Lino Červar izbornik hrvatskih rukometaša, o sudbini na klupi

Želim apsolutnu potporu

Neovisno što formalno piše u ugovoru, nakon mog izvješća ugovor se zapravo može završiti. Europsko prvenstvo je posljednja akcija. Može biti samo rasprave o novom ugovoru – kaže Červar

RIJEKA – Hrvatski rukometni zemljotres se ne smiruje, iako je od finala Europskog prvenstva u Beču prošlo šest dana. Izabrana momčad Lina Červara je opet oduševila rezultatom, premašila je prognoze plasmanom u finale i osvajanjem srebrne medalje. To srebro je, međutim, posuto paprom još od dana prije odlučne utakmice za prolaz u polufinale s Danskom, kada je Červar najavio ostavku nakon EP-a. Shodno tome, nakon slavlja u Beču počele su špekulacije o izbornikovu odlasku ili ostanku, čak mu neki već traže nasljednike, dok mu je ključni čovjek Saveza dao podršku, ali uz dosadašnje uvjete u ugovoru, koji važi do konca svibnja ove godine. Červar je pak ponosan na svoje djelo u Austriji.

– Ne umanjujući sve ostale od šest, koliko smo ih osvojili, ovo je bila jedna od najvrjednijih medalja zbog toga što smo na prvenstvo došli bez sedam igrača. Bez Loserta, Špoljarića, Šprema, Dominikovića, Metličića, Horvata, Hrvatina. Tijekom natjecanja Tonči Valčić i Blaženko Lacković su igrali jako malo – kaže o austrijskom podvigu Lino Červar, čija je momčad u protekle dvije godine igrala tri velika finala, dva na europskom i jedno na Svjetskom prvenstvu. – Da ne govorimo da je Vori bio na pola, a da je Čupić bio totalno nerehabilitiran igrač. U takvim okolnostima, kada su mladi, uz Balića, morali preuzeti ulogu najvažnijih igrača. Kao što kažu poznati reprezentativci, Anquetil i Kretzchmar, Hrvatska je bila najveća senzacija Europskog prvenstva jer nam nitko nije davao nikakve šanse.

Hrvatska je pak, mučeći se u prvoj fazi, prenesla maksimalan broj bodova, nakon čega je bez poraza odjurila u finale?

– Naše srebro je jedna velika pobjeda. Kada pogledamo ono što smo mi uložili i kako smo radili, kako smo se ponašali, kako smo izdržali sve to – pobijedila je pravda. Uz Božju pomoć nagrađeni smo za sve što smo pružili, za način kako smo se suprotstavili našim protivnicima. Zaista, danas, s odmakom od nekoliko dana, mogu reći da je zbilja pobijedila pravda.

Ovo je blistava strana srebrne medalje hrvatskog rukometa. Na drugoj, neveseloj i mutnoj strani je vaša najava ostavke usred bečkog natjecanja. Zoran Gobac poručuje kako imate ugovor s HRS-om do 31. svibnja. Vaša razmišljanja, planovi?

Neovisno što formalno piše u ugovoru, prema našem dogovoru, nakon mog izvješća ugovor se zapravo može završiti. Europsko prvenstvo je posljednja akcija. Što će biti kasnije? Ja na to gledam sa strane, razmišljam, analiziram, mislim da trenutačno nema nikakvog pritiska na mene oko odluke. Ono što se priča i izmišlja, to je za mene apsolutno nebitno, kao što je to nebitno pitanje za veliku većinu naših građana, ljubitelja sporta i rukometa, koji mi daju potpunu potporu i koji ne očekuju od mene da se osvrćem na takve rekla-kazala priče i špekulacije.

Reprezentacija najbolje govori na terenu?

– Dvije stvari su najbitnije. Ponosan sam da sam deseti jubilarni put vodio našu reprezentaciju i da smo osvojili šestu medalju. Isto tako da se za našu reprezentaciju može reći kako je fenomen ovog novog dijela 21. stoljeća. Mala smo zemlja, s malim uzorkom, s jednim pravim klubom, a to je »CO Zagreb«. Ostali su puno, puno iza toga. S malim odabirom mi smo s reprezentativcima i sa svima oko mene napravili to da je hrvatska rukometna reprezentacija danas među dvije, tri najbolje ekipe na svijetu. Kao mali dvoranski sport, u samo sedam godina rukomet smo podigli na razinu popularnosti i gledanosti čak na razinu nogometa. To se nekad moglo samo sanjati.

Spomenuli ste predaju izvješća Hrvatskom rukometnom savezu. Kada se ta predaja može očekivati?

– Kada se malo »pospremim«.

Nakon toga ćete odlučiti o ostanku za kormilom hrvatske reprezentacije ili o odlasku?

– Nakon toga zapravo između mene i Saveza završava jedan ciklus. Može biti samo rasprave o novom ciklusu, o novom ugovoru.

Znači, onda ulazite u raspravu o novom ugovoru?

– Nakon toga je sve otvoreno.

U cijelu se priču uklapa famozna bogata makedonska ponuda, poziv makedonskog saveza, koji je teško odbiti?

– Već sam više puta rekao da nisam nikada službeno razgovarao s Makedonskim rukometnim savezom. Mislim da sam time sve rekao.

Termini prvih novosti oko nastavka vaše reprezentativne karijere?

– Želim ostati svoj, želim razmišljati svojom glavom. Ne želim ići u nikakve polemike jer za sve nas je samo jedno mjerilo i istina, koja govori o rezultatima. Reprezentaciju sam vodio 158 puta, 123 puta sam pobijedio. Kada će se znati nešto određenije? Kada budem siguran u svojim promišljanjima, kada budem imao ideje i kada budem razumio da imam uvjeta za rad te shvatim da moj rad ima svrhu i osnovu. Znači, da u svojim promišljanjima imam apsolutnu potporu.

Imate li sada podršku Saveza?

– Ja sam uvjeren u to.

Govoreći o rezultatima, Lino Červar je gađao u centar. Po onoj Veljka Bulajića o dobrim konjima za kojima se diže prašina, čuje se prozivanja njega i Zorana Gopca. Taj je tandem, međutim, najtrofejniji u povijesti hrvatskog loptačkog sporta, bez obzira na to sviđalo se to kome ili ne.

Igor DUVNJAK