Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 4° 1
Sutra: 4° 4° 1
18. studenoga 2018.
Na Kraju krajeva Siniše PAVIĆA

blog Bombonijera s lijeva

Bombonijera s lijeva
Bombonijera s lijeva
Autor:
Objavljeno: 25. prosinac 2016. u 17:17 2016-12-25T17:17:00+01:00

Sve je to, za reć’ pravo, davalo na blagadnsku šalu i pošalicu, na potrebu naših političara na čelu s Predsjednicom da budu meštri ceremonije kao onomad legendarni Drago Bahun. Ako je, primjerice, Josip Broz mogao od novogodišnjih terevenki raditi općedruštveno važan događaj, red je da i vrh naše mlade države narodu podari, ah, atmosferu. Otud jamačno to čokoladno ludilo, sve te šale s jestivom u glavnoj ulozi. Nema druge. Zato prvo urnebesno šaljiv prezir prema srpskom sladilu. Nećemo s istoka ni čokse ni riže, al zato losos na Pantovčak stiže. Losos, oborita riba, ovo i ono, sve u tonama i taman tako da nema u nas te tvrtke s ribom koja bi mogla zadovoljiti sve te uvjete. I nije to s ribom, s hranom općenito, za šprdnju. Nikad ne znaš tko će naletjeti međ’ srne i paune. I što ćemu onda. Brukati se!? Neš’ majci. Ima da bude losos!

Elem, govorio tko što hoće, ma suverenica je zadala put. Utabala stazu, dala mig koji priprost narod možda i ne kuži na prvu, ali kuži tko treba. U građenju atmosfere koja hranit duh i tijelo i čini da je veselo, otišla je naša diplomacija korak dalje. Čokoladni srednjak pokazali smo srpskoj tvornici čokolade, a slovenskoj strani ćemo se preko slatkog narugati. Nekada Djevojka s lutnjom da visi po zidovima, a sad stilizirana karta Hrvatske. Bombardiranje bombonjerom! Priča o formi i sadržaju. Doduše, picajzle i ti Slovenci. Nije im dosta to što imaju ne jednog momčinu Prevca što leti na skijama najdalje na svijetu, već je tu čitava obitelj i svi lete kao da su ptice, a ne Slovenci, već zakeraju stoljećima oko te crte sred Piranskog zaljeva baš kao da drugih bjelosvjetskih tema nema. Uglavnom, digla im živce slatka granica na kutiji bombonjere, to što su im Hrvati, vrcakavi poput svoje Predsjednice, poklonili provokaciju, a ne slatko. Pa se sad diplomatski ratuje, a narod likuje.

A kad je tako onda je red da se u raskalašenu igru uključi recimo i neprežaljeni gradonačelnik Splita, bivši i možda budući, Željko Kerum. Jedino što on ne preferira slatko već mu je draža feta pršuta. Dosljednost, dosljednost je ono u čemu je Kerum najjači. Prehrambena dosljednost, ne politička, jer da do politike drži ne bi se kandidirao nikada više, never more. Ali, zagledan je on dalje od regiona, sve do Amerike. Pa ako može Trump može i Žele. A internet gori, društvene mreže bruje. Pa će niknuti zapadna obala i na istočnoj. Škole biti neće već sami praznici. Feta od prišuta je glasački listić. Urnebes. Sva smiješno do boli, one boli kada se jutrom poslije glasačko tijelo probudi pa shrvano shvati kako je Željko naš treći put, ništa manje dobar ili loš od svih tih Pauletića, Opare da pikzibnere iz SDP-a i ne spominjemo.

Mesija s juga

No, tako to kod nas jest. Mi sve te lijepe nove pojave u pravilu dočekujemo raširenih ruku. I kad je Most stupao na scenu samo su nam se usta krivila od miline. Eto Trećeg puta. Evo Mesije s juga. Evo onih koji će rasturit lijeve i desne. Moralni neki arbitri. Ako su znali uredovat lokalno znat će i globalno. Ni slova kontra. Sve peruškom po guzici taman da danas imamo samodopadnu neku čeljad koja radi sve što je obećala da raditi neće i sve isto kao oni koje su ‘rasturili’. Božeprosti zaželi se čovjek i Karamarka, a kud neće Milanovića kadikad. S njima si bar znao na čemu si, da umijeće u Ćaće i ne spominjemo. Zapravo, čemu se čuditi, kad je nama i Živi zid djelovao krajnje veseljački. Kao da nije stranka nego cirkus kojeg smo jedva dočekali da nam stigne na rub grada, pa da gledamo ženu gumu, fakira i menažeriju svake vrste. Pa nam evo Ivana Pernara, momčića koji je ostvario mokre snove svakog pubertetlije, izborio se za mogućnost da ne radi ništa, a živi sasvim pristojno dok se šverca u Zetovim tramvajima.
Dakle, u zemlji smješka, tamo gdje su kućice od čokolade svi su, naizgled, dobrodošli. Svi osim onih koji se transparetno zaklinju da su lijevo. Društvo spremno na spačku i odano pršutu, družina dobrohotna prema pločama s ustaškim pozdravom, ljudstvo koje važe kontekst prije nego ocijeni što je provokacija, a što ne, za svakog ima razumijevanja ali ne i za Novu ljevicu! Ništa, baš ništa nije tako brzo ražestilo svu silu svakojaka svijeta koliko odluka Dragana Markovine da oformi stranku ljevice. Nijedno ponosno fotografiranje pripadnika uredničkog kadra javnog servisa uz lidere HDZ-a nije svjetinu tako razbijesnilo kao odluka Daniele Trbović da subotu ujutro ‘ubije’ tako što će doći čuti o čemu to Markovina na osnivačkoj skupštini govori.

Desni i kvazi lijevi

Sva vezano za Novu ljevicu sveli su marni analitičari na zvijezdu petokraku i Jugoslaviju. Normalan čovjek ne može da se ne upita kad su, svege mu, uspjeli sve to iščitati i iz čega!? Udara se kukom i motikom na svakog tko se usudi kazati da mu se svjetonazor Nove Ljevice čini njegov, dobar, prihvatljiv, taman da se ono svijeta što ni sam ne zna kud bi, u časa odbije od ove opcije. Jer, kud ćeš među one koji su na streljani prije nego su i osnovani. No, s druge strane možda baš ta količina žestine posve začudne, tog iracionalnog straha bude vab. Jer, ako i ne voli tko Zorana Pusića, ako mu i idu na živce njegove godine, brk, rodbina, što itko može imati protiv Voje Šiljka recimo, osim što mu zamjerit može što nije malo mlađi. Aktivisti obični, nevladin sektor prezreni, ne znaju ništa o radništvu, ne znaju ništa o ljudima s dna kace, ne znaju ništa o politici. Sve to kazuju kritičari, pri čemu se ‘ladno ignorira činjenica da su tu ljudi koji su praktički cijele svoje živote posvetili ljudima s margine, svidjelo se to kome ili ne. Na koncu, ako u toj Novoj ljevici sjedi sama niškorisna neka čeljad, čega su se to prepali desni i kvazi lijevi poput SDP-a!? Ako ne valja ta ljevica propast će, ako valja blago nama. Sve je bolje nego da svizac i dalje zamata čokoladu dok mažnjava lososa. Nijedna nova stranka nije ovako neprijateljski dočekana pa još u Božićno doba, i nikada se manje nije krilo kako nazovi establišment ne želi na političkom bunjištu više baš nikog. Otvoreno se sve dijeli na naše i Novu ljevicu, a da ta Ljevica nije stigla glavu dignuti. I to je najblaže rečeno čudno, ako nije i opasno. Nepisani zakoni se pišu. Da ih se namirisati. Dok Banskim dvorima hoda Bujanec, Markovina je problem, jer možda hoće, a možda neće uopće, zatalasati žabokrečinu.
Nova ljevica za pod bor. Ni odmotali kartu s kutije nisu, a već im se poklon ne sviđa. Tako to bude kad se s čokoladom igraju oni koji nisu nikada prihvatili posve jednostavnu životnu istinu, onu Forresta Gumpa da je život kao bombonjera – nikada ne znaš što ćeš dobiti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka