Voljom građana, Hrvatska je odabrala svoju novu »sudbinu« u izuzetno teškim okolnostima za svijet i Europu. To osjećaju ili znaju unutar i izvan Hrvatske. Oči uperene u tu »jedinu« budućnost prepune su dvojbi oko same budućnosti EU i uopće ekonomskog opstanka stare dame – Europe.

 Nije dovoljno gledati političku, niti samo ekonomsku, niti samo kulturnu i svjetonazorsku preobrazbu da bi razumjeli sve posljedice i eventualno pronašli svoju novu budućnost i svoje mogućnosti. Možda pogled iz mundane, svjetske perspektive iz nekoliko kuteva može biti zanimljiv prilog u promišljanju kako zadane okolnosti i potencijali koje latentno ima jedna stara europska kultura, kao što je hrvatska, može ponajbolje iskoristiti u vremenu nakon ulaska. Baština svjetske, ali i europske kulture i ukupnog ljudskog znanja je i astrologija, ona mundana koja se ne bavi individualnim življenjem, niti je praksa za ijednog pojedinca može nam skrenuti pažnju na odabrane najbitnije simboličke podudarnosti i odgovoriti na neka pitanja iz kojih se čita više budućih događaja od svođenja života na samo ekonomsku ili samo formalnodržavnu budućnost. Živi ljudi su subjekti, pa kad jedan kolektivni subjekt proživljava velike promjene, svjestan je svoje sadašnjosti onoliko široko koliko je svješću kadar prihvatiti. 

Tuđa jurisdikcija

Hrvatska nije prvi put u zapadnoeuropskim asocijacijama svojim voljnim odabirom. U ukupnoj je povijesti gotovo 400 godina provela pod austrijskom, habsburškom ili austrougarskom jurisdikcijom. Velik broj gradova u Hrvatskoj sticao je sigurnost i legitimnost upravo kroz zapadnoeuropske države kojima su pripadali, spomenimo samo Zagreb i Rijeku za primjer, kao i druge gradove koji su u raznim povijesnim vremenima bili – glavni gradovi zemlje. Kroz arhitekturu tih gradova i industriju koja je i danas prisutna, građani, ali i strani gosti, turisti, jasno prepoznaju tu europsku, građansku povijest i s njome se identificiraju. To je subjektivno samopoimanje kolektivnog identiteta  naroda, dio je identiteta svakoga građanina u mjeri koju sam sebi življenjem u zemlji, te kroz sjecanja i kulturu svojih predaka prisvaja ili prepoznaje. 

Konkretna ilustracija je prvi svojevoljni ulazak Hrvatske u Habsburšku monarhiju Cetinskim saborom 1. siječnja 1527. godine. U toj odluci mnogo je podudarnosti s ovogodišnjim ulaskom u EU. 

Most ka istoku

Cetinskom saboru prethodila je čuvena i presudna Mohačka bitka protiv Osmanlijskog carstva predvođena Sulejmanom Veličanstvenim. »Slučajno« je upravo posljednjih godina Sulejman uskrsnuo kroz masovno prikazivanje turskih sapunica i približavanje korijenima i ostacima utjecaja turske kulture. U mundanoj astrologiji, po jeziku simbola takve slučajnosti su zapravo sinkroniciteti na višoj razini, odnosno pomirenje i vraćanje na neodrađene i nedovršene odnose. 

Hrvatskom ulasku u EU prethodio je rat s upravo istočnim susjedima – bolan način izlaska iz SFRJ gdje je, jednako kao i tada, bitan dio zemlje bio rascjepljen, a nacionalisti i patrioti tradicionalnog kršćanstva atribuirali su hrvatsku kao »predziđe kršćanstva«. Simbolika je trebala biti znak emancipacije od – bizantske kulture u razdoblju emancipacije naroda. Sa svim manama i vrlinama se i opet »slučajno« dogodila kulturna paralela koja je donekle utjecala na samopoimanje naroda u fazi odvajanja. 

Simbolika džamije

Znači li to da smo mi ubuduće most prema istoku, koji će, ovaj put spajati? Znači li to da postoji dobra šansa obnove odnosa s Turskom koja je u vječnom redu čekanja, upravo preko Hrvatske, onda kad već uđemo u EU? Na kraju, to može značiti i da je sasvim izvjesna budućnost zemlje na dulje staze u suradnji s Turskoj sličnim zemljama, direktnoj pomoći Bosni i Hercegovini i neka vrsta simboličkog približavanja islamskog dijela svjetske civilizacije. Simbolika se upravo preklopila  kroz, primjerice izgradnju i otvorenje svjetski prepoznate džamije u Rijeci, izrazito europskom i multikulturalnom gradu tolerancije – Rijeci. Previše slučajnosti da je ne bismo mogli pametno iskoristiti za  budućnost i dobrobit. Za razliku od rata iz 16. stoljeća, po filozofiji holizma na kojem je temeljena astrološka misao, sva svjesna bića i kolektivi – evoluiraju, pa ono što je prije bio odnos kroz rat – može evoluirati u odnos kroz međusobnu dobrobit (ljubav i suradnju). To načelno funkcionira, no prognostika nije izvjesna kako bi fatalisti htjeli. Ovisi o svjesnosti lidera zemlje i slobodi mišljenja. Ako je svjesnost manja, suradnja propada. Svjesnost je manja kad ignoriramo očite informacije ili si sužavamo vidike namjerno ili zbog političke i neke druge manipulacije. 

Južna ili sjeverna budućnost?

Još je jednom slobodnom voljom Hrvatska potvrdila svoju pripadnost habsburškoj vlasti, priznavanjem prava prijestolja ženskoj lozi »Pragmatičnom sankcijom«, te time pomogli Mariji Tereziji pri ustoličenju u 18. stoljeću. Tu je Hrvatski sabor samostalno istupio u odluci, a danas je jedan od temelja ustava i državotvornosti Hrvatske i time simbolično i stvarno iznimno bitan trenutak u vremenu, odnosno horoskop. Ono što je slijedilo su bile velike reforme u zemlji, gradnja infrastrukture, zakonodavstva, uprave, modernizacija poljoprivrede i stvaranje preduvjeta za jaku industriju u zemlji. Radilo se na modernizaciji svega, od prometnica do uvođenja vjerske tolerancije. 

Problemi koji su zemlju gušili isti su oni koji su zaustavljali i kočili današnju Republiku Hrvatsku u pridruživanju Europskoj uniji: uprava, tehnološka zaostalost, agrarna pitanja…, ista poglavlja koja su i posljednjih godina bitno kasnila. 

Može li se iz toga zaključiti da će slična, a ponegdje identična budućnost Hrvatske biti u područjima industrijskih ulaganja, infrastrukture i mnoga administrativna poboljšanja ? Naravno, jer upravo je to već – sadašnjost, pod pritiskom iste te Europske unije. 

Nesretna kuna 

Naravno ekonomska pitanja, a ne neka druga najteže su obilježje »svečanog« trenutka. Kuna, nažalost, ima loš horoskop. Skoro je nevjerojatno da je sve do ulaska u EU, Hrvatska kontinuirano nakupljala dugove svih 20-ak godina samostalnog življenja, koji se sada tek počinju obračunavati ili se taj trend usporava i zaustavlja. Na spor i vrlo vrlo težak način do 2017. ili 2018.  Naravno da horoskop nije uzročni, već analitički alat. To je presjek svih ukupnosti koje možemo sagledati, koje su prethodile i koje su izvjesne u budućnosti, kroz simbolički jezik sličnosti. E pa horoskopi moderne Republike Hrvatske također imaju disonantan odnos simbola vladara u odnosu na simbol naroda. To vjerojatno, sada post festum, znači da samostalno upravljanje zemljom, njenih vlastitih lidera ili vlada, u svojoj ukupnosti dosad, uglavnom zaustavlja ili koči napredak naroda i napredak ekonomije. Problem je to bilo reći ranih 90-ih, no mundana astrologija namijenjena je javnosti ili eliti dobra želuca za probavljanje i onih neugodnih istina koje možemo otkloniti naporom dobre volje. Ulazak u EU mijenja taj trend i to je neupitno pozitivna strana novog identiteta zemlje. Ekonomija će se sporo oporavljati, manje sporo nego ikad prije u novijoj povijesti mlade Hrvatske.

 Ali upravo u ovoj godini i kreće u tom smjeru. No to je već zasebna priča za daljnju obradu.