Roditelji Riječanke liječene na Rabu nezadovoljni nadzorom u bolnici

Pacijentica zatrudnjela u psihijatrijskoj ustanovi

Pacijente se nadzire, kaže ravnateljica dr. Vesna Šendula Jengić, ali ukazuje i da je riječ o ustanovi otvorenog i mješovitog tipa

Ljubičić: Spolni kontakt rizik svakog miješanog odjela

Na brojnim psihijatrijskim odjelima postoje susreti muškaraca i žena, i spolni kontakt je rizik svakog odjela koji ima miješanu populaciju pacijenata, drži predstojnik Klinike za psihijatriju u KBC-u Rijeka, prof. dr. Đulijano Ljubičić. On također kaže da se na njegovoj klinici emotivne veze među pacijentima posebno prate, a po potrebi pacijenti se razmještaju. Kao član Povjerenstva za prekid trudnoće KBC-a Rijeka, drugostupanjskog tijela koje odlučuje o prekidima trudnoće nakon što je istekao zakonski rok za pobačaj, Ljubičić kaže da se slučajevima trudnih pacijentica s duševnim bolestima susreće pet do deset puta godišnje. Ukoliko su takve trudnoće ocijenjene kao normalne, govori Ljubičić, one se nastoje održati.

RIJEKA – Ona ima 37 godina, visoko je obrazovana, majka je malodobnog djeteta i ima psihijatrijsku dijagnozu. Nije joj oduzeta poslovna sposobnost. U vrijeme boravka u psihijatrijskoj ustanovi, u kojoj se još uvijek nalazi, ostala je u drugom stanju. Odlučna u namjeri da postane ponovo majka, svoju trudnoću nije otkrila liječnicima te ustanove, kao ni svojoj obitelji. Od ranije se nalazi pred rastavom braka u kojem je rođeno njezino prvo dijete. Trudnoća je nedavno otkrivena i pacijentica se nalazi u petom mjesecu, međutim odbija otkriti identitet oca, a njezina obitelj, točnije roditelji, su konsternirani, ne žele da njihova kći rodi dijete za koje misle da će u jednom trenutku morati skrbiti. Za cjelokupan događaj okrivljuju bolnicu te su, iako žele za javnost ostati anonimni, s cijelim je slučajem upoznali našu redakciju.

Premda je dobro upućena u ovu priču, dr. sc. Vesna Šendula Jengić, ravnateljica Psihijatrijske bolnice Rab u kojoj se još uvijek nalazi spomenuta pacijentica, pozivajući se na prava svojih pacijenata ne želi komentirati konkretan slučaj. Prema njezinom mišljenju, riječ je o trudnoći koja je po svom pravu jednaka trudnoći bilo koje druge pacijentice s bilo kojom drugom kroničnom bolešću, a s obzirom da u slučaju psihijatrijske dijagnoze nije oduzeta poslovna sposobnost, pravo takve pacijentice da bude majka, nitko ne može osporiti.

– Svaka osoba kojoj nije oduzeta poslovna sposobnost ima pravo planirati svoje potomstvo, ima pravo na rađanje kao i na slobodu izbora. To su temeljna ljudska prava. Ukoliko se radi o oduzetoj poslovnoj sposobnosti, staratelj je taj koji sudjeluje u donošenju odluke o rađanju djece, a kada se radi o djelomično oduzetoj poslovnoj sposobnosti, institucija staratelja se može primijeniti samo na aktivnosti koje ta osoba nije u stanju obavljati, a takvo se derogirano pravo mora prema Obiteljskom zakonu taksativno navesti, objašnjava Šendula Jengić.

Psihijatrijska bolnica Rab, bolnica je otvorenog i mješovitog tipa u kojoj žene i muškarci borave na istom prostoru, što znači da se u svakodnevnom boravku pacijenti i pacijentice slobodno susreću i dolaze u kontakte. Na odjelima odvajaju muške i ženske sobe. Osim posjeta i mobitela kontakt s vanjskim svijetom pacijentima omogućavaju tri telefonske govornice na bolničkom lokalitetu. Ukoliko se primijeti bilo kakav oblik ponašanja pacijenta koji može dovesti do spolnog kontakta u bolnici, ravnateljica Psihijatrijske bolnice na Rabu tvrdi da takve pacijente osoblje bolnice posebno prati i nadzire. Šendula Jengić dodaje da je uz druge specijaliste ženskom dijelu populacije bolnice na raspologanju ginekolog iz Raba. U pravilu, pacijentice za koje je procijenjeno da to mogu, liječnicima ustanove prijavljuju svoj ginekološki status, a to onda može biti indikacija za posjet ginekologu. Inače, niti jedna od šest psihijatrijskih bolnica u Hrvatskoj nema zaposlenog ginekologa.

Šendula Jengić upozorava da je u slučaju trudnoće kod osobe s psihijatrijskom dijagnozom liječnik dužan upoznati osobu sa svim eventualnim rizicima takve trudnoće s obzirom na bolest i njezino liječenje. Kad je riječ o terapiji, u ovom trenutku niti jedan poznati medikament koji se primjenjuje u terapiji psihičkih bolesnika – izuzev litija koji se više gotovo ne koristi – nema dokazan negativan utjecaj na razvoj i zdravlje ploda.

– Takvu trudnoću je uz redoviti nadzor moguće održati, a osobe s duševnim smetnjama mogu biti vrlo odgovorne i privržene majke. Primjeri zlouporabe majčinstva u takvim su slučajevima vrlo su rijetki, ističe Šendula Jengić.

Psiholog u istoj bolnici Gordan Bošković objašnjava da osobe s psihijatrijskim poremećajima nerijetko imaju poteškoća u pristupu informacijama o kontracepciji što se također može gledati kao uzrok većeg broja neplaniranih i neželjenih trudnoća. Osobe s duševnim smetnjama, prema njegovim riječima, u značajnoj mjeri ne vode računa i nemaju redovite ginekološke preglede te često nisu upoznate s relevantnim rizičnim čimbenicima.

– Također, takve osobe često nemaju primjerenu podršku partnera ili obitelji u odnosu na tzv. normalnu ili nepsihijatrijsku populaciju. Stoga ovo pitanje pred društvo u cjelini postavlja nove zahtjeve s kojima se moramo suočiti i dati odgovore, zaključuje Bošković.

Barbara ČALUŠIĆ

Snimio Marin ANIČIĆ