Datum objave: 13.3.2010 u 08:43h

Pokušaj privatizacije škverova pred fijaskom

Stečajevi znače otkaze za tisuće brodograditelja

Pitanje je koja će to brodarska kuća u svijetu, ma koliko Vlada imala sjajan poslovni plan za neki škver, ugovoriti posao s brodogradilištem koje uz svoje naziv ima i dodatak »u stečaju

RIJEKA – Brodogradnja je takva djelatnost i brodogradilišta su takvi sustavi da otvaranje stečaja može donijeti samo njihovu likvidaciju. Kakva se to genijalna strategija i plan može donijeti, i što se to stubokom može promijeniti u stečajnom postupku, a što resorno Ministarstvo gospodarstva, ova, ali i sve prijašnje vlade nisu trebale i mogle učiniti unazad pet, deset godina da se spriječi propast jedne od najznačajnije industrijske grane koja uvelike »drži« trgovinsku bilancu Hrvatske sa svijetom, bez obzira na konstantno smanjenje udjela domaće komponente?

Razmišljanja su to i stavovi nekih od čelnih ljudi domaćih brodogradilišta, kao i pojedinih stečajnih upravitelja s kojima smo u petak razgovarali nakon što postaje sve očitije da je i ovaj, posljednji pokušaj privatizacije domaćih brodogradilišta blizu fijaska.

Prošlo je već pola natječajnog roka i prema nekakvim poslovnim uzusima ponudbenu dokumentaciju trebalo je dosad podići barem tri četvrtine potencijalnih investitora. Vladu hvata panika jer ponajmanje što želi su škverani na ulicama, prema kojima će prosvjedi seljaka izgledati kao dječja igra.

Kako tim ljudima sada objasniti da ono na što su bili naviknuti svih prijašnjih godina i desetljeća sada više ne vrijedi i da stižu nova pravila i njihovi otkazi?

Jer, onog trena kad se pokrene stečaj u nekom od brodogradilišta svi zaposleni dobit će otkaz ugovora o radu. Čak i da država odnosno resorna ministarstva gospodarstva i financija naprave nekakav stečajni plan koji će biti dovoljno smislen da se na temelju njega može nastaviti proizvodni proces, praksa je da stečajni upravitelj raskida sve ugovore o radu i potom uzima nazad na određeno vrijeme samo onaj broj radnika koji mu trebaju da završi započete poslove.

Država, preko Ministarstva financija i fondova, definitivno je najveći vjerovnik svih brodogradilišta. S iznosima svojih potraživanja, Vlada je praktički u poziciji da može sama donositi odluke na skupštini vjerovnika. Premda se to može pokazati kao dobra stvar, mnogi se upravo toga pribojavaju jer kojom se brzinom i promućurnošću u državnom vrhu odlučuje, vidi se po situaciji u kojoj brodogradilišta jesu.

U stečaju svira »one man« band – stečajni upravitelj koji zamjenjuje sve organe i tijela društva. I to neki čovjek sa strane, koji vjerojatno nema pojma ili zna jako malo o specifičnoj proizvodnji kao što je gradnja brodova.

Pretpostavke su da se tržište brodogradnji neće oporaviti još četiri do pet godina. Kada se zna da su brodograditelji i ovako u muci i čupaju kose kako osigurati poslove po za njih relativno prihvatljivoj cijeni i uz minimalni gubitak, pitanje je koja će to brodarska kuća u svijetu, ma koliko Vlada imala spasonosni i sjajan business plan za neki škver, ugovoriti posao s brodogradilištem koje uz svoje naziv ima i dodatak »u stečaju«?!

Osim što će se banke unervoziti i posegnuti za naplatom državnih jamstava, otvaranjem stečaja u brodogradilištu uzvrpoljit će se i naručitelji brodova koji će zahtijevati da škver do kraja ispuni svoju obvezu i preda im ugovorene brodove, pri čemu će vjerojatno poduzeti sve i ucjenjivati kako bi još smanjili njihovu cijenu.

Stečaj je uistinu zadnja opcija koju žele u Vladi, pa nije čudo što su se iz Ministarstva gospodarstva rastrčali po svijetu u potrazi za investitorima. Bilo kakva ponuda bolja je od nikakve, osobito u slučaju Brodosplita, ali i »3. maja«, koji zajedno upošljavaju 7.000 ljudi.

Pričama o tome kako vlada velik interes među potencijalnim ulagačima, iz Vlade su dosad dobijali na vremenu. Sada, kada postaje sve očitije da će se za neke škverove teško ili nikako naći kupac, puštaju se probni baloni o preustroju kroz stečaj i o tome kako se intenzivno priprema i za tu opciju.

To stalno odgađanje i panično, ali amatersko hvatanje ukoštac s problemima u trenucima kad je poodavno prošlo pet do dvanaest upravo je i dovelo domaće škverove u bezizlaznu situaciju.

Nije Europska komisija ta koja je od hrvatskih vlada tražila privatizaciju, Bruxelles je samo tražio da poslovanje domaćih brodogradilišta učini takvim da mogu poslovati u skladu s uvjetima na tržištu EU-a, kojoj već toliko težimo.

Orjana ANTEŠIĆ