Dr. Ivica Vilibić o posljedicama sve viših temperatura mora

Jadran nikad topliji

Najtoplije oko Arktika

Klimatolozi za porast temperature u oceanima krive kombinaciju prirodnog fenomena El Nina i globalnog zatopljenja koje je skrivio čovjek.

Tako se ovoga ljeta moglo bez problema plivati na sjeveroistočnim američkim obalama Atlantika, jer je temperatura mora ispred plaža u Maineu dosezala ugodnih 22 stupnja. U vodama Meksičkog zaljeva, gdje toplo more potiče stvaranje uragana, temperatura oceana kreće se oko 32 stupnja. Većina vodene površine na sjevernoj hemisferi ima višu temperaturu od normalne. Američki centar navodi da je temperatura mora na Mediteranu za stupanj i pol viša od uobičajene. Isto vrijedi i za Tihi i Indijski ocean. No najviše povećanje temperature zabilježeno je oko Arktika. Temperaturni rekordi na morima i oceanima zlokobniji su znak globalnog zatopljenja od porasta temperatura zraka jer se more sporije zagrijava i ne hladi se tako lako, kažu klimatolozi. (Hina/AP)

Najalarmantnija posljedica porasta temperature mora, čemu je razlog globalno zatopljenje, nisu nove vrste živih organizama u Jadranu koliko činjenica da najnovije klimatske prognoze govore da bi se do 2100. godine razina mora mogla podići za metar. Uz to, i lokalne nevere mogu biti sve jače. Tvrdi to u razgovoru za naš list dr. sc. Ivica Vilibić, znanstveni savjetnik Laboratorija za fiziku mora pri splitskom Institutu za oceanografiju i ribarstvo.

Nedavno je objavljena informacija američkoga Nacionalnog klimatološkog centra da je, od 1880. godine, odnosno od kada postoje mjerenja, ove godine zabilježena najviša prosječna temperatura oceana – od čak 17 stupnjeva Celzijevih.

Što to zapravo znači?

– To je relevantnija informacija za same klimatske promjene nego kad se govori samo o temperaturi atmosfere. Jer kada se more ugrije, odnosno ocean, koji se sporije grije i sporije gubi toplinu, on će puno jače i dugotrajnije utjecati na procese u atmosferi i klimu općenito. To bi mogao ujedno biti i dobar indikator antropogenih klimatskih promjena koji govori da globalno zatopljenje nije samo prirodni proces, nego i posljedica ljudskog utjecaja putem pojačanog ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu.

Je li taj porast svugdje ujednačen?

– Globalna temperatura mora je najviša, ali još više zabrinjava činjenica da taj porast temperature mora nije svugdje isti, nego je najveći na Arktiku, na ledenom području Grenlanda, gdje postoje ledenjaci. Zbog toplijeg mora, čija je temperatura na nekim mjestima i za desetak stupnjeva viša od uobičajene, ti ledenjaci se još brže otapaju. Kao posljedicu imat ćemo porast slatkih voda u oceanima, podizanje razine mora te promjene strujanja u oceanima koje mogu izrazito djelovati na klimu, napose u Europi.

Kako će se to odraziti na Jadran?

– Osim navedenih područja, porast temperature mora je zabilježen i u cijelom Sredozemlju, koje je ovog ljeta toplije u prosjeku za dva do tri stupnja. Isto se odnosi i na Jadransko more. S višom temperaturom mora ide i veće isparavanje pa meteorološki događaji mogu biti jači. To je jedna od posljedica. Primjerice, oluje i nevere će biti jače, a to se vidjelo posljednjih nekoliko godina kada su se u nekim manjim područjima događale ekstremne nevere koje su lokalnog karaktera, ali je padalo i više od 150 milimetara kiše u jednom danu. Dakle, ti ekstremni događaji jedna su od posljedica porasta temperature mora.

Druga posljedica je što temperatura mora djeluje na živi svijet. Ne samo na ribe, nego i na druge organizme, osobito u plićacima. Svaki organizam ima neki svoj raspon temperatura koje su povoljne za njegovo postojanje i razmnožavanje. S porastom temperature mora, u Jadran ulaze vrste organizama iz tropskih i suptropskih mora. Nađene su razne ribe, ali i invazivne alge, poput caulerpe taxifolije i caulerpe racemose, koje se bolje i više šire u toplijim morima.

Treća stvar jest da porast temperature Jadrana uzrokuje porast razine mora. More se zagrijavanjem širi i taj efekt će, procjenjuje se, u sljedećih sto godina globalno iznositi 20 do 30 centimetara. To možda ne zvuči puno, no nije baš ni malo. Nije teško zamisliti crpke za vodu pokraj Dioklecijanove palače, čiji su podrumi ispod razine mora.

Koliko je to zabrinjavajuća informacija?

– Taj efekt podizanja razine mora, koji zajedno s globalno ubrzanim otapanjem ledenjaka može, prema najnovijim procjenama koje su još uvijek nesigurne, ići i iznad metra do 2100. godine, o čemu govore najnovija istraživanja i mjerenja debljine i veličine svjetskih ledenjaka. To je na neki način upozoravajuća informacija i za Hrvatsku, osobito za obalna mjesta i gradove. Zamislite deltu Neretve kada se digne razina mora. Nestaju sve mandarine jer će zemljište biti zaslanjeno ili pod morem ako se ostvari ovaj scenarij, a i sve ostale poljoprivredne kulture su ugrožene.

U Jadranu su posljednjih godina pronađene i neke nove vrste riba. Ima li to veze sa zagrijavanjem našeg mora i hoće li te nove vrste eventualno ugroziti postojeće?

– Ne znamo hoće li nove vrste ugroziti postojeće vrste koje danas žive u Jadranskom moru. Flora i fauna se prilagođavaju uvjetima u okolišu. Ako temperatura cijelog Jadrana poraste za još koji stupanj zbog pojačanog zagrijavanja i ulaznih toplih struja, sigurno će biti sve više tih riba iz toplijih mora koje se, jednog dana, možda mogu tu i naseliti. To isto nije tako bliska budućnost.

A kakva nam je, u tom smislu, bliska budućnost?

– Do sada smo registrirali samo da su te nove vrste riba primijećene, kao kuriozitet, ali se one ne love svaki dan u tonama. Još uvijek su to iznimke, a dok se promijeni cijela flora i fauna treba proći jako puno vremena. Ništa u prirodi ne ide brzo. Veći je problem izlov riba nego dolazak tih vrsta. To će možda biti značajno za 100 godina ako se promijeni flora i fauna, ali ako Talijani nastave ovako loviti ribu, mi također onda imamo veći problem. To je stvar koja puno brže djeluje na riblji fond nego sama pojava novih vrsta.

Sanja VUKČEVIĆ