Europski sud odlučuje krši li hrvatska konvenciju o ljudskim pravima

Vladini posebni kriteriji dopuštaju diskriminaciju vjerskih zajednica

Dučić: Uvesti »crkveni porez«

Žao nam je da smo Hrvatsku morali tužiti Europskom sudu, no nismo imali drugog izbora nakon što nas je odbio i Ustavni sud. Želimo samo da se zakon o pravima vjerskih zajednica u potpunosti poštuje – kaže Mario Dučić, predsjednik Hrvatske kršćanske koalicije i pastor Crkve cjelovitog evanđelja.

Pojašnjava da su žrtve diskriminacije njegova djeca, kao i djeca svih vjernika njegove Crkve, koja sjede u školskim hodnicima dok se u njihovim razredima drži nastava katoličkog vjeronauka. Vjernici zajednica koje nemaju ugovor s Vladom brak moraju sklopiti pred matičarem jer im se onaj sklopljen u njihovoj crkvi ne priznaje. Ne dobivaju ni financijsku potporu države. Najpravednije bi bilo, smatra Dučić, da Hrvatska, poput Njemačke, uvede »crkveni porez«.

Tako bi građani mogli odlučiti koja će vjerska zajednica dobiti njihovu financijsku potporu ili pak taj novac žele dati u humanitarne svrhe.

ZAGREB – Je li hrvatska vlada uspjela uvjeriti Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu da ne krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima iako tri registrirane vjerske zajednice reformacijsko-protestantske orijentacije ne mogu poučavati vjeronauk u školskim i predškolskim ustanovama, iako je njihovim službenicima zabranjen pristup zdravstvenim ustanovama, ustanovama socijalne skrbi, kaznionicama i zatvorima te iako članovi ovih vjerskih zajednica ne mogu sklopiti pravovaljani brak u svojoj crkvi – moglo bi se vrlo skoro doznati.

Sud u Strasbourgu idućih će mjeseci obznaniti svoju odluku poštuje li Hrvatska jednakopravnost svih vjerskih zajednica ili neke od zajednica diskriminira, jer je predmet u kojem to ispituje pri kraju. Još tijekom ljeta u Strasbourg su stigla očitovanja »tužitelja i tuženika« – triju vjerskih zajednica i Vlade – koja Europski sud uvijek traži prije no što donose svoj pravorijek.

Tužbu u kojoj tvrde da Hrvatska ne poštuje prava svih vjerskih zajednica, Europskom sudu prošle su godine podnijele tri registrirane zajednice – Savez crkava »Riječ života«, Crkva cjelovitog evanđelja te Protestantska reformirana crkva u Republici Hrvatskoj – i to nakon što su pravdu godinama bezuspješno tražile kod domaćih institucija.

U obrazloženju tužbe navedeno je da hrvatski Ustav propisuje da su »sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države« te da mogu »javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države«, no da su Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica iz 2002. godine ova prava ograničena. Ovaj je zakon, naime, odredio da prava mogu ostvariti samo one vjerske zajednice koje zaključe ugovor s Vladom.

Iduća je »kvaka« da takav ugovor ne može dobiti svaka registrirana vjerska zajednica, nego je Vlada, koncem 2004. godine, odlučila definirati posebne uvjete koje za to moraju ispuniti. Sročila ih je, ne u pravnom aktu, nego u dokumentu nazvanom jednostavno »Zaključak«.

Prema ovom zaključku, vjerska zajednica mora dokazati da je na području Republike Hrvatske djelovala na dan 6. travnja 1941., da je nakon toga kontinuirano postojala te da broj njezinih vjernika prelazi brojku od šest tisuća prema posljednjem popisu stanovništva. Ako ne ispunjava ove uvjete, onda mora dokazivati da se »radi o povijesnoj vjerskoj zajednici europskog kulturnog kruga«.

No, ni to nije sve, nego se u provedbi ovog zaključka pokazalo da Vlada vrlo »šareno«, odnosno nedosljedno primjenjuje kriterije koje je sama zadala.

Tako je s trima zajednicama – Savezom crkava »Riječ života«, Crkvom cjelovitog evanđelja te Protestantskom reformiranom crkvom u Republici Hrvatskoj – početkom 2005. odbila sklopiti ugovor, obrazloživši da ne zadovoljavaju ni jedan od propisanih uvjeta.

No, prije toga ugovore je zaključila s mnogim vjerskim zajednicama koje su puno »mlađe«, koje imaju znatno manje vjernika i koje sigurno ne pripadaju »europskom kulturnom krugu«.

Ugovor s Vladom ima, primjerice, Bugarska pravoslavna crkva, osnovana 2000. godine, s osam članova, Makedonska pravoslavna crkva iz 2001. koja broji 211 članova te mnoge druge zajednice – Kristova crkva, Evanđeosko-pentekostna crkva, Savez Pentekostnih crkava u RH, Savez baptističkih crkava, Kristova crkva, Kršćanska adventistička crkva, Reformni pokret adventista sedmog dana i Starokatolička crkva, koje također nisu ni tražene starosti niti okupljaju dovoljno vjernika.

Tri »zakinute« vjerske zajednice u rujnu 2005. od Ustavnog su suda zatražile ocjenu ustavnosti Vladinih kriterija za sklapanje ugovora, no ustavni su se suci »izvukli« obrazloženjem da nisu za to nadležni budući da je, objasnili su, Vlada uvjete definirala u »zaključku«, a ne u »propisu«.

Vesna ROLLER