Četvrtina europskih bumbara u opasnosti od izumiranja

Uzroci nestajanja su klimatske promjene, uvođenje intenzivne poljoprivrede i urbanizacija. Bumbari europskoj poljoprivredi godišnje donose više od 22 milijarde eura, pa su i jako važna ekonomska karika

Gotovo četvrtina vrsta europskih bumbara, vrlo korisnih oprašivača, u opasnosti je od izumiranja zbog klimatskih promjena i intenzivne poljoprivrede – objavila je Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) sa sjedištem u Švicarskoj. Njeni su stručnjaci analizirali 68 europskih vrsta bumbara te zaključili kako je njih 24 posto u opasnosti od potpunog nestajanja, dok se općenito kod 46 posto vrsta broj jedinki smanjuje. Kao i kod pčela, uzroci nestajanja bumbara su klimatske promjene, uvođenje intenzivne poljoprivrede i urbanizacija. Najvažnija vrsta bumbara – Bombus fragrans, najugroženija je zbog sve intenzivnije poljoprivrede u stepama Ukrajine i Rusije, njezina prirodnog staništa. Druga vrlo raširena vrsta – Bombus hyperboreus – živi u skandinavskoj tundri i na sjeveru Rusije, u regijama koje bi mogle biti jako pogođene klimatskim promjenama.

Začarani krug

Najveći problem bumbara u modernom svijetu su neonikotinoidi, vrsta pesticida koja ubija štetočine poput muha ili žohara, ali i pčele i bumbare ometa u oprašivanju, čini ih dezorijentiranima i »neorganiziranima«. Jedinke bumbara izložene ovim pesticidima prikupe 30 posto manje peludi po satu od onih koje s kemikalijom nisu u doticaju. Posljedično, jer je pelud glavna hrana bumbarima, u kolonijama bumbara na svijet dolazi i manje novih oprašivača.

Studija objavljena krajem prošle godine u časopisu »Journal of Applied Ecology« pokazala je kakav razoran učinak na bumbare ima istovremena kombinacija upotrebe pesticida u poljoprivredi i uobičajeni paraziti u prirodi. Interakcija ovih dvaju faktora značajno je smanjila sposobnost preživljavanja matice, a time i čitave kolonije bumbara. S obzirom da se radilo o laboratorijskim uvjetima, znanstvenici pretpostavljaju da su u prirodnom okruženju, koje podrazumijeva veći broj parazita te izloženost brojnim drugim stresnim čimbenicima, posljedice i daleko veće.

   Jednako kao pčele, bumbari su u proizvodnji hrane, naprosto, karika bez koje se ne može. Od pet najefikasnijih vrsta oprašivača u Europi, tri su bumbarskog roda. Zajedno s pčelama, bumbari europskoj poljoprivredi godišnje donose više od 22 milijarde eura, što znači da su, osim u ekosustavu, oni i jako važna ekonomska karika. Održavaju proizvodnju rajčica i paprike, pogotovo u staklenicima, dok su jako efikasni i u oprašivanju brusnica, borovnica, crvene djeteline, boba, kivija, lubenica, povećavaju prinos graha, graška i drugih leguminoza.

Trgovci bumbarima

Kolonije bumbara, osim svojih kraljica i radilica, imaju, doduše, i trutove koji služe isključivo nastavljanju vrste, no riječ je o općenito efikasnijim kukcima čak i od pčela. U svijetu je pobrojano tristotinjak vrsta bumbara, kukaca puno većih od ostalih »kolega« oprašivača. Zahvaljujući svojoj veličini, u jednom letu posjete više biljaka, obično dvadeset do trideset u minuti. Zahvaljujući sposobnosti reguliranja vlastite temperature, prilagođeni su pak životu i na višim, odnosno nižim temperaturama od prosječnih, u podnebljima u kojima su onda i najvažniji oprašivači. Za razliku od pčela, koje su aktivne na najmanje 17 »celzijevaca«, bumbari rade već na pet stupnjeva, pri čemu im ne smetaju ni kiša ili vjetar, čak niti manjak svjetlosti, bez koje pčelice, recimo, ne mogu biti vrijedne. Budući da prirodno oprašivanje pomoću bumbara omogućava veće ukupne prinose, danas se oni koriste za oprašivanje u staklenicima i na poljima. Biološko oprašivanje danas je sastavni dio moderne, organske hortikulture i poljoprivrede. Mlade kolonije bumbara moguće je kupiti i donijeti na područje koje treba oprašivati, pa tako i u Hrvatskoj, u kojoj je nekoliko »proizvođača« – trgovaca bumbarima. 

»Buzz« efekt

U Hrvatskoj živi devet vrsta bumbara, sve popularnijih u stakleničkom uzgoju rajčica i paprike. Zahvaljujući svom »buzz« efektu, bumbari snažnom vibracijom prikupljaju veliku količinu peludi te je oprašivanje u većini slučajeva uspješno već u prvom pokušaju. Bumbari, osim toga, nisu agresivni pa time niti opasni po radnike u staklenicima. Napadaju samo u rijetkim situacijama, ako se osjete ugroženima. Ne treba ih tjerati mahanjem ruku, kažu znalci, jer će otići i sami kad osjete da niste cvijet, dok muški bumbari – trutovi, niti nemaju žalac. Njime su naoružane kraljice i radilice koje, za razliku od pčela, nakon uboda ne ostaju bez žalca, što znači da ga mogu upotrijebiti više puta.

   Bumbari, manje je poznato, također proizvode med, navodno vrlo ukusan, no u vrlo malim količinama, potrebnim isključivo njihovim, također malim kolonijama koje nisu veće od jabuke, i u kojima živi manje od 50 jedinki. Bumbarske »košnice« najčešće su podzemne nastambe koje je izgradio netko drugi, kakav iseljeni glodavac, a u koje oplođene kraljice useljavaju netom nakon buđenja iz zimske hibernacije. Tu prve na svijet, u proljeće, dolaze radilice, koje će nastambu dodatno urediti i u nju donositi nektar i pelud, da bi na ljeto iz svojih jajašaca izašli i trutovi te nove buduće kraljice. Trutovi, nakon što oplode kraljice, vrlo brzo odlaze u samostalan momački život bez brige i rada, stare kraljice i radilice u koloniji početkom zime umiru, nove, oplođene, započinju svoj hibernacijski ciklus. I tko zna dokad bi priroda svoj savršeni ciklus održavala na životu, da se u sve nije upleo – čovjek. Posredno uništavajući pčele i bumare, režemo granu na kojoj sjedimo, sami sebi otimajući zalogaj.