HEP od 1. travnja »servira« do 15 posto skuplju struju, a energetičar Neven Duić smatra da bi cijene trebale biti i veće

Struja bi mogla biti do pedeset posto skuplja

Naše je tržište energentima povezano s europskim, pa i svjetskim, te nema razloga zbog kojeg bi energenti kod nas trebali biti značajno jeftiniji nego u drugim zemljama, stav je prof. Duića

ZAGREB – Od 1. travnja, sve je izvjesnije, HEP će povisiti cijenu električne energije, ali i grijanja, no iako u tom poduzeću napominju kako još uvijek ne znaju koliko će poskupljenje struje zatražiti od Vlade, nagađa se kako riječ o pet, do čak 15 posto, grijanja pak i do 25 posto. Sve ovisi, potvrđuje to i prvi čovjek HEP-a, Leo Begović, o završetku pregovora s Inom, od koje HEP direktno godišnje kupuje 700 milijuna kubika plina. Kako ističe Begović, HEP je svojim poslovnim planom za 2010. godinu predvidio dobit od 200 milijuna kuna, no poveća li mu Ina cijenu plina za 20 posto, to bi onda značilo trošak veći za 400 milijuna kuna od predviđenog, što u konačnici znači gubitak od 200 milijuna kuna u HEP-ovom poslovanju.

– Za taj dio bismo morali povećati cijene struje, ali posljedično i centralnog grijanja, no dok s Inom ne utvrdimo novu cijena plina, ne može se ništa konkretnije reći, zaključio je nedavno Begović.

Cijena električne energije i, ponovno, plina, morat će rasti u idućih nekoliko godina, smatra većina energetičara, uvjerena kako se bez porasta cijene na životu ne može održavati niti proizvodni ciklus. Prema mišljenju prof. dr.sc. Nevena Duića, voditelja Katedre za energetiku na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, cijena energenata, štoviše, ne bi trebala imati nikakve veze s troškom proizvodnje, već isključivo s odnosnom ponude i potražnje.

Cijene pod utjecajem politike

– Koncept cijene primarno ovisne o trošku je marksistički, i nipošto u skladu s političkim opredjeljenjem Hrvatske za tržišnu ekonomiju, u kojoj je svaka cijena posljedica ponude i potražnje. Dakle, ako se ponuda poveća, cijena pada, a poveća li se potražnja, cijena raste. Naše je tržište energentima uglavnom povezano s europskim, pa i svjetskim, te nema razloga zbog kojeg bi energenti u Hrvatskoj trebali biti značajno jeftiniji nego u drugim zemljama. Cijene su u Europi ipak različite jer energetska tržišta još uvijek ne funkcioniraju kako je zamišljeno pa su u mnogim zemljama cijene donekle pod utjecajem politike, povijesti, i različitog troška proizvodnje. Međutim, cjenovni je trend uzlazni, prema 20 eurocenti za kilovatsat, što je dvostruko od današnje cijene u Hrvatskoj, napominje Duić.

Prema njegovim riječima, realan trošak dobave električne energije kućanstvima, koji bi omogućio razvoj elektroenergetskog sustava i novih proizvodnih kapaciteta, trebao bi biti oko 15 eurocenti/kWh. Uz zdravu unutarnju stopu povrata, cijena bi trebala biti oko 16 -18 eurocenti, plus PDV, da bi se sustav mogao normalno razvijati. To je, u konačnici, cijena za oko pedeset posto viša nego danas, smatra on. Ideju da se iz nekog razloga kućanstvima naplaćuje općenito jeftinija energija – struja i plin, Duić uspoređuje s idejom prema kojoj bi hrvatski građani, jednako tako, trebali hranu, odjeću, bijelu tehniku ili automobile, plaćati po nižoj cijeni, jer imaju niže prihode.

Tržište plina – tržišno

Prema njegovom mišljenju, socijalnu politiku svakako treba provoditi, ali ne na način da se subvencionira cijena energenata cjelokupnom stanovništvu, već samo socijalno ugroženim slojevima. Ne može se, pojašnjava, dozvoliti da određeni broj kućanstava ostane bez električne energije, posebno onih s djecom, no ne može se primijeniti niti metoda da, zato što ima gladnih, hrana bude jeftina svima.

Tržište plina bi, smatra on, također trebalo biti u potpunosti tržišno. Odgovarajući na primjedbu da imamo dovoljno vlastitog plina, Duić odgovara kako jest činjenica da je trošak proizvodnje prirodnog plina iz plinskih bušotina vrlo nizak, pa je i prosječna cijena nabave plina niska, no u tome, kaže, i jest problem.

– Zašto bi Ina prodavala plin jeftinije nego što ga može prodati na europskom tržištu – samo zato što je njen trošak proizvodnje niži? To bi bilo netržišno ponašanje. Argument da ima ekstra profite na račun hrvatskog rudnog bogatstva stoji, ali to se treba rješavati kroz podizanje cijena koncesija koje izdaje Ministarstvo gospodarstva, a ne kroz umjetno spuštanje cijene plina na hrvatskom tržištu, zaključuje Duić. Subvencioniranjem potrošnje plina kućanstvima, napominje, postiže se povećanje potrošnje plina, čime ga ostaje manje za izvoz po višoj cijeni, smanjuje se prihod Ine, time i BDP. S druge strane, kaže, nižom cijenom energenata za industriju povećava se njihova kompetitivnost na svjetskom tržištu, te se povećavaju proizvodnja i izvoz.

Bojana MRVOŠ PAVIĆ