Više od tisuću gledatelja na večeri tajlandskog boksa u »Bogaloo«-u

Grubi momci, žestoki udarci i – navijanje

Uz profesionalnog voditelja, kokice, pivo, bjesomučno navijanje, poplave udaraca, trenere koji dovikuju upute i dramatične pauze između rundi – atmosfera koja se ni po čemu nije razlikovala od američkih filmova

Pokazan interes za ovakav vid zabave - detalj sa borbe * O. ALUJEVIĆ

ZAGREB – Više od tisuću gledatelja prisutnih u nedjelju navečer u klubu »Bogaloo« natiskalo se oko ringa postavljenog u sredinu dvorane. Željni su žestokih borbi, i snažnih udaraca, a nadaju se da će to vidjeti upravno na četvrtoj »Bilić-Erić Fight Night«, večeri tajlandskog boksa. Uz profesionalnog voditelja, kokice, pivo, bjesomučno navijanje gostiju, povremene poplave udaraca, trenere koji sa strane dovikuju upute i dramatične pauze između rundi, atmosfera se ni po čemu nije razlikovala od američkih filmova. Od prvih – ponešto mlakih – borbi, do žestokih predstava koje su priredili poznati borci kao što je Emil Zoraj, uzbuđenja nije manjkalo, a čim bi udarci jače zapljuštali, dvorana bi se naglo usijala. Osam borbi održano je po K-1 pravilima, što konkretnije znači tri runde po tri minute, te zabranu udaraca laktovima, u potiljak i genitalije. Nakon što su sudionici predstavljeni publici, u ring su, svaki uz svoju glazbu i u svom kutu, ušli Hrvoje Crnić i Danijel Šimundić. Zanimljivo je da je događaj privukao i veliki broj dama, od kojih su mnoge bacale poglede na gipke torzoe i snažne mišiće dobro građenih boraca. Neki su poveli i dijete a, iako je većina gostiju, sudeći po poznavanju boraca i fizionomijama, i sama na neki način povezana s borilačkim sportovima, našlo se tu i iskrenih znatiželjnika. Nezaobilazni dio publike činili su visoki, krupni i obrijani momci s debelim zlatnim lancima oko vratova.

Čim je sudac dao znak za početak borbe, nastala je mukla tišina isprekidana tek povremenim povicima i tapkanjem boraca po ringu. »'Ajmo Šima!«, prolomilo bi se tu i tamo, no premda su obojica bili prvaci Hrvatske, veći dio meča kao da su izbjegavali oštar sukob. Tek je treća runda bila nešto žešća, Šimundić je završio i na podu, te su suci lako pobjedu dodijelili Crniću. Slično je bilo i u meču Marija Valentića i Nenada Šančića, no zato je treća borba, u kojoj je Marko Kutleša pobijedio Darka Derića iz Prijedora, bila nešto bolja. Najneizvjesnija borba večeri odvila se između Zagrepčanina Srđana Špirka i Dušana Kojića iz Banja Luke – unatoč žestokom uzajamnom mlaćenju, ni nakon tri runde pobjednik nije bio jasan, te su suci odlučili da se održi i četvrta runda. Nakon nekoliko jačih serija izdržljiviji je bio Špirk, a obojica su ring napustili krajnje iznureni. Dobru borbu pružili su i Hrvoje Kišiček te Srđan Brezar. Naime, prethodni borci su učestalo ulazili u klinč, a poneki doslovce bježali po ringu, što je bilo dosadno i neatraktivno.

U šestom meču sukobili su se crnoputi Stephane Elong i Zoran Majkić. Elong je »coolerski« paradirao pri ulasku u ring, no premda gotovo dvostruko veći, protiv Majkića nije imao šansi. Agresivnim pristupom Majkić je protivnika doslovce »slistio«, pa je Elonga u par navrata morao spašavati sudac. Borba je završena tehničkim nokautom tijekom druge runde, nakon što se Belgijanac tri puta našao na tlu. Vrlo neujednačen bio je i meč Marina Došena i Mohameda Benyaicha. Marokancu nije pomogao ni trener koji je konstantno dovikivao upute »telegramskim« ritmom. Došen, koji je u ring ušao praćen Thomsponovim »Dolaskom Hrvata« protivnika je pregazio rafalnim šaketanjem, praćen brutalnim podvici iz publike poput »Slomi mu kičmu« ili »Ubij ga«. U posljednjem meču, nimalo neočekivano, Zoraj je bez problema pobijedio Nikolu Petrovića. Kuriozitet ili ne, ali u svih osam mečeva pobijedili su favoriti, borci s plavim rukavicama. Sve u svemu, ova manifestacija pokazala je da u Zagrebu i te kako ima publike za ovakav tip zabave, voljne da plati i relativno skupih stotinu kuna.

Jerko BAKOTIN