Historia est magistra vitae

Hrvati povijest uče na čak osam studija

Razlog za takvo bujanje studija povijesti povjesničar Tvrtko Jakovina vidi u konjukturi povijesti u društvu, te smatra da ih treba biti upola manje

ZAGREB Jedino čega bi na ovim prostorima uskoro moglo biti više od povijesti same jesu studiji povijesti. Prije nekoliko dana Hrvatsko katoličko sveučilište upisalo je prve studente uopće i to su bili upravo studenti povijesti. To je osmi studij povijesti u Hrvatskoj, a čak treći u Zagrebu. Dakle, povijest se može studirati još u Zagrebu na Filozofskom fakultetu i Hrvatskim studijima, te na fakultetima u Rijeci, Splitu, Zadru, Osijeku i Puli. Ove su godine kvote dopustile upis 301 studenta povijesti uz potporu Ministarstva znanosti. Najviše, čak 60, u Zadru, a najmanje, šest, u Puli. Interes za studij povijesti je golem, pa je tako na zagrebačkom Filozofskom fakultetu natjecalo više od 50 kandidata po jednom mjestu.

Neumoljiva statistika

Pitanje je zašto država toliko forsira studije povijesti. Pogleda li se statistika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nema nikakvog razloga za to. Naime, 30. lipnja na HZZ-u bilo je čak 187 nezaposlenih profesora povijesti, od toga njih čak 74 prvi je put tražilo posao. Od pedagoških struka ispred povjesničara samo su profesori hrvatskog jezika (320 nezaposlenih) i profesori tjelesnog (283 nezaposlena), dok je primjerice nezaposlenih matematičara samo 35, a fizičara 15.

Očito je i da neki studiji povijesti nikako ne uspijevaju izgraditi vlastiti nastavnički kadar, a to bi im trebao biti prioritet. To baš nikako ne uspijeva Hrvatskim studijima gdje nastavu uglavnom drže stručnjaci s Hrvatskog instituta za povijest, ali i sa zadarskog studija ili Instituta za migracije i narodnosti.

Upitan rezultat

Profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Tvrtko Jakovina smatra da nam treba više nego upola manje studija povijesti ili se »treba zapitati što je hrvatskoj historiografiji i društvu donio toliki broj studija, što proizvodimo i gdje su ti nastavnici postali vidljivi«. Za njega nije toliki problem to što dio onih koji završe studij neće raditi u struci već je problem »znamo li mi koga proizvodimo: nastavnike povijesti, znanstvenike ili obrazovane intelektualce. Svi će reći da proizvode povjesničare, ali pitanje je kakav je rezultat našega rada«.

Razlog za takvo bujanje studija povijesti u posljednjih petnaestak godina Jakovina vidi u konjukturi povijesti u društvu. »Devedesete su godine stvorile osjećaj da se ide na reviziju povijesti i bilo je silno važno stvoriti novu interpretaciju. U nekim se elementima to pokazalo korisnim, institut je silno narastao, ali sada je pitanje što se time dobilo i gdje će ti ljudi raditi«, procijenio je Jakovina.

Tihomir PONOŠ

Od pedagoških struka ispred povjesničara samo su profesori hrvatskog jezika D. KOVAČEVIĆ

Struka manje vidljiva

Komentirajući činjenicu da postoji čak osam studija povijesti, Tvrtko Jakovina je kazao da je Hrvatska u tom smislu prilično fascinantna.

– Kad su otvoreni Hrvatski studiji govorilo se da nam je potrebna konkurencija, sad imamo osam studija i nitko nikome ne konkurira, samo je struktura razvodnje, a struka je puno manje vidljiva nego u vrijeme Nade Klaić, smatra Jakovina.