Datum objave: 8.2.2010 u 19:20h

Proveli smo noć s prosvjednicima, aktivistima udruga Zelena akcija i Pravo na grad

Junaci Varšavske ulice

U kontejneru aktivisti, ali i obični građani, volonteri – na straži. Paze da Horvatinčić ne započne radove u Varšavskoj. Pozvali su Mesića i Josipovića na prosvjed zakazan za srijedu. Uručili im letke

ZAGREB – Prohladna nedjeljna zagrebačka večer. Varšavska ulica. U Kinu »Europa« okuplja se društvena i politička krema. Prikazuje se deset godina stari dokumentarac »Novo, novo vrijeme« o političkim promjenama u Hrvatskoj 2000. godine. Dolazi odlazeći Mesić, stiže i dolazeći Josipović. Tridesetak metara dalje kontejner kojega su u petak ujutro postavili Zelena akcija i Pravo na grad, a kojima žele onemogućiti izgradnju pristupne rampe za Horvatinčićev projekt »Cvjetni prolaz« i uništavanje pješačke zone. U kontejneru aktivisti, ali i obični građani, volonteri – na straži. Paze da Horvatinčić ne započne radove u Varšavskoj. I oni bi htjeli neko novo, novo vrijeme, pa da ne moraju bdjeti nad time hoće li netko pokušati jednom za svagda uništiti dio pješačke zone. Pozvali su u nedjelju navečer Mesića i Josipovića na prosvjed zakazan za srijedu. Uručili im letke.

U kontejneru je toplo. Peć na struju dovoljno grije. Jedna stolna lampa daje dovoljno svjetla. I kad su već organizatori kontejnera ekološki osviješteni, jedinu svjetlost daje štedna žarulja. Potrebna struja je donacija stanara Varšavske ulice. Svi građani-volonteri prolaze kratki tečaj o ponašanju u slučaju da policija krene u akciju. Upute su precizne, a za one koji ih zaborave ispisane su i okačene o zid kontejnera. Sve mora biti nenasilno, otpor mora biti pasivan, a najviše zabave izaziva spoznaja da u slučaju policijske intervencije svakako treba opustiti udove. Dobivaju i precizne upute koga nazvati u slučaju policijske akcije, baš kao i koga zvati za pravni savjet i pomoć u slučaju policijskog privođenja. U subotu se za dežurstvo prijavio gospodin koji je ljubazno zahvalio na pravnim savjetima, objasnio da mu ne trebaju jer, kako reče, »ja sam odvjetnik«.

Izgleda da s arhitektonsko-urbanističkim rješenjem namijenjenom Varšavskoj ulici i Cvjetnom trgu nije zadovoljan i dio struke. U nedjeljnoj večernjoj u smjeni su dva arhitekta i jedna apsolventica povijesti umjetnosti. Namjernici često navraćaju. Mnogi koji bi volontirali i sjedili u kontejneru nekoliko sati to ne mogu. Svoju podršku izražavaju darovima. Bilo je prošlih nekoliko dana i odojka i francuske salate, i paketa od 40 sendviča, pekare pošalju peciva, ljudi donesu čaja, kolača. Nešto poslije devet sati navečer susjeda donosi svježe, tople muffine. Gotovo da se ispričava zato što ne može dežurati jednu šihtu. Objašnjava da joj je obiteljska situacija trenutačno komplicirana, ali, eto, ako ništa drugo može donijeti toplu slasticu. Za okrjepu tu su i sokovi, topli čaj. Alkohol je zabranjen.

Zabranjeno je i uživanje u duhanskom dimu nikotinskim ovisnicima. Izlazimo, pred kontejner, ja i kolegica, odnedavno slobodna novinarka. Neobavezno čavrljanje prekida nenametljivi prolaznik očito skromnijeg imovinskog stanja. Pita »hoćete li izdržati«. Odgovor je, kao i budućnost, neodređen, ali ima optimizma. Čita letke nalijepljene na kontejner s vanjske strane. Razmišlja 15-ak sekundi, pogledava svoj ruksak. Polako ga otvara i vadi »Fontana – ledene kocke«. Pruža nam ih jer »evo, da imate«. Šutke zahvaljujemo, iznenađeni ljepotom dirljive geste. Očito je bombonijeru kupio za nekoga drugoga, za nekoga tko mu je vjerojatno osobno mnogo važniji. Tiho odlazi u noć.

Vraćamo se u toplinu kontejnera. Volonter čita zidne novine – nedjeljnu kolumnu kolege Ladislava Tomičića. Oko desetog večernjeg sata navraćaju Urša Raukar i Niko Gamulin. Kratko se zadržavaju. Moraju se odmoriti. Njih čeka dežurstvo u smjeni za koju se ne zna bi li ju trebalo nazvati kasnonoćnom ili ranojutarnjom. Jedan volonter vadi gitaru. Odlučio je čovjek malo zapjevati na dežurstvu. Publika traži pjesmu »Sejmeni dolaze« od Haustora jer baš je ta prigodna. Baš tu ne zna, pa svira »Djevojke u ljetnim haljinama volim«.

Jedina povremeno čangrizava osoba u kontejneru zaključuje da ova baš i nije prigodna. Ipak, nada se da ista pjesma iz istog kontejnera neće biti zapjevana u prigodnijem meteorološkom trenutku, za kakvih šest mjeseci.

Svako malo navrati netko iz »baze«. Vodi se precizna evidencija o dežurstvima, pišu se planovi za buduća dežurstva. Dnevna dežurstva su popunjena. Dolaze često i stariji ljudi, susjedi. Hoće i oni odraditi svoju smjenu. Svako malo povede se i rasprava na temu »kad bi mogli«. Neizrečeni »oni« su policajci. Skoro svi se nadaju da neće baš u njihovoj smjeni, ali svi su svjesni da bi baš u njihovoj mogli. Ipak, u nedjelju navečer zaključak je jednoglasan »neće sad kad je Mesić ovdje«. A ako ništa drugo dežuranje u kontejneru ponekome omogući da se ugodno iznenadi zato što stvari funkcioniraju dobro, baš onako kako bi trebale. Kolegica se, recimo, ugodno iznenadila zato što je čaj i nekoliko sati nakon što je skuhan u njenoj termosici još bio vruć.

Tihomir PONOŠ