Dejan Vinković, astrofizičar čiji je rad objavljen u časopisu »Nature«

Ne želim primiti nagradu Primorčeva ministarstva

Dobra je ideja da se financijski nagrade sredine koje se istaknu nekim svojim rezultatom, međutim loše je kada jedan od kriterija postane i pritisak na Ministarstvo kroz medije. Stoga ne mogu primiti tu nagradu (deset tisuća kuna) jer se dosad nije odgovorilo na pitanje koji su to časopisi koji dobivaju nagradu

Ovdje je najvažnije da imate papir, a što stoji iza tog papira nikog nije briga – Dejan Vinković

Nezdravi temelji sustava

– Doktorirao sam u SAD-u i nakon toga proveo četiri godine na prestižnom Institutu za napredna istraživanja u Princetonu. Dijelim frustracije gotovo svih znanstvenika povratnika u Hrvatsku, jer se susrećemo s problemima koji su vezani uz činjenicu da sustav znanosti i obrazovanja ne funkcionira na zdravim temeljima. Ovdje je najvažnije da imate papir, a što stoji iza tog papira nikog nije briga. Pa tako imamo strategije koje nitko ne provodi, imamo javna sveučilišta koja troše golem državni novac, a ponašaju se »autonomno«, imamo titule i diplome koje su puka formalnost jer iza njih ne stoji znanje, imamo reforme koje nitko ne želi provesti, pa u konačnici imamo znanje koje nije roba.

Dejan Vinković, profesor astrofizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilista u Splitu, posljednji je hrvatski znanstvenik koji je objavio rad u vjerojatno najvažnijem svjetskom stručnom znanstvenom časopisu, Natureu. Vinković je nakon diplome na zagrebačkom PMF-u otišao na poslijediplomsko školovanje u SAD, gdje je radio na uglednom Sveučilištu Princeton, nakon čega se vratio u Hrvatsku. Poseban fokus njegovog istraživanja je način na koji se formiraju planeti, čime se bavi i u radu objavljenom u Natureu. Kako je za svakog znanstvenika objavljivanje rada u Natureu izrazito dostignuće, bio je to i više nego dovoljan povod za razgovor s mladim hrvatskim astrofizičarem.

Prašina u kometu

Čime se, u najkraćim crtama, bavi vaše posljednje istraživanje, objavljeno u Natureu? Čime ste zaintrigirali urednike?

– Ovim istraživanjem otvorio se još jedan pogled na uvjete koji vladaju oko mladih zvijezda u trenutku kada se planeti tek počinju formirati. Astronomi koriste razne načine kako doći do tih podataka, pa tako proučavaju meteorite i komete jer u njima postoji materijal koji se nije mijenjao još od doba formiranja Zemlje, ili pak teleskopima promatraju protoplanetarne diskove, kako se naziva gusti oblak plina i prašine koji kruži oko mladih, tek formiranih zvijezda. Jedna od nepoznanica je kako točno sitna prašina, veličine dima cigarete, putuje i živi unutar takvog diska. Upravo sljepljivanjem tih stinih zrnaca nastaju stjenovite gromade koje su početak formiranja planeta. U svom istraživanju otkrio sam mehanizam kojim se prašina izložena u neposrednoj blizini zvijezde visokim temperaturama od oko 1.000 C pomakne u hladnije dijelove diska podalje od zvijezde.

Radi se o važnom otkriću jer ne samo što time imamo novu spoznaju koja sve prašina sudjeluje u procesu formiranja planeta, nego i kako je moguće da takva prašina završi u kometu koji se sastoji uglavnom od leda. Upravo mogućnost da ovime objašnjavamo taj fenomen sastava kometa privlači i najviše pažnje i to je i zaintrigiralo urednike Naturea.

Je li objavljivanje rada u Natureu vrhunac vaše dosadašnje znanstvene karijere?

– U neku ruku jest vrhunac dosadašnje karijere što se tiče znanstvenih rezultata, međutim u praksi puno veći utjecaj na moju karijeru ima projekt koji sam pokrenuo po povratku u Hrvatsku.

Ubrzanje računalnih aplikacija

Čime ste se dosad bavili? Je li ovaj rad nastavak nekih pri

jašnjih istraživanja ili je nešto samostalno i novo?

– Naime, Nacionalna zaklada za znanost financira mi projekt izgradnje kompjutorskog klastera kojim eksperimentiramo s najnovijom tehnologijom korištenja grafičkih procesora kao modula za ubrzanje računalnih aplikacija. Projekt radim u suradnji s astrofizičarem Mariom Jurićem iz Princetona, a imamo i čitav niz partnera iz Hrvatske i svijeta. Još važnije, povezujemo se i s industrijom. Svima njima je jako zanimljivo isprobati mogu li se uistinu njihove simulacije i računalni algoritmi bitno ubrzati pomoću jeftinih grafičkih kartica. Astrofizika je samo jedna od tema kojom se bavimo na tom računalu. U neku ruku, taj projekt rezultat je mojeg afiniteta prema interdisciplinarnosti, pa mi je recimo zadnjih nekoliko publikacija izašlo u suradnji s biologom u Španjolskoj, a proučavali smo utjecaj gravitacije na evoluciju paukova. Prije toga objavio sam jedan meni jako simpatičan rad iz socioekonomije s kolegom u Francuskoj, a unutar astrofizike šaram kroz nekoliko poddisciplina.

U prirodnim znanostima na europskom dnu

Privlači li mlade danas »ozbiljna« znanost? Radi li se s njima na odgovarajući način?

– Ne radi se na odgovarajući način. Ali tu dolazimo dijelom i do globalnog problema pada zanimanja mladih za znanost i tehnologiju. No, dok razvijene zemlje shvaćaju da su u problemima i pokušavaju mijenjati trendove u nastavi, kod nas se radi inercijom koja vodi samodestrukciji.

Znanost se mladima prezentira kao nešto gotovo mitološko, nešto teško, komplicirano, pa shodno tome ne razumiju čemu to uopće služi u njihovom svakodnevnom životu, pa zaključuju da nije ni potrebno financirati, a još manje da je to nešto čime bi se i oni mogli baviti. Kao prvi jednostavan korak, trebalo bi početi učiti buduće nastavnike novim metodama rada, širiti im vidike. Ali to košta, traži resurse. A kako to postići i mijenjati trendove kada dnevna politika nema niti svijesti niti hrabrosti reći da postoje prioriteti i da su prirodne znanosti i razvoj novih tehnologija apsolutni prioritet ove države.

Rezultat je taj da imate društveno humanističke smjerove koji podižu statistiku visokoobrazovanih, a broj diplomiranih u prirodnim znanostima nam je europsko dno i stagnira još od 1990.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nagrađuje hrvatske znanstvenike koji objave rad u Natureu svotom od deset tisuća kuna. Hoće li vam ovi novci dobro doći?

– Dobra je ideja da se financijski nagrade sredine koje se istaknu nekim svojim rezultatom, međutim loše je kada jedan od kriterija postane i pritisak na Ministarstvo kroz medije.

Stoga ne mogu primiti tu nagradu jer se dosad nije odgovorilo na pitanje koji su to časopisi koji dobivaju nagradu i zašto baš ti časopisi. Mogao sam ovo objaviti u najboljem časopisu iz astrofizike i astronomije i nikog ne bi bilo briga.

Razgovarao Hrvoje KREŠIĆ,

Snimio Darko JELINEK