Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
18. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Dragi Bože, mani me blamaže, šta san dot'ra Merđu sred garaže

Dragi Bože, mani me blamaže, šta san dot'ra Merđu sred garaže
Dragi Bože, mani me blamaže, šta san dot'ra Merđu sred garaže
Autor:
Objavljeno: 28. siječanj 2018. u 11:10 2018-01-28T11:10:07+01:00

Ima gradonačelnik Bandić pravo, mi jesmo u banani. Kroz godine smo, stvorili frankenštajnski soj političara neosjetljiv ama na sve, pa još ciničan i drzak taman toliko da se s visoka sprda s pukom makar jedva proviruje od masla na glavi

Nije to davalo na dobro. Nije davalo na dobro, jer svaki iole pažljiviji gledatelj telenovela na Novoj TV dobro zna onu - dabogda ti Andrija Jarak izvještavao ispod prozora. Vrag bi ga znao kad je počelo, ma tako je to; kad ti je pod prozorom Jarak, kad mu je u ruci veliki mikrofon, kad krene rafalno biglisati, znaš ili da se nekome smrklo, ili da je neki povijesno veliki dan kad je pametno sućutno buljiti u mali ekran i ne govoriti, pače, ne misliti ama ništa. Rade Jarkove klonove i druge TV postaje, mahom neuspješno, al' takva su vremena, moraš imati Jarka za objavu velikih priča.

A kad je tako onda je jasno da je ukazanje Andrije Jarka pred garažom Poglavarstva Grada Zagreba sugeriralo dramu! Ma, ako i ne bi drama, bi barem dramolet.

Garaža. Na ovom mjestu valja se mrvicu vratiti unatrag. Ima u Zagrebu kod Jarunskog placa jedan nogometni teren kvartovskog ligaša i pored njega objekt zvan baraka. Kad god njih dvoje igrom slučaja završe na Jarunskom placu, on njoj velevažno kaže: »Vidiš, u toj baraci se osnivao, ako ne i osnovao, HDZ.« Ona je, onako pubertetski zainteresirano, prvi put informaciju primila na znanje, drugi put samo mrvu pomakla obrve u znak čuđenja, a treći put mu jasno dala do znanja da je brate dosta maltretiranja s povijesnom zbiljnošću. »Znam, to mi svaki put kažeš kad ovuda prođemo!« Da prostite, jebe se mladosti za tečevine revolucije. No, dan kada je Jarak osvanuo pred garažom ZG poglavarstva možda sve opet vrati na pravo mjesto. Nije to u garaži bila bilo kakva presica. Bila je to tiskovna konferencija Milana Bandića i njegovih pobočnika na kojoj se govorilo o automobilu marke Mercedes! Zato garaža, kako automobilu zavidne tržišne cijene i raskošnih performansi, i doliči. Nije to vozilo da se na parkingu običnom parkira, ako se mjesta nađe. To je Merđo, pa još daruvarskih registarskih tablica, u kojem se voza zagrebački gradonačelnik Milan Bandić!

Digla se, naime, neka frka oko toga ljepotana, luksuznog kažu, visoke klase. Lako to što je svog službenog Opela, koji je na servisu, gradonačelnik zamijenio ljepšim i boljim. Hoće to u tim čudnim i prevrtljivim godinama za muškarce. Ma, to što ima daruvarske tablice, a ne zagrebačke, pa da je jeftinije svu tu administraciju oko vozila riješiti, e to je vaća izdaja lokalpatriotizma kao takvog. Uglavnom, društvene mreže slikale su automobil u kojem se gradonačelnik naokolo vozi i s kojim bez problema može i opet do Kozari boka da iz automobila izađe i zagazi u lokve neasfaltiranih cesta što izbore dobivaju. A gradonačelnik, taj majstor političkog performansa i čovjek koji je odavno shvatio da je sve ovo samo obična igra čija pravila, recimo, jedan Davor Bernardić nikada neće shvatiti, sazvao je tiskovnu konferenciju u garaži. I dakako da to nije sve! Zna redatelj da predstava valja koliko valja svaki njen sastavni dio.

Podjela uloga je bitna, a bome i scenografija nosi koji punat. Bandiću tako, što s lijeva što s desna, šef garaže, pa pročelnik ureda njegova, a onda i šef za upravljanje hitnim situacijama. Već tu na spomen hitnih situacija, čovjek se malo zabrenza. Kako ćeš se sprdati s gradonačelnikom kad kraj njega sjedi onaj koji tenk mali vozi po potrebi i koji te svako malo obasiplje letcima u kojima piše da će, kada tad, doći potres koji će nas zgromiti.

Sjede oni tako za stolom. Stol pravi garažni. Bit će da su se zadnji čas s njega otresle mrvice od jutarnje marende. A iza njih na zidu sugestivna milina! Nešto malo pokala za osvojena prva, druga i treća mjesta na sportskim susretima djelatnika garaža gradskih poglavarstava, onda dakako Dinamovi kalendar, a onda veliki poster prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, onaj koji je, svega mu ako nije, iz doba kad se tek iz barake izašlo! Tamo, na zidu prostorije koja je u normalnim zemljama i okolnostima nakićena slikama iz Pirellijeva kalendara, scenografi Milana Bandića okačili su nasmiješenog Predsjednika. Poruka je višeslojna. Em, ajde reci nešto grdo dok te Predsjednik gleda, em ako je on mogao učiniti čuda iz obične barake, kako li neće tek ovaj koji iz garaže progovara. Koje to tečevine teku gradonačelničkim venama ne treba ni pitati. Njemu jednostavno nit' tko što može, nit' tko što smije. Da je i odšutio tiskovnu konferenciju i opet bi Bandić sve kazao kraj takvog postava od govornika i kraj takve scenografije. Ma, zna on da narod voli i koju pametnu čuti.

– Ja mislim da smo mi u banani - reče Bandić, dodavši kako ovoliku pažnju ne bi izazvao ni da je tri škole i vrtića sagradio.

Pritom se i pozvao na svoje prijatelje Janjevce i Imoćane koji su ga navodno zazvali i ponudili svoje Mercedese na korištenje bude li ga sedma sila previše gnjavila, tek da se vidi koja je njegova veza s narodom. A onda je, kršćanski smjerno, obećao kako će se zavjetovati da pješke na posao ide čim zatopli.

Na žalost, nije se sjetio krunicu prebaciti preko retrovizora, neku staru i njemu posebno dragu, neku koja ima svoju prapovijest jer je ili ostavština, ili mu je poklonio sam Sveti Otac recimo. Onda bio ova pričica imala sve. Jer što je Mercedes bez krunice. Ma i ovako kako je bilo, bilo je za reć', Frljiću pojedi se!

Ima zapravo gradonačelnik pravo, ovo jest priča o tome kako smo u banani. Ne zato što se bavimo daruvarskim tablicama i skupim vozilima, već zato što smo kroz godine putujući od barake do garaže stvorili frankenštajnski soj političara neosjetljiv ama na sve, pa još ciničan i drzak taman toliko da se s visoka sprda s pukom makar masla na glavi imali toliko da oči jedva kroz to proviruju. Da nije u gradonačelnika drskosti, pa ne bi izazivao bijes garažnog sveca tako što mijenja dobra stara pravila i umjesto junakinja švedskih akcijskih filmova lijepi na zidove portret prvog hrvatskog Predsjednika. Nije fer ni prema Predsjedniku, ni prema ljepoticama.

Gradonačelnik je od svega napravio običan politički cirkus, reče otprilike Andrija Jarak. U glasu mu na tren zatitra komadić tuge neke. Nije mu se za čuditi, jer ako je itko tu žrtva priče o Mercedesu, a Mercedes je znamo priča o uspjehu i kad je zamjenski, onda je to Jarak. Još koja ovakva bezazlena i bezizlazna presica i neće ostati ništa od one »dabogda ti Jarak biglisao pod prozoroma«. Merđo u garaži i Merđo recimo pred nekim Remetincem, nije ti ni blizu isto.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka