Datum objave:
27.1.2010 u 18:53h
Za socijalno vijeće izrađena studija »Socijalna slika Zagreba 2008.«
Kvaliteta života u Zagrebu daleko iznad hrvatskog prosjeka
Gotovo svaki trinaesti stanovnik koristi barem jedno od prava iz sustava socijalne skrbi. Prosječan Zagrepčanin živi u stanu površine 66 m2 koji dijeli s još dva sustanara
Bečani 18 puta više odlaze u muzeje
Studija sadrži Eurostatovu usporedbu Zagreba i ostalih srednjoeuropskih metropola po osnovnim indikatorima kvalitete života. Prosječan stanovnik Beča živi u dvostruko više »kvadrata« od prosječnog Zagrepčanin. Ali, u austrijskoj metropoli svega 20,7 osto građana živi u vlastitom stanu, dok u Zagrebu stan posjeduje 83 posto stanovnika. Prosječan Zagrepčanin posjeti muzej 0,3 puta godišnje, dok Bečanin to napravi 5,5 puta.
ZAGREB – Svaki četvrti stanovnik Zagreba je umirovljenik, a gotovo svaki trinaesti koristi barem jedno od prava iz sustava socijalne skrbi. Prosječan Zagrepčanin živi u stanu površine 66 m2 koji dijeli s još dva sustanara, te ima oko 22,9 m2 za svoju vlastitu upotrebu, što je dvostruko manje od prosječnog stanovnika Beča koji za sebe na raspolaganju ima čitavih 45 m2 stambenog prostora, ali više od stanovnika Praga koji raspolaže s tek 18 m2. Sve su to neki od podataka iz studije »Socijalna slika Zagreba 2008.« izrađene za potrebe Socijalnog vijeća Grada Zagreba, a koja je jučer prezentirana u prostorima Tribine Grada Zagreba. Studija pruža opsežne podatke o stanovništvu, kućanstvima i obiteljima, stambenom standardu, odgoju i obrazovanju, zaposlenosti te zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, a svrha je uspostaviti kontinuirani sustav praćenja socijalnog sektora te olakšati planiranje socijalnih intervencija. Općenito, može se reći kako je kvaliteta života u glavnom gradu bitno veća od hrvatskog prosjeka te većine županija, dok je u pojedinim pokazateljima usporediva s gradovima zemalja koje su već dugo vremena članice Europske unije.
Unatoč tome, Zagreb obiluje ozbiljnim problemima i zabrinjavajućim trendovima, kao što je starenje stanovništva, te je jasno da će biti potrebno još više pojačati pronatalitetne mjere, kako na gradskoj, tako i na državnoj razini. Brak se sklapa nakon tridesete godine, a dominantne su obitelji s manjim brojem djece. Ne pomažu ni cijene novoizgrađenih stanova, koje su čitavih 13 posto više nego li u ostatku države. Sve veću poteškoću predstavlja nedostatak adekvatne skrbi za starije osobe, a unatoč velikim naporima aktualne uprave, 2008. godine gotovo 1.200 djece ostalo je bez mjesta u vrtiću uslijed nedostatka prostora. Broj nezaposlenih razmjerno je nizak, ali zabrinjava činjenica da je među njima sve više i više mladih osoba. Sve veći problem je i to da se konstantno povećava udio osoba koje rade za plaću nižu od prosjeka.
Unatoč svemu, još nema pojačanog pritiska na Centre za socijalnu skrb, ali nevladine organizacije koje dijele humanitarnu pomoć bilježe rast zahtjeva. Nažalost, prošle godine javnost je na tužan načina bila upoznata i sa sve izraženijim problemom nasilja među mladima. Veliki problem je neusklađenost socijalne zaštite na gradskoj i državnoj razini, rezultat čega je da postoje kategorije stanovništva koje su toliko dobro zaštićene da im se ponekad i ne isplati zapošljavati. S druge strane, postoje socijalno ugroženi koji nemaju nikakvu zaštitu, kao što su samci, osobe koje ne dobivaju redovito plaću, osobe s psihičkim poteškoćama ili roditelji koji ne dobivaju alimentaciju.
Jerko BAKOTIN
