Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 4n
Sutra: 7° 7° 4n
20. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Borga mu poljubim, dokle će to tako

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 13. svibanj 2018. u 18:15 2018-05-13T18:15:30+02:00

Što li to i gdje Marina Dalić inače jede kad joj je »Fotić« niskoprofilan i što misli gdje to vani i koliko često taj prezreni puk jede kad mu se niskoprofilno čini sasvim pristojno, ako ne i sanak pusti!?

Borgovi nisu pali na tjeme, već u Fotić! E, da, do jučer nam je do Borga bilo k'o do lanjskog snijega, ma od jučer, od trena kada su medijski svijet preplavili mejlovi potpredsjednice Vlade Martine Dalić što ih je razmjenjivala sa svojom ekipom stručnjaka najrazličitije vrste ne bi li čim efikasnije izradili famozni Lex Agrokor, Borg se kao takav premetnuo u našu svijetlu budućnost, ideal i uzor, uzoran i nadasve prosperitetan model djelovanja.

 
–  Borg je izmišljena vanzemaljska vrsta, često se pojavljuju kao antagonisti u Zvjezdanim stazama. Borg je skupina rasa pretvorenih u kibernetičke organizme, koji funkcioniraju kao radilice unutar grupne svijesti nazvane »Kolektiv« ili »Košnica«. Borg koriste postupak asimilacije kako bi prisilno pridružile druge pojedince Kolektivu. Tijekom asimilacije, u pojedinca se ubrizgavaju nanoboti, koji tijelo pojedinca nadograđuju mehaničkim komponentama i uvode pojedinca u kolektivnu svijest. Borga vodi potreba za 'savršenošću', koju navodno postižu asimilacijom drugih vrsta, i dodavanjem njihovih tehnologija i znanja Kolektivu - lijepo piše Wikipedia.

Ima i to da je Borg postao simbol za nepobjedivu silu, a ima i to da Borg drži visoku poziciju na listi najgorih zlikovaca svih vremena. Martina Dalić će u intervjuu Jutranjem listu kazati kako s odlukom da se grupa zove Borg nema ništa.

No, nije teško, pače bilo bi lijepo, vjerovati da je i sama svjesna kako i međ' Borgom ima lijepog svijeta. Želja da se, recimo, bude poput Sedam od Devet, stamena i lijepa i impresivna poput spomenute zvijezde »Zvjezdanih staza«, posve je ljudski, ako ne i borgovski razumljiva.

Elem, priča je manje više znana svakom tko je iole navučen na politiku. Teško je bilo izbjeći sve to što je portal Index izbacio van, svu tu silu riječi i rečenica kojima su se častili autori zakona krojenog po vlastitoj mjeri, sve se čini taman tako da kasnije sami mogu po njegovim odredbama (za)raditi.

Bavit će se s tim valjda već netko i mimo politike, ili ćemo se, ako ništa drugo, neko vrijeme svi s tim materijalom zaludu loptati. Premijer je već kazao svoje. Posve pojednostavljeno i Borže pomozi, dade se njegov stav svesti na onu da cilj opravdava sredstva. Naravno, samo ako si Borg. Ako si običan neki čovjek to s ciljem i sredstvima ipak ide malo drugačije.
No, ono što iz tih mejlova isijava i jače od filma Stanleyja Kubricka jest ta nehajna, superiorna nonašalancija komuniciranja među pripadnicima vanzemaljske vrste. Tu se ne traži logika nego vrhunski stil, recimo kad grupa Borg vrhovnu komandanticu naziva svojom Tachericom.

»Zašto? Kako?«, pita se  posve zbunjen čitatelj. A opet, kao da mi išta o Borgu znamo, kad ga je i deklinirati teško. Da znamo, pisali bi neki zakon koji će nam dobra donijeti, a ne da u doba kad se premijer naciji obraća preko malog ekrana gledamo »Čistu ljubav«.

Ali, koliko god pukotina u priči bilo, daje ona i ozbiljnih priloga za izradu i doradu male gastro anatomije naše političke scene i pripadajuće joj elite. Nigdje, ama nigdje se u priči o Borgovima u »Fotiću«, restoranu kojeg je Martina Dalić sudeći po mejlovima ocijenila niskoprofilnim, ne kazuje što su to potpredsjednica Vlade i njeni ljudi od povjerenja  jeli!? Doći u restoran, a ne jesti ništa, malo je blesavo, ako već nije vrhunska krinka.

A opet, doći u restoran i ne jesti ništa bi' će da je i logično kad si Borg. Oni se energijom napajaju drugačije. Otud, valjda i ona, Borg te smazo.

Ne tako davno, bilo je posve drugačije. Ivo Sanader je, recimo, volio restorane. Nije se libio ponajboljih. »Marcellino« je bio takav. Da ne bi onih sigurnosnih kamera, bit će da bi još bilo makar restorana.

U Sanaderovo doba znala se i fina dinstikcija između tzv. finog objedovanja i konobe. Nije bivši premijer bježao ni od jednog ni od drugog, sve je bilo u svoje vrijeme. »Marcellino« na vrhuncu slave, konoba kad je valjalo natrag među narod.

Jer, kad ukuca čovjek u tražilicu Sanader i restoran, ponudit će zlopamtilo od tražilice tekst od prije par godina u kojom se kaže kako je izlazak na slobodu proslavio u konobi. Volio je Sanader i »Marcellina« i »Pimpinellu« i sve između. S jedne strane biftek raskošan, s druge manistra usuvo. Sve je, skoro sve, bilo na pjatu.
Premijer Milanović to je radio nešto drugačije. Koliko god da je pohodio što »Pepermint« ne bi li se naslušao dobre glazbe, ili »Tač« ne bi li štogod pojeo, vazda će u pameti ostati više trud njegove supruge da nas nauči rauzumnoj i zdravoj prehrani.

Iz današnje pozicije gledano, bile je ona itekako u pravu kada je propagirala zdravi kruh pa da ga se reže na tanje šnite, ma bilo je to vrijeme kad ovaj narod nije bio spreman za odricanje, već je sanjao pune tanjure svekolikog blagostanja tu na svojoj grudi.

Stoga je tom istom narodu bilo nekako žao Milanovića, pa mu je bilo i razumljivo što »bježi« tamo gdje se debljina šnite ne mjeri, a ima se, među ostalim, vrsnog domaćeg ajvara. Narodu se preko pjata znao i zna umiliti gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, svjestan da ima objekata koje se bolje pamte zbog janjećih tripica i japraka nego zbog njegovih dolazaka. Kerum i njegova fetu pršuta na znojnu čelu klasik su koji je umalo srušio sve dobre političko - restoranske odnošaje.

No, i to je bilo očekivano i tek etapa na dobrom putu. Ali, onda je došao »Fotić«! »Fotić« u kojem je onomad, Božo Petrov slavio svoj prvi politički uspjeh, da bi nakon toga, tamo gdje je blagovao Božo, došli Borgovi! Koji, sve se čini, nisu jeli ništa.

I koji, sve se čini, ne znaju da se sve što s Mostom ima veze na kraju uruši. Pa je valjda suvišno i pitanje tko je to sve platio. Borg i Hrvati! Tu mjesta za propitkivanje i nema. A opet, što li to i gdje Marina Dalić inače jede kad joj je »Fotić« niskoprofilan i što misli gdje to vani i koliko često taj prezreni puk jede kad mu se nisko profilno čini sasvim pristojno, ako ne i sanak pusti!?

Svaki otpor je uzaludan, voli kazivati Borg. Svaka iluzija da smo kroz godina stvorili idealnog političko-gastro znalca, čovjeka daleko od janjećeg paprčka i masne brade, a opet sklonog objektima koji se biračkom tijelu ne čine svemirski brod, srušena je u par mejlova. Valja sve nanovo graditi, državu, instituciju, gastro-političku scenu, sve. Doduše, biti će teško, jer ne pomaže Borg do unedogled, ali fotić u ruci svjedno neće biti na odmet. Ako ništa ono da se za sunovrata mrvu bolje dokumentira »kaj su jeli naši stari«.  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka