Datum objave: 1.7.2010 u 07:13h

Hitne izmjene Zakona o školstvu

Tisuće prosvjetara u strahu za radna mjesta

Sindikati tvrde da se priprema i izmjena Državnih pedagoških standarda koje bi trebale stvoriti plodno tlo za otpuštanje još nekoliko tisuća školskih djelatnika, ali i administrativne i pomoćne struke

Iako se kaos s E-maticom koji već više od tjedan dana prati četrdesetak tisuća hrvatskih nastavnika mnogima čini kao najveći gaf ministra znanosti, obrazovanja i sporta Radovana Fuchsa, pita li se prosvjetne djelatnike oni se s time neće složiti. Istina je da su zbog pada sustava E-matice noći i dane provodili za računalom, radeći i praznicima i vikendima, ne pitajući tko će im, a još manje nadajući se da će im to netko platiti. Ali neefikasna E-matica nije najgora nedaća koja ih je zadesila. U gunguli s nemogućnošću izdavanja svjedodžbi iz resornog je ministarstva stigla još jedna pljuska prosvjetarima i to u obliku Izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koje se donose po hitnom postupku. Nevjerica, šok i ogorčenost prve su reakcije na prema mišljenju prosvjetnih djelatnika desetak spornih zakonskih promjena, čiji će krajni cilj biti stvaranje vojske tehnoloških viškova.

Veća norma za razrednike

Iza nevelikog broja promjena, prema tvrdnjama predsjednika Sindikata Preporod Željka Stipića, krije se najozbiljniji udarac na radna mjesta učitelja i nastavnika u protekla barem dva desetljeća.

– Jedini razlog u hitnom postupku donošenja izmjena Zakona krije se u činjenici da restrikcijske mjere u školstvu treba donijeti u situaciji kada je školskim sindikatima najteže organizirati pritisak, a početak srpnja je upravo takovo razdoblje. Drugo objašnjenje ulazi u anale gluposti, izrečene ili napisane od strane prosvjetne vlasti. Naime, među promjenama nalazi se norma razrednika i razvlašćivanje sindikata u pogledu osnovnoškolske norme, a to bi moglo iz temelja uzdrmati odgojno-obrazovni sustav i proizvesti neviđene probleme. Zakonskim promjenama nastoji se razredničke poslove, dosada u tjednoj normi iskazane s dva sata, pretvoriti u opće poslove. Ako bi se ovo i prihvatilo to bi značilo desetpostotno povećanje tjedne norme za sve učitelje i nastavnike koji su i razrednici. Riječ je o ukupno 9.163 učitelja predmetne nastave u osnovnoj i 7.316 nastavnika u srednjoj školi. Što bi ovo značilo za odgojnu komponentu odgojno-obrazovnog rada u osnovnim i srednjim školama ne treba ni spominjati. Za razredničke poslove više učitelji i nastavnici ne da ne bi bili posebno nagrađeni, a time i stimulirani, nego bi se, a to nije najmanje važno, upravo po osnovi obavljanja ovih poslova stvorila jedna nova opasna podjela među zaposlenicima. Jasno je da će iz spomenute zakonske promjene proisteći tehnološki viškovi, odnosno otpuštanja. Prve procjene govore o gotovo dvije tisuće učitelja i nastavnika, pojašnjava Stipić.

Spremačice na udaru

Međutim, izmjene Zakona nisu jedini mogući izvor stvaranja nekoliko tisuća nezaposlenih u sustavu školstva, jer istovremeno se, tvrde sindikati, radi i na izmjenama Državnih pedagoških standarda koje bi trebale stvoriti novo plodno tlo za otpuštanje još nekoliko tisuća školskih djelatnika, ali administrativne i pomoćne struke. Prve će se na udaru, tvrdi Stipić, naći spremačice.

– U osnovnim školama imamo nešto više od pet tisuća spremačica, a u srednjim školama nešto manje od dvije tisuće. Povećanjem kvadrature za 50 posto, što se predviđa pedagoškim standardima, ugrozilo bi se više od tri tisuće radnih mjesta. Kako se ukupno za plaće spremačica izdvaja nešto više od 320 milijuna kuna, lako je izračunati da bi se na taj način uštedjelo nekih sto milijuna kuna, a spremačice bi, umjesto sadašnjih 600 četvornih metara, čistile 900 četvornih metara. Istovremeno u sustavu odgoja i obrazovanja imamo čak četiri agencije, no prosvjetne su se vlasti odlučile ne dirati tu administraciju, pojašnjava Stipić.

Crni oblak mogućeg odlaska na burzu rada istovremeno bi se mogao nadviti i na administrativno osoblje malih škola s manje od 200 učenika jer je resorno ministarstvo zaključilo kako bi se velike uštede mogle ostvariti pretvaranjem tih škola u područne ustanove najbližih većih škola.

Ukidanje malih škola

Takvih »malih« škola u hrvatskom školskom sustavu je dvadesetak posto, odnosno 170 matičnih osnovnih škola ima manje od 200 učenika. Dodajući kako istovremeno pretvaranje matičnih škola u područne škole većih matičnih osnovnih škola nije samo pitanje pedagoškog standarda ili odgojno-obrazovne politike, nego predstavlja i važno političko pitanje, Stipić navodi kako je jasno da postojanje malih škola značajno podiže cijenu funkcioniranja odgojno-obrazovnog sustava u cjelini, no tu najavu nije moguće odvojiti od najave ukidanja općina s malim brojem stanovnika, odnosno od najave reforme državne uprave.

– U Hrvatskoj imamo čak 430 općina i 126 gradova. I isto tako dvadesetak posto ili oko 170 matičnih osnovnih škola ima manje od 200 učenika i tristotinjak od 1.200 područnih osnovnih škola s manje od 10 učenika. Zanimljivo je da se, dok se za ukidanje neracionalnih općina pa i županija planira duži vremenski period, žurno planira krenuti s ukidanjem matičnih škola. Iako bi tom restriktivnom mjerom najviše bilo pogođeno samo upravljačko, odnosno administrativno osoblje ovo će rješenje nesumnjivo proizvesti i tehnološke viškove i među učiteljima razredne i predmetne nastave, upozorava Stipić.

Objavljenje izmjene Zakona koje bi na snagu trebale stupiti za svega petnaestak dana u redove nastavnika, ali i svih ostalih školskih djelatnika, uvukle su strah, jer višednevni neprestani rad zbog neefikasnog informatičkog sustava u usporedbi s ugroženom egzistencijom i prijetnjom gubitka radnog mjesta počinje gubiti svoj prvotni značaj.

Ingrid ŠESTAN