Datum objave:
27.4.2009 u 08:01h
Pogrešne tvrdnje niza hrvatskih zagovarača plaćanja studija
Brojne europske države ipak bez školarine
U Sloveniji 2007. zbog studenata »pao« ministar
Situaciju u Sloveniji opisao nam je Rastko Močnik, poznati sociolog i aktivist te redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
– Diplomski studiji u Sloveniji su potpuno slobodni od plaćanja. Postdiplomski studiji se plaćaju, ali omjer je takav da država plaća šezdeset posto, a student četrdeset, kaže Močnik koji je izrazio svoju podršku zagrebačkim studentima.
– Osobno se zalažem da školstvo bude potpuno besplatno. Nedopustivo je da se obrazovanje veže uz materijalni status, zaključuje Močnik.
U Sloveniji je do studentskih prosvjeda došlo 2007. godine, i bili su uspješni, jer je navedeni zakon povučen iz parlamenta, a resorni ministar smijenjen, kaže Andrej Pavlišič, student koji je sudjelovao u prosvjedima. Inače, slovenska studentska udruga Avtnomna tribuna uputila je podršku zagrebačkim studentima koji blokiraju FF.
ZAGREB – Studenti koji su blokirali zagrebački Filozofski fakultet (FF) u pravu su kada tvrde da je visoko obrazovanje besplatno u nizu zemalja Europske Unije, tvrdi Danijela Dolenec iz Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu. Inače, Dolenec je magistrirala na London School of Economics, s temom modela financiranja visokog obrazovanja u Zapadnoj Europi. Naime, studenti su ustvrdili da je studij besplatan u slijedećim zemljama: Cipru, Češkoj, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Grčkoj, Irskoj, Mađarskoj, Malti, Norveškoj, Poljskoj, Sloveniji, Švedskoj te Škotskoj. S druge strane, predstavnici institucija više su puta izjavljivali da je visoko školstvo besplatno samo u bogatim skandinavskim zemljama.
Plaća se u par država
– Posljednji podaci kojima raspolažem su iz 2005. godine, i po njima visoko obrazovanje se zaista ne plaća u trinaest ili četrnaest zemalja EU. Ministarstvo možda ima nove podatke, no u javnosti se poslijednjih dana izlazi s podacima da u svega par država nema naplaćivanja. To je tendenciozno, jer se zbrajaju zemlje koje imaju školarine s onima koje naplaćuju samo upisnine, koje su često tek simbolične, kaže Dolenec. Riječ je o krivom prikazivanju, dodaje, jer je neosnovano tvrditi da zemlje – koje naplaćuju upisninu od nekoliko desetaka eura – imaju školarine.
– Trend jest da se sve više uvodi neki oblik participacije, no treba reći da i zemlje koje su to dopustile – na primjer Francuska – imaju u prosjeku dvostruko manje školarine, a dvostruko bogatije stanovništvo, kaže znanstvenica. Tako Dolenec u bogatoj Švicarskoj, gdje studira na doktorskom studiju, plaća školarinu od 1.300 CHF godišnje. Po njoj, problem školarina svakako bi trebalo trajno riješiti, a ne da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa (MZOŠ) iz godine u godinu odlučuje o njihovom plaćanju, što je sada slučaj sa diplomskim studijima. Dolenec je i jedna od autorica studije o povezanosti dužine studiranja i plaćanja, odnosno neplaćanja školarina.
– Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, za razdoblje od 1996. do 2005. godine, nema nikakve bitne razlike u dužini trajanja studija između studenata koji plaćaju studij, i onih koji ne plaćaju, tvrdi Dolenec.
Najviše školarine
Njena kolegica Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja, Karin Doolan, autorica je istraživanja o socijalnom profilu studenata.
– Paradoksalno je da se govori o »društvu znanja«, a paralelno s tim imamo jedne od najviših školarina u Europi, govori Doolan, koja je magistrirala na Cambridgeu s temom iz sociologije obrazovanja. Tvrdi da bi trebalo više naglašavati socijalnu dimenziju Bolonjskog procesa.
– Školarine su prepreka studentima iz siromašnijih obitelji, oni su podzastupljeni u studentskoj populaciji. Naime, ne upisuju fakultet samo najbolji studenti, nego i oni manje izvrsni, te je tu prisutna diskriminacija na temelju materijalnog statusa. U svakom slučaju, plaćanje studija te eventualna privatizacija perpetuiraju društvenu nejednakost, zaključila je Doolan.
J. BAKOTIN