Dovoljno je ući u neki trgovački centar gdje vas odmah na ulazu dočekaju zvuci božićnih pjesmica poput "Zvončića" i trgovine ukrašene plastičnim jelkama, girlandama i zlaćanim kuglicama
PEKING Djed Mraz je u Kini poznatiji od Isusa iz Nazareta, budući da je posvuda prisutan u neobičnom konzumerističkom folkloru dok sve veći broj Kineza na svoj način slavi Božić.
Dovoljno je ući u neki trgovački centar gdje vas odmah na ulazu dočekaju zvuci božićnih pjesmica poput “Zvončića” i trgovine ukrašene plastičnim jelkama, girlandama i zlaćanim kuglicama.
Natpisi s porukom “Sretan Božić” izvješeni su na školama i na hotelima. Božićnim porukama vrve reklame, mediji i društvene mreže a na sam blagdan se očekuju milijuni sms poruka.
Konobari u restoranima nose crvene kapice s kiticom ili sobove rogove od filca.
Ukratko, Božić je prisutan posvuda u komunističkoj zemlji u kojoj je ateizam proglašen službenom doktrinom.
Moda proslave Božića zahvaća uglavnom mlađe stanovnike gradova, pripadnike srednjeg i bogatijeg sloja.
“U mome selu ljudi ne slave Božić. No njihova djeca u gradu izlaze 24. prosinca s prijateljima van kako bi se zabavili”, rekla je Guo Dengxiu koja se u Peking doselila iz pokrajine Anhui.
Badnjak pritom više sliči na proslavu Valentinova nego na proslavu Isusova rođenja.
Po zadnjim službenim statistikama, u Kini živi 23 milijuna protestanata i 5,7 milijuna katolika. U taj broj ne ulaze deseci milijuna članova “ilegalnih crkava” koje su u usponu, napose protestantske.
Božić je u Kini postao poznatiji otkako velik broj mlađih Kineza studira i radi u inozemstvu. Kineski predsjednik Xi Jinping je 2010. čak posjetio kolibu Djeda Mraza u Laponiji, dok je bio potpredsjednik Kineske komunističke partije.
Neki analitičari upozoravaju da su se “povjetarac i kišica” zapadne kulture u Kini prometnuli u “silovit vjetar i pravu poplavu” koja potiskuje kinesku tradiciju.
