Datum objave: 13.2.2010 u 18:03h

Status redovnog profesora vrijedan članaka u turističkom magazinu Croatia Airlinesa

Let u visine arheologinje Sanader

Knjiga »Antički gradovi u Hrvatskoj« – značajno zastupljena u znanstvenom korpusu na temelju kojeg je dobila zvanje redovnog profesora – nastala tako što je Sanader na jedno mjesto skupila članke koje je kroz nekoliko godina redovno objavljivala, ne u uglednim znanstvenim časopisima, nego u turističkom magazinu »In Flight« što ga Croatia Airlines izdaje i dijeli svojim putnicima, što autorica i sama priznaje, objašnjavajući u predgovoru prvom izdanju knjige »Antički gradovi u Hrvatskoj« podrijetlo većine građe.

Govorimo li o znanstvenim rezultatima supruge bivšega premijera Mirjane Sanader, jamačno je da ne odudaraju bitno od rezultata njezinih brojnih kolega na raznim hrvatskim fakultetima. No zato je vrlo znakovit skokoviti uspon do predstojnice Katedre za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju, kao i brzinsko stjecanje statusa redovite profesorice. Prava hajka na arheološku struku nedavno pokrenuta zbog basnoslovnih iznosa ugovora Hrvatskih autocesta s Ministarstvom kulture učinila je svoje pa je za potrebe ovog teksta bilo gotovo nemoguće dobiti iz hrvatske arheološke zajednice vrijednosni sud iza kojeg bi netko stao imenom i prezimenom. Za potrebe ovog članka naš je list kontaktirao desetke osoba, i gotovo sve razgovore – ako bi do njih uopće došlo – obilježila je teška nelagoda i nevoljkost da se kaže bilo što o doktorici Mirjani Sanader, redovnoj profesorici u trajnom zvanju zaposlenoj na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu.

Miljenica studenata

Studenti, međutim, gaje manji zazor prema novinarima, i mahom hvale profesoricu Sanader kao jednu od boljih profesorica na Odsjeku. U razgovoru s većinom njih saznajemo kako je riječ o osobi koja je poznata po tome što će se redovno svrstati uz studente i založiti se za njihove interese; pokušat će ih motivirati da se priključe arheološkim terenskim istraživanjima i izvannastavnim aktivnostima te će im pružiti potporu u provedbi njihovih zamisli i projekata.

– Jedini problem do kojeg bi ponekad znalo doći bila su njena izbivanja s predavanja, koja bi rijetko bila navrijeme najavljena – priča jedan student no dodaje kako se to nikada nije događalo u tolikoj mjeri da bi nastava znatno patila.

– Uostalom, na ovom fakultetu puno je profesora koji su se po tom pitanju ponašali neusporedivo gore od nje – iznosi svoje iskustvo druga studentica, naglašavajući kako je profesoricu Sanader, u aspektu s kojim se studenti susreću u nastavi, moguće opisati samo u pozitivnom svjetlu.

No dublji uvid u rezultate profesoričine znanstvene karijere dovest će krediblitet njene funkcije pod znak upitnika. Naročito uzme li se u obzir činjenica da je početkom 2008. godine izabrana u trajno zvanje redovitog profesora, najviše zvanje koje sveučilišni nastavnik može postići (izuzev titule profesora emmeritusa) i nakon kojega više nitko ne mora preispitivati njegovu znanstvenu i nastavnu produktivnost. Povjerenstvo koje je 2007. godine provjeravalo udovoljava li Mirjana Sanader svim zakonskim te znanstveno-stručnim traženim uvjetima da postane redovita profesorica u trajnom zvanju (činili su ga profesori Petar Selem, Marin Zaninović te akademik Nenad Cambi) u svom izvještaju navodi kako se u radu Mirjane Sanader »vidi neprestani znanstveni i stručni razvitak. Vrlo velika znanstvena i stručna produktivnost koja uvelike nadmašuje zakonom zadane okvire kao i vrsnoća radova govore u prilog tome«. Ipak, pročita li se izvještaj preciznije, u oko upada nekoliko detalja. U svojoj ukupnoj znanstvenoj karijeri Mirjana Sanader objavila je, navodi povjerenstvo, 11 knjiga. Pored doktorata (»Kerber u antičkoj umjetnosti«), objavljenog u Splitu 1986. godine, čak pet knjiga od spomenutih jedanaest zapravo je samo jedna, »Antički gradovi u Hrvatskoj«, čije je prvo izdanje objavljeno u Zagrebu 2001. godine. Ova je knjiga prevedena na engleski, njemački i mađarske te je doživjela još jedno izdanje u Hrvatskoj, što je navedeno kao dodatne četiri knjige.

Popularno-znanstvena razbibriga

S obzirom na njezinu zastupljenost u službenoj bibliografiji, za pretpostaviti je kako se radi o izrazito važnom djelu u karijeri Mirjane Sanader, pa stoga ona postaje još zanimljivija zna li se da je knjiga nastala tako što je Sanader na jedno mjesto skupila članke koje je kroz nekoliko godina redovno objavljivala, ne u uglednim znanstvenim časopisima, nego u turističkom magazinu »In Flight« što ga Croatia Airlines izdaje i dijeli svojim putnicima kako bi kratili vrijeme tijekom leta, što autorica i sama priznaje, objašnjavajući u predgovoru prvom izdanju knjige »Antički gradovi u Hrvatskoj« podrijetlo većine građe. Povjerenstvo zaključuje kako je riječ o vrlo uspješnom amalgamu »znanstvenog i znanstveno-popularnog štiva, prikazanog uz pomoć najmodernijeg grafičkog dizajna«, odnosno o knjizi koja »s lakoćom odgovara svim znanstvenim standardima, funkcionirajući ujedno i kao pouzdan i atraktivan vodič kroz hrvatsku arheološku baštinu«. Autoricu se nadalje hvali što je »uspješno izbjegla i zaobišla sve manjkavosti prijašnjih, sporadičnih pokušaja slične vrste – sitničavo i dosadno nabrajanje ili romantičarski zanos, osmislivši konzistentnu cjelinu koju je potom razložila na pojedine segmente«.

Zanimljivosti tu ne prestaju, pa se tako kao stručni radovi navode članci poput »Knjiga Asseria I. prava je fešta arheologije«, objavljen u Zadarskom regionalu 2003. godine na jednoj stranici, ili »Marija Šmalcelj otišla u mirovinu!«, objavljen u Zagrebu također na jednoj stranici, ovaj put u suautorstvu s Marinom Milićević-Bradač, kolegicom s Odsjeka.

Nakon navedenih još nekoliko uređenih zbornika te niti jednog članka objavljenog u časopisu koji je dio Current Contents (CC), baze podataka koja pokriva sadržaje oko 7.000 najvažnijih znanstvenih časopisa, povjerenstvo zaključuje: »Mirjana Sanader je kako se vidi iz ovog prikaza njene publicističke djelatnosti zabilježila trajan i neprekidan uspon«.

Zlatno doba arheologije

No od sveučilišne funkcije daleko je važniji nevidljivi i teško dokazivi, premda sveprožimući utjecaj profesorice na čitavu struku, pa se tako gotovo u dan može odrediti početak Sanaderičine ere u domaćoj arheologiji. Početkom drugog mandata ministra kulture Bože Biškupića, 2003. godine, počinje i – s navedenim znanstvenim dostignućima iza nje – jačanje utjecaja Mirjane Sanader u arheološkoj struci, ali i općeg jačanja utjecaja arheologa u Hrvatskoj. Te godine počinje stroga primjena Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a time i prilično profitabilna vremena za arheologiju. Od 2003. kad počinje primjena pa sve do početka financijske krize gradilo se izuzetno puno, pri čemu je obveza investitora bila financirati arheološka istraživanja terena na kojem će graditi. Arheologija stoga najednom postaje iznimno profitabilan biznis, a multimilijunski tržišni »kolač« propisanih istraživanja, prevelik je za kapacitete domaćih ustanova pa tako dolazi i do procvata novog oblika poduzetništva. Neke od privatnih firmi koje su od toga odlično profitirale su Kaducej, Kaukal, Neir, Xia-inženjering, Palisada, Arheo plan, Geographica i Geoarheo, angažirane na autocesti, ali i niz drugih lokaliteta. Tipična hrvatska tvrtka za arheološka istraživanja osnovana je unatrag dvije do tri godine, ima temeljni kapital od svega 20 tisuća kuna te dolazi sa splitskog područja. Zanimljiv je i poduzetnički oportunizam osnivača pa, premda su tvrtke visoko specijalizirane za obavljanje arheoloških i geodetskih istraživanja, većina njih u sudskom registru za svaki slučaj ima prijavljen izrazito širok spektar djelatnosti poput trgovine svim zamislivim tipovima roba, gospodarnja otpadom, marketinga, turizma, proizvodnje stolica i suvenira pa čak i pripreme hrane. Teško je reći koliki je bio, ako ga je uopće bilo, utjecaj gospođe Sanader na rezultate natječaja za istraživanja. Nije lako niti ocijeniti što je razlog učestalih smjena na čelu područnih konzervatorskih odjela u posljednjih nekoliko godina, diljem obale, ali naročito u Dalmaciji, gdje su danas u praktički svim važnijim uredima umjesto konzervatora na čelu arheolozi.

Smjene u muzejima

Još čudnije stvari dogodile su se po arheološkim muzejima, pa su tako na čelo oba splitska arheološka muzeja unatrag nekoliko godina postavljeni bliski suradnici Mirjane Sanader na projektu »Rimski vojni logori u Hrvatskoj – Tilurij« Zrinka Buljević i Tomislav Šeparović. Šeparović je na mjesto centralnog arheološkog muzeja u Hrvatskoj, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika došao nakon što je prethodni ravnatelj, Ante Milošević, naumio pokrenuti opsežan projekt istraživanja doline rijeke Cetine uz inozemnu financijsku podršku. No u dolinu Cetine spada i mjesto Gardun, odnosno logor Tilurij, životni projekt gospođe Sanader. Ravnateljeva kobna greška bila je u tome što je, očito pogrešno procijenivši situaciju, Mirjani Sanader ponudio – suradnju. Ona je pak tu ponudu odbila uz objašnjenje kako njoj sredstva ne trebaju, a Miloševićeva profesionalna karijera od tada je naglo krenula nizbrdo. Neobične stvari događale su se i u pulskom Arheološkom muzeju Istre, gdje je 2006. godine na čelo došla Kristina Džin, inače kći nekadašnje ministrice kulture Vesne Girardi-Jurkić, koja je doktorski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisala upravo pod mentorstvom gospođe Sanader. Samo dvije godine kasnije Džin je ipak razriješena, nakon policijske intervencije zbog nezakonitih radnji te nakon što su se djelatnici muzeja kolektivno pobunili protiv nje optuživši je za samovoljno donošenje odluka, nepoštovanje zakona, prikrivanje informacija i ignoriranje odluka Upravnog vijeća. Što se pak glavne misije arheologinje Sanader tiče, istraživanja vojnog logora Tilurij, svakako je indikativna spremnost s kojom doista najrazličitije ustanove u Hrvatskoj već godinama spremno i dosljedno financijski prate istraživanja, neovisno o činjenici da je i sama Sanader u jednom intervjuu izjavila kako u Tiluriju ne treba očekivati senzacionalna otkrića.

Milijuni za Gardun

Što se tiče dotacija Ministarstva kulture od 2003. godina na ovamo, lokalitet Gardun u samom je vrhu arheoloških prioriteta. Filozofski fakultet u Zagrebu u ovoj je godini jedina ustanova koja je primila 150 tisuća kuna za arheološko istraživanje nekog lokaliteta. No prethodnih godina izdvajanja za Gardun povremeno su se kretala i do iznosa od nekoliko stotina tisuća kuna, a rekord iz 2005. godine je 650 tisuća. Ministarstvo je od 2003. godine na ovamo za Gardun izdvojilo više od dva milijuna i dvjesto tisuća kuna. No taj novac nije i jedini izdvojen za taj lokalitet, novac je izdvajalo i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, ali na razne načine sudjelovala je i lokalna zajednica, pa čak i Hrvatska vojska. U jednom od svojih posljednjih brojeva tjednik Feral Tribune donio je priču o tome kako Splitsko-dalmatinska županija iz proračuna za 2007. godinu izdvojila 250 tisuća kuna za renoviranje škole u Gardunu, izbrisane iz evidencije Ministarstva znanosti zbog premalo učenika. Glavna funkcija objekta bila je da služi kao spremište Mirjani Sanader i njezinoj ekipi arheologa. Prema procjenama pojedinih stručnjaka, ukupna cijena projekta Tilurija realno bi iznosila osjetno više od deset milijuna kuna.

Hrvoje KREŠIĆ, Miroslav ZEC