Datum objave: 12.3.2009 u 09:37h

Novo medijsko doba

Kriza novina velika prilika za internet

U samo dva tjedna organiziran je drugi okrugli stol na kome se raspravljalo o medijima na internetu, njihovoj (ne)ograničenoj slobodi, prednostima u odnosu na klasične medije, regulaciji ili samoregulaciji, statusu blogera, financijskoj održivosti. Prema najavama, to je tek početak

Klasični, posebno tipografski mediji su u krizi, dočim novinarstvo na internetu stvara novi prostor slobode, ali je pitanje može li i hoće li taj prostor ostati nezavisan. O tim se temama raspravljalo na okruglom stolu »Novinarstvo na internetu – Siva zona? Speaker's Corner? Može li ostati nezavisno?«. Za Vesnu Kesić s portala h-alter.org previše je dokaza da je klasično tiskano novinarstvo u krizi, a najočitiji su otkazi. U krizi su zbog svog poimanja društvene funkciju, a Kesić smatra da tiskane medije nisu uništili novinari, nego menadžment i urednici koji se identificiraju s vlasnikom.

Drugačije i jeftinije

Nasuprot klasičnim medijima internet je toliko novi i drugačiji medij da kontrola, ako je ona uopće moguća, mora biti vrlo inteligentna. Nasuprot padu naklade koji bilježe tiskani mediji posjećenost internetskih informativnih stranica u stalnom je porastu što pokazuju i podaci o broju učitavanja stranica. Kolikogod ti podaci mogu biti nepouzdani, u smislu točnosti broja učitavanja, oni pokazuju trend porasta. I predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka smatra da su klasični mediji u krizi, dapače, prema njegovu sudu radi se o jednoj od težih kriza medija u Hrvatskoj, a jedan od glavnih uzroka te krize krije se u činjenici da medijima dominiraju zabavni i senzacionalistički sadržaji. Duka nije optimist i stanje je u usporedbi sa stanjem devedesetih godina drugačije.

– Tada smo se mogli nadati da će se promjenom politike mediji promijeniti. Danas su pritisci perfidniji i radi se o sprezi politike, vlasnika i oglašivača. Stoga je nada u bolje medije danas slabija, smatra Duka. Što se tiče novinarstva na internetu, založio se da se zadrži stupanj dosegnutih sloboda, pa i u slučaju mogućeg zakonskog reguliranja.

Međutim, da ni slobode na internetskim medijima nisu bezgranične, posvjedočila je Helena Puljiz, koja radi i za istarski regionalni portal Barkun. Nju je njena glavna urednica zamolila da okrugli stol svakako izvijesti kako na portalu rade pod velikim pritiskom politike. Puljiz je otvorila i pitanje financiranja i financijske održivosti portala i drugih medija na internetu. Naime financijska situacija većine portala, posebno malih, bez obzira na porast posjeta čitatelja i dalje je prilično slaba. Tako ispada da su jedni mediji (klasični) u krizi zbog pada prihoda, dok su drugi mediji istodobno na rubu održivosti zbog skromnih prihoda. No, Puljiz priliku vidi u privlačenju malih oglašivača, a »pad oglašavanja je prilika jer internet je jeftin medij«.

Izmicanje kontroli

Osim u ne pretjerano zainteresiranim oglašivačima, poteškoća se krije i u ne pretjerano agresivnim ljudima sa samih portala koji nisu dovoljno agilni u traženju oglašivača. Ostvare li se, pak, želje ljudi s internetskih medija o povećanom prihodu od oglašivača i njima se može dogoditi ono što se zbiva u klasičnim medijima, odnosno da njihovi sadržaji budu u nekoj mjeri uvjetovani interesima oglašivača.

Mnogo vremena na okruglom stolu posvećeno je slobodi na internetu, razlozima za ograničavanje te slobode (odnosno propitivanju toga gdje je granica), pitanju jesu li blogeri novinari i pitanju anonimnosti. Srđan Dvornik smatra da jedna vrst ograničenja slobode mora postojati jer mora postojati zaštita protiv uvreda i kleveta, a »tu je situacija katastrofalna«. Na jezik mržnje koji se mjestimično koristi na internetu, kako na forumima i blogovima, tako i u komentarima, mogu utjecati vlasnici, moderatori i urednici.

Međutim, Željko Anderlon s Foruma.hr upozorio je da oni jednostavno ne mogu sve kontrolirati. Na Forumu.hr bilježe i više od 20 tisuća postova dnevno i bez obzira na volontere (njih i do 150) jednostavno ne mogu svaki post pravodobno sadržajno prekontrolirati i, ako je riječ o kleveti ili nečem što bi moglo biti protuzakonito, pravodobno izbrisati. Rezultat toga su i sudski i policijski nalozi koje Forum.hr dobiva, u prosjeku tri do četiri puta mjesečno, a kojima se traži otkrivanje IP adresa s kojih su poslani postovi zakonski sumnjivog sadržaja. Kako je Anderlov naveo te se IP adrese u takvim slučajevima otkrivaju, a u pravilu se radi o standardnom policijskom poslu jer u ponekom postu radi se o slavljenju ustaštva, vrijeđanju ili klevetanju, ili pak o pozivu na počinjenje kaznenog djela. Sam Forum.hr ima svoju regulativu o tome što se smije, a što ne, ali kako je kazao Anderlon »to je naša izmišljena regulativa koja nije poduprta zakonom«. Rješenje, zapravo neprovedivo u praksi, ponudio je Dvornik koji bi mogućnost komentiranja tekstova na internetu dao samo onima čije identitete urednici znaju.

Anonimnost (ne)štiti

Snaga i slabost internetskog novinarstva, a posebno blogera, jest anonimnost. Kolikogod se predstavnici internetskog novinarstva, posebno blogeri (za koje je upitno može li ih se svrstavati među novinare) dičili vlastitom slobodom koja je navodno superiorna slobodi u klasičnim medijima, činjenica jest da u klasičnim medijima (pa i mnogim internetskim) novinari svaki svoj kritički intonirani tekst potpisuju imenom i prezimenom. Anonimnost omogućava veću zaštitu, pa i veću slobodu, ali isto tako može biti i izvrsno pokriće za neodgovornost. I sami su blogeri, poput Marka Rakara, pokretača pollitike.com, naveli da je blogerska zajednica u Hrvatskoj po tom pitanju atipična. Anonimnost, odnosno pisanje bloga pod pseudonimom, u susjednoj su Sloveniji i Srbiji iznimka, a ne pravilo, a u anglosaskom svijetu se i komentari na novinske članke u pravilu potpisuju imenom i prezimenom.

Ukupna (ne)postojeća zakonska regulativa interneta u Hrvatskoj je za neovisnog novinara i blogera Željka Peratovića korektna. Manji problem je loše administriranje iz kojega proizlazi i propuštanje neprimjerenih komentara, a najveći su problem prema Peratoviću selektivne mjere policije, jer slučajevi poput Facebooka pokazuju, smatra on, da policija zastrašuje građane. Razlog za to jest činjenica da je one koje koriste Facebook i slične alate teško nadzirati.

Rasprava oko medija na internetu, njihove (ne)ograničene slobode, prednostima u odnosu na klasične medije, regulacije ili samoregulacije, statusa blogera, financijske održivosti očito se u hrvatskoj zakuhava. U samo dva tjedna organiziran je drugi okrugli stol na tu temu, a prema najavama, to je tek početak.

Tihomir PONOŠ