisa Tanovića - "Cirkus Columbija". E da, dok si ti obilazio Zagreb uzduž i poprijeko, ovdje se u to ime i ime nedjeljnog ručka kao takvog, vrtio film koji, ako mene pitaš, ima u sebi više čovječnoga i humanoga, i dobroga i lijepoga negoli, što ja znam, stotinu zadnjih propovijedi one domeće nam Kaptol-ekipe koja te posvuda ovih dana pratila. Ma, isto me punica ništa pohvalila nije. Pohvalila je film, pohvalila unuku, nešto sitno lijepog rekla i kćeri, a meni ništa. Toliko o tome.

Nekako, kad sve zbrojim i oduzmem, nisi ti ni ispao tako loš. Djeluješ ovako izbliza i starije i mudrije i dobrohotnije. Osudi i ustaštvo, barem tako prenose tisak i televizija, a to je već, bome, nešto. Osudi i pretjerane slobode današnje koje truju obitelj, mrvicu se dotače pobačaja, te dade našoj maloj zemljici podršku glede njena ulaska u EU, što je izazvalo neviđen osmijeh radosti, i veselje u naše dobre premijerke, koja je, za ovu prigodu, bila heklanim tabletićem pokrivena. Ali, nije to ono zbog čega je meni, evo sad, na kraju balade, krivo što se nismo sjeli pa uz rakijicu i kafu popričali o nekim stvarima. Možda jesu prizemnije, ali isto muče čovjeka.

Evo, recimo to što nemam kredit u švicarcima, to ti mene muči,  jako

Evo, recimo to što nemam kredit u švicarcima, to ti mene muči,  jako. I dok čitam kako i bogati plaču, kako im velike plaće pojede rata koja je narasla zbog tečaja franka, kako ne mogu više kupovati markiranu robicu djeci nego u Zari i H&M-u, meni pravo dođe teško. Promislim svaki put dok čitam te teške ispovijesti - koja sam ja, da prostiš, pizda! Ups, oprosti na psovci. Ne ponovilo se. Ali, kako ne psovati, i kako se ne gristi, kad sam baš ja od svih ljudi na svijetu morao poslušati ženu pa, umjesto u francima, uzeti kredit u eurima. Da mogu, da smijem, evo bih ga konvertirao. Ovako, umjesto da kukam s drugovima, meni je otplaćivati kredit do 65. godine starosti. Onda, naime, istječe. Do tada ne smijem ništa, recimo rastavit se od žene, štogod da se među nama desilo, jer čim 'ko, ne daj Bože ode, sve se ruši. 

Švicarci! Đavo ih odnio! Ups! I ispovijesti zvijezda svake vrste koje nisu na veliku ratu navikli. S jedne strane ti koji su se zakucali frankom, a s druge strane oni koji su radili u  Kamenskom, kojima su lihvarski krediti došli glave, koji su kamen oko noge umjesto na pet, deset ili petnaest godina vezali na 30 jer su samo tako mogli do ikakve nekretnine. Samo, o jednima se govori, a o drugima ne. Jer, jedni su valjda žrtve globalnog zla, a drugi samo nisu bili pametni, niti su imali sreće, niti su za žalili. 

Podsvijest je vrag, da prostiš, Sveti Oče

Eto, mogli smo, da si svratio, o tome. A i nismo morali. Mogli smo možda o košarci. Onoj hrvatskoj. Znam ja da ti znaš o sportu sve, druga je stvar što nam o tome ne govore. K'o da bi ti svetost patila da na male branke baciš s ekipom. Super ti je naša košarka opet. Toliko dobra, da sam po stare dane na utakmicu otišao. I basket pravo dobar, pogotovo u finalu. Trči se, skače, znoji, zabija. Ali... Ali, sve pet, dok ne digneš pogled na tribinu. A tamo, s jedne strane gazda jednog kluba, a s druge strane gazda drugog kluba. Jedan kapitalist samo takav. Bogat, velika tvrtka, love koliko voliš, a tvornice se i u susjednim zemljama kupuju, samo da se biznis širi. Drugi, policajac. Prvi u Hrvata. I tajne službe su njegove. Taj zna i što treba i što ne treba. Taj može što hoće. Taj, priča se, vlada zapravo svime i svima. Krupni kapital i krupni policajac. A ja si mislim, sad ti budi sudija, pa sviraj faul pa odradi i utakmicu, a sve bez primisli je li ti pametnije sutra nać' posla kod krupnog poslodavca, ili zviždukati za utakmice tako da ti tajne službe ne zakucaju na vrata. Ne kažem, možda je sve baš onako pošteno, možda su oba baš onako sportu odani čisto i transparentno, no podsvijest je vrag, da prostiš, Sveti Oče. Ja da moram u zviždak puvat, svega mi, ne znam kako bi. Grlo bi mi se steglo od pogleda na takve tribine, baš kako mi se srce steže od pogleda na košarku koja je na takvim aparatima morala oživjeti. 

Da je vremena bilo, k'o što nije, najradije bih ja s tobom malo popričao o onoj ekipi koju su ti podvalili u HNK

Samo, da je vremena bilo, k'o što nije, najradije bih ja s tobom malo popričao o onoj ekipi koju su ti podvalili u HNK. Jure Radić recimo. Ili Thompson. Ili Šeks. Pa, ako ćeš, i Slaven Bilić, koji je zaspao u pola tvog obraćanja. Ili Luka Bebić, koji ti je, garant, bocu svog maslinova ulja nudio da poneseš u Vatikan. Ili taj nesretni Milanović koji ama baš svaku prigodu iskoristi da pokaže, urbi et orbi, kako za politiku, brate, nije. Sve nekako naivno vjerujem da ti pojma nisi imao kog' ti to vode blizu, da je tebi svako janje u stadu janje, pa onda, tako nekako pastirski, ne biraš koje ćeš pogladiti. Jer, ako si znao tko je kakav, što si ih sve sebi pustio!? I ako si ih već pustio sebi, jesi li nekakvim čarobnim štapićem zamahao ispod halje ne bi li barem zer'cu bili bolji!? Jer, to što su ti podvalili u HNK, to ti nisam ja, niti smo ti to mi, niti bi te to u kuću primilo uz koljenicu, slatko, punicu i Đikićev lijep i dobar film. To je skroz neka druga ekipa koje se ja, svega mi, mrvicu i stidim.

E, da, dobri naš Sveti Oče, otiš'o si, a koljenicu ni taknuo nisi! Ima tu, priznajem, i moje krivice. Da imam osmero djece, umjesto jednog, šanse bi mi, jamačno, bilo veće. A i da se nisam smrtno plašio da ću se u ova 33 sata tvoga posjeta predozirat papinstva, možda bi se gdjegod i našli. Ovako, valjat će čekat drugi put. A ti, ako čitaš portale, a znam da škicneš, pa na ovo naletiš, ajde mi, molim te, samo jedno reci - zašto je onolika kišurina padala dok si odlazio!? Je li se to nebo rasplakalo što ne možeš ostati i duže, ili je to i nebesima, čiji si izaslanik na zemlji, mučno od toga u kojem nas društvu i kakvom stanju, pa još lakšima za 40 milja, ostavljaš!? Tako mi heklana tabletića što se na glavu stavlja, moglo bi, čini mi se, bit' da je i jedno i drugo!

Eto!

Što god bilo, živ mi bio! I oprosti za HNK.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka