Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1
Sutra: 23° 26° 1
24. svibnja 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Čvorović i 21 prvoborac

Čvorović i 21 prvoborac
Čvorović i 21 prvoborac
Autor:
Objavljeno: 6. svibanj 2018. u 13:07 2018-05-06T13:07:02+02:00

Što je više onih koji neće politiku u svoju butigu, makar kreiraju savim dobar politički smjer, to je više šanse da se ipak nekud krene

Ako je išta hrvatskom čovjeku zadano, onda je to ta njegova poslovična sumnjičavost, vjera u teorije zavjere svake vrste. Ide to, nema sumnje, od stoljeća sedmog, to nepovjerenje u vlastita brata, mater, oca, sestru, susjeda pogotovo.

Nije tu nitko lud da u običnom »dobar dan« ne pokuša pronaći neko zrnce opake namjere, ruganja, nepoštovanja i ljubomore. Elem, kad Hrvat hoda naokolo on je sumnjičav i posve predan tome da i u najboljim pričama na svijetu pronađe onaj strašni bug.

Na otoku Korčuli Festival hrane i pića zvan »Korčulanske pjatance«. Na prvu, reklo bi se, festival k'o festival. Ima te hrane i tog pića naokolo koliko vam drago. To je, eto, uobičajen, pače nužan gard koji će svatko normalan, a da je Hrvat, zauzeti prije nego na festival ove vrste krene.

Gledaš te proizvođače eko hrane uvjeren da je sve to lažnjak, mirišeš tanjure pune zamamna jestiva uvjeren da je sve to precjenjeno, tražiš vrhunskim vinima grešku jer možeš ti to bolje samo da ih radiš, čudiš se dobro raspoloženom svijetu jer ne vidiš razloga dobro raspoložen biti.

Hodaš nakolo i tražiš gdje je greška. Pa ti nevjesta koja je u otočnu obitelj došla s kopna, pače Hercegovine, dođe k'o kec na desetku. Ne sumnjaš uopće da joj nije bilo lako, da ju je otok na nož dočekao. Ma, ona tvrdi suprotno. Njoj je bilo i lako, i dobro, i lijepo.

Štoviše, iskreno priznaje da je mladu čovjeku danas teško da sam i iz ničega krene naprijed tjeran svojom željama i snovima. Ali ovako, kad dođeš u obitelj koja je već nešto upogonila, onda to ide. Dobro, pomisli Hrvat Čvorović, ako je ova teorija o vječnom ratu kopna i mora pala u vodu, ’ajmo dalje. ’Ajmo ugostitelje koji su se ulovili za jedan štap ne bi li promovirali najbolje što imaju, natjerati da kad nitko ne čuje jedan o drugom loše pričaju. Klasik je to, izvana gladac, a ono jadac.

No, ovi se ne daju. Ovi jedni o drugima lijepo zbore i kad su kamere ugašene i kad su upaljene. Pače, svjesni su svojih ograničenja, svjesni da drugačije često misle, ali su spremni jedan drugom i reći sve u lice i poslije toga nastaviti dalje kompromisno i kako je najbolje za sve. Hm, to sada već počinje sumnjivo biti, toliko nehrvatsko ponašanje hrvatskoga puka.

’Ajmo ih onda uloviti u neznanju! Garant se tu prodaju muda pod bubrege, onako kako to recimo rade PR-ovi velikih stranaka. Ali, ova družina kao da šah igra, pa brzo priznaje kako su gladni i žedni znanja, spremni ulagati u sebe i raditi i dan i noć samo da budu bolji.

Uhljebljivanje bilo kakve vrste ne dolazi tu u obzir. Na kraju, ne ostade drugo nego pokušati iskamčiti makar kuknjavu, priznanje da se sve to ne isplati. To mora biti! Nema toga kraja u nas gdje se radi sve, a ne isplati ništa, ni ovca, ni koza, ni trgovina, ni kafić, ni mala privrede, ni velika. »Tko god kaže da mu se ne isplati, lagat će vas«, kazuje međutim jedan od sudionika korčulanskog gastro eventa.

Bilo kako bilo, na kraju balade onaj stari, dobri, nepovjerljivi Hrvat što bulji u Dnevnike i guta Šprajcov sarkazam, nema kud nego baciti koplje u trnje. Još Hrvatska ni' propala, ali uz ovakav gard bi mogla, avaj, krenuti nabolje.

Vjeru da ćemo i dalje ostati mali, uskogrudni, jalni, mrzovoljni, sumnjičavi, vraća tek jedna činjenica - sav taj radin svijet jednoglasno se odrekao politike! Ne želi je u svoju butigu, ne želi da loše političke odluke pokvare sve dobro, ne želi da svečane vrpce otvaraju župani i gradonačelnici.

Stvar je dotjerala dotle da su, poput dubrovačkih kneževa, odlučili predsjedavanje udrugom u kojoj su se okupili, ograničiti na godinu dana. A onda novi prešidente. Da se glavar ne osili.  Lokalno, naime, možda i živi, tu i tamo, svijet dobrih namjera koji bez politike može i hoće, ali globalno, na nacionalnoj razini živi svijet koji je odavno zaboravio na svoje otoke, ali zato čvrsto sjedi u svojim stoličicama. Bolje, na globalnoj razini, ne može.
Praznik rada pao je u utorak. Naoko, idealno. Valja samo ne raditi vikend prije, u petak ranije pobjeći s posla, biti u firmi koja ne vidi razloga da ponedjeljak ne spoji s utorkom i nakupi se taman dana za ozbiljniji izlet. I to je u redu.

Srijeda je, međutim, bila dan radni. Reklo bi se, srijeda a ponedjeljak. E, tu sad već nastaju problemi, ako niste - saborski zastupnik! U srijedu u Saboru u zastupničkim stolcima ravno 21 zastupnik.

Marni novinari su ih i pobrojali; osam Mostovaca, osam HDZ-ovaca, tri HNS-ova, dvoje SDP-ovaca. Osam točaka apsolivirano u tri i pol sata. Nikola Grmoja iz Mosta uvjeren je da su deputati procijenili kako im je, zbog novog poslovnika, pametnije ići terenom nego sjediti u klupi bez mogućnosti repliciranja.

Zamisliti tu terensku aktivnost uopće nije teško. Lijep je dan, sunce cvrči, more skoro pa za kupanje, gužve nema, može i neki roštilj, a ako svrati koji potencijalni birač lako ćemo ga se riješiti.

Terenski rad je zapravo divota. Bit će da su radili terenski samo zastupnici Živog zida, hodali okolo i govorili ljudima kako u sabornici nema nikog, jer taj SDP i HDZ, za razliku od njih, ne valjaju bože tebe.

Ta im taktika ionako pali, barem kod onih koji bi najradije uzeli šibicu i užgali sve, društvo kao takvo. U Saboru je, dakle, prvog radnog dana nakon Prvog maja bilo njih 21. Koja ih je samo nečista savjest natjerala da se pojave!

Mladi u Europi razočarani su politikom, sebe smatraju apolitičnima, a istovremeno traže načine da sudjeluju u politici. Kaže tako veliko istraživanje o mladima u 14 europskih država objavljeno u zborniku radova »Razumijevanje participacije mladih u Europi«.

Treba li se toj mladosti čuditi!? Dakako da ne treba. Ne treba se čuditi njima, ali se ne treba čuditi ni onom junaku s početka priče koji odbija vjerovati da može drugačije. Ovo je zemlja jalovih i nevaljanih zadatosti, voda stajačica. Samo, što je više onih koji neće politiku u svoju butigu, makar kreiraju savim dobar politički smjer, to je više šanse da se ipak nekud krene.

I ova mladost će, nema sumnje, naći načina da djeluje. A onda, možda se i u 'starosti' probudi starih revolucija plam. Praviti se da je 21 zastupnik u Saboru normalno, krivo je i lako. Vjerovati da ima ljudstva koji vjeruje u red, rad i poštenje, ispravno je i teško. Izbor je, kao i uvijek, na nama.  
                      

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka