Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 1
Sutra: 22° 22° 1
16. lipnja 2019.
Ivo Cagalj/PIXSELL
Ivo Cagalj/PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 14. travanj 2019. u 17:37 2019-04-14T17:37:03+02:00

Kiša rominja, posve nesvjesna veličine trenutka. Mogla se baš i suzdržati koji dan dok povelika delegacija prijateljske nam Kine ne odradi posjet dragoj nam domovini. Po suncu bi bilo ljepše gledati s kopna kako kineska radna snaga zabija golemi klin, odnosno pilot u dubinu, ne bi li na svojim plećima i plećima kolega klinova nosi ono što će za dvije godine i sitno biti most, ili ostvarenje vjekovnoga hrvatskog sna i težnji. Ali, nema tih kapi, tog mrkog neba i te kiše koja može naštetiti prijateljskim osmjesima dvojice premijera, onog hrvatskog i onog kineskog. Kamere ih prate dok koračaju do platoa pod ceradom gdje će se malo govoriti, a malo simbolično pritiskati crveno dugme nadnaravno veliko da obje premijerske šake na njega stanu. Dok koračaju pjeva klapa stihove pune simbolike koji vele: »Majko i oče, i draga ti, nitko nas neće rastaviti!« Bome, sve se čini da nema više ama nikoga tko može stati na kraj hrvatskoj želji da ih Kina primi pod skute. Uostalom, netko je zgodno primijetio kako je netko iz kineske delegacije zgodno primijetio da je lijep ovaj grad Hrvatska. Njih ne bi koštalo ništa još jedno predgrađe Kine, a nama bi to bio spas makar morali jutrom pozdravljati žutu zvijezdu petokraku. Nije, jel' te, svaka petokraka, petokraka.

Elem, klapa pjeva kako nas ništa rastaviti ne može, pogled puca daleko daleko kiši unatoč, kamera hvata široko, ali nigdje među uzvanicima – Balda!? A trebalo bi da je tu, što zbog pjevanja, što zbog činjenice da je i prije Plenkovića bilo onih koji su marno spajali dvije zemlje, pa još baš tu na samom jugu zemlje koja će konačno, kad Kinezi obave svoje, biti jedno tijelo kad već jednu dušu ima. Baldo je učitelj pjevanja. Pisali smo o njemu. Terapeutsko je to njegovo pjevanje, ono koje tvrdi da pjevati zna svatko, ono koje otvara ladicu sa samopouzdanjem i čini da ti dobro bude. Zapravo, škola je to koja uči kako otkriti svoj glas. A kad ga otkriješ, samo je nebo granica. I vole ljudi tako učiti pjevati, taman da Baldo hoda naokolo i drži seminare u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Njemačkoj, Srbiji. No, počeo je ima i godina koja Baldo učiti i Kineze da svatko može pjevati.

– Kinezi prošle godine došli na Pelješec, u Orebić, na tečaj, i doći će i ove. Tamo nema nikoga 'ko se ovime bavi. Počelo je tako što sam otišao u Kinu i shvatio da to njima stvarno jako treba. Moj je dojam da im je netko trebao doći i kazati da mogu živjeti i drugačije. Fali im tog »ja« koje se dobije kroz pjevanje. S druge strane, kada radim s njima vježbe, to kod njih jednostavno teče. Naspram njih mi zapadnjaci smo totalne konzerve, zatvoreni skroz – pričao nam je lani u ovo neko doba Baldo.

Baldo je i prije premijera Plankovića shvatio kako valja Kineze privući. Nije mu za to trebao Rimčevi bicikl, ni državni aparat, ni zemlja koja vapi da je cijela pa joj most treba graditi. On je to riješio pjesmom. A Kinezi, oni polaznici koji su prvi u Orebić došli, čim su dotakli pelješko tlo oduševili se. Štoviše, kad ih je domaćin upitao namjerava li tko od njih u Hrvatskoj i ostati, dobio je zanimljiv, neočekivan odgovor, onaj koji kaže da je za njih Hrvatska zemlja slobode! S tečaja su otišli sretni kućama pjevajući u isti glas »čiribiribela Mare moja«. Jer su gazili preko vode do slobode.

Ali, tko bi se svega sjetio kraj svih tih svekolikih interesa u kineske delegacije za sva naša dobra. Mlijeko ćemo im izvoziti, onako kako ga sebi uvozimo, stadione će nam graditi, brodogradnju spasiti, prugu nam dati bez da su radne akcije, a bude li sreće u Kumrovcu će niknuti zabavni park posvećen ni manje ni više nego Josipu Brozu Titu. Kineska poduzetnica znakovita imena Jiang Yu s veseljem na licu obišla je političku školu, baš kao što su je s veseljem u Kumrovcu dočekali kad već spasa sve ove godine ni za školu, ni za Titov rodni kraja, od vlastita vrhovnog življa ne dobivaju. Računica je jasna, ako Baldo sam može autobus Kineza i Kineskinja dovesti u Orebić da ih pjevati uči, onda Yu može sve to samo mnogostruko više. Tito-partija-omladina-akcija, orit će se kao nekada, pa da vidimo junaka kojem će to smetati. Jer, neće to treštati iz zvučnika kakvog Zorana Milanovića, već iz zvučnika čistog poduzetništva stasalog i na onom dugačkom klinu što na svojim plećima, zajedno s 'klinčićima', nosi cijeli jedan most koji je konačno učinio ovu našu zemlju jedinstvenim teritorijem.

Vrijedna je za posjeta bila i supruga kineskog premijera Li Keqianga, gospođa Cheng Hong. I hvala joj, jer da nam došla nije tko zna koliko bi još mjeseci i godina prošlo prije nego nam se ukaže naša prva dama, supruga premijera Plenkovića Ana Maslać-Plenković. Lijepo ju je bilo vidjeti u Zračnoj luci dr. Franjo Tuđman, jer i televizična je i oku ugodna. Još samo da je mrvicu odvažnijeg staylinga i mogla bi ona uz bok svim tim svjetskim suprugama koje su znale iskoristiti poziciju svojih supruga i za neke velike, politične stvari. Nije valjda da se premijer boji da bi mogla biti ona šarmantnija i ljudstvu draža od njega!? Njemu bi valjda trebalo biti dovoljno što ga udivljeno gledaju svi ti ljudi što stoje iza brojeva na listi HDZ-a za EU izbore, od Karla Resslera pa sve do Dubravke Šuice. A kada je tako onda i ne čudi da su novinari što su se javljali s gradilišta prije nego išta javili da je dan nakon što su zajedno dvije dame posjetile Plitvička jezera, supruga kineskog premijera na Korčulu krenula sama.

Uglavnom, dođoše nama Kinezi, na čelu s drugim najmoćnijim čovjekom Kine koji navodno ima fotografski pamćenje i veliki je borac protiv korupcije. Jesu li se i te teme korupcije dotakla dva premijera, ne zna se. Zna se da su jeli štrukle, paštetu od prepelice i teletinu. Zna se da ćemo im izvoziti mlijeko, makar nam stada morala trostruku smjenu udarat, i zna se da će graditi sve što se izgraditi dade i što sami izgradit ne znamo i spasiti sve što sami spasiti ne uspijevamo. Ali kad sve osove na čvrste noge, hitat ćemo u zabavni park da se sjetimo kako je to bilo onomad.

Kiša rominja posve nesvjesna veličine trenutka. Dok premijeri koračaju pod ceradu platoa s kojeg pogled puca garant i put Orebića, klapa pjeva onu koja znakoviti veli: »Majko i oče, i draga ti, nitko nas neće rastaviti!« Što klin, odnosno pilot spoji, neka nitko ne rastavi. Možda ćemo stvarno izvoziti mlijeko kineskom narodu, možda i delicije neke, možda se rodi stadion i oživi Uljanik, možda sveg bude u lijepom gradiću Hrvatska. Sva je možda osim radnika na gradilištu mosta i činjenice da će se za dvije godine u Orebić u školu pjevanja putovati lakše. Zato Balda nije ni bilo među svitom. On je, garant, radio na organizaciji ljetne škole i stvarao nove aranžmane za onu našu »staru«: »Čiribiribela YuYu moja…«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka